ZADARSKA ŠETNICA »Dobro je što je projekt obnove rive ograničen na njezino parterno uređenje«

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Dr. sc. Pavuša Vežić o prepoznatljivom dijelu grada s povijesnim pečatom
Radilo se o civiliziranom i promišljenom građenju uz pomoć stabala i travnjaka, zaista civiliziranom i kulturno-povijesno vrijednom rješenju. Adekvatnu brigu o zelenoj baštini treba poduprijeti kao nešto korisno za kulturnu cjelinu grada. Mislim da je svakako dobro što je projekt obnove rive ograničen na njezino parterno uređenje, protivim se oponašanju izgubljenog niza zgrada, istaknuo je Vežić
Marin GOSPIĆ/Zvonko KUCELIN/Vedran SITNICA
Prof. dr. sc. Pavuša Vežić podržava dovođenje rive i zelenila u bolje stanje, ali ne i izgradnju

Opjevana zadarska riva mnogima je omiljena gradska šetnica. Neupitno lijepo zamišljena i odlično pozicionirana prema zalasku Sunca i zadarskom arhipelagu ipak je s vremenom postala ponešto zapuštena, čak i oštećena bezbrojnim nevremenima koja su o nju udarala. Potaknuti projektom njezine obnove kojim bi se u tri faze trebala obnoviti, obratili smo se prof. dr. sc. Pavuši Vežiću, poznatom zadarskom povjesničaru umjetnosti i zamolili ga za komentar čitavog projekta. Podsjećamo da projekt nazvan »Rekonstrukcija i izgradnja lučke infrastrukture Grad Zadar - Poluotok« obuhvaća rekonstrukciju Obale kralja Petra Krešimira IV., duljine 905,82 metra te širine od 5,0 do 5,6 metara, kao i rekonstrukciju oko 64,5 metara dugog gata i dogradnju od 15 metara.

Niz velikih palača

- Zadarska riva nastaje u drugoj polovici 19. stoljeća prateći liniju nekadašnje porporele. Zadar je kroz svoju povijest živio unutar zidina, postojao kao spoj živog grada i tvrđave i uspješno funkcionirao kao takav. S vremenom gradovi u Europi napuštaju fortifikacije, smanjuje se potreba za utvrdama te je u skladu s tim 1868. Zadar proglašen slobodnim gradom, prestavši biti tvrđava. Vojna uprava prepustila je općini gradske utvrde, prestaju se noću zatvarati gradska vrata i grad počinje živjeti novim životom. To je vrijeme kad se grade poznate građevine kao što su kavana Central ili kazalište Verdi. Rodila se ideja o rušenju jugozapadnog poteza zidina i nasipanju mora do porporele čime bi se grad otvorilo prema moru. Smatram da je ispravno bilo razmišljati o uređenju zidina koje su u to vrijeme bile u dosta lošem stanju, ali nije ih trebalo nužno rušiti. Možda bi bilo bolje da je more ispod zidina nasuto te da je na taj način formirana riva, a da su one same ostale kao što je to učinjeno u Splitu ili u Korčuli, priča nam Vežić o nastanka rive nastavljajući o rušenju zidina i nastanku niza palača izgrađenih većinom u zadnjoj trećini 19. stoljeća.
- Do spomentog rušenja došlo je u sedamdesetim godinama 19. stoljeća te je 1874. izgrađena na rivi prva zgrada po imenu kuća Manzini zbog čega je bastion svetog Frane skraćen. Nalazila se otprilike na lokaciji današnje kamene kuće nedaleko od Morskih orgulja. Za njom nastaje cijeli niz stambenih i poslovnih građevina zaključno s početkom dvadesetog stoljeća i izgradnjom sklopa Liceja svetog Dimitrija, kompleksa koji je projektirao arhitekt Susan, a koji je od početka imao obrazovnu namjenu. Radilo se o nizu velikih palača koje su se protezale od punte rive do punte Foše. Po sredini, nadovezujući se na gat koji je na rivi izgrađen, nalazio se otprilike na mjestu gdje su se ranije nalazila gradska vrata Porta Angeli Trg Braće Laureana koji se pak nadovezivao na današnji Zeleni trg pred Nadbiskupskom palačom. Originalni gat bio je petnaest metara duži od današnjega i na svom završetku imao je svjetionik. S obzirom da je pružao dobre maritimne uvjete na njemu je, čemu svjedoče brojne razglednice iz tog razdoblja, pristajao parobrod koji je plovio na pruzi Rijeka-Kotor. U neposrednoj blizini gata, lijevo od spomenutog trga, nalazila se zgrada pošte, a nešto dalje desno Hotel Bristol. Riva je tridesetak godina bila veliko gradilište. Originalni pločnik bio je malo uži od današnjega te nešto drugačije složen, ali možemo reći da je, što se tiče pločnika i bankine, u tom vremenu riva zadobila sadašnji izgled, kaže Vežić dodajući kako smatra da je ova riva nastala po modelu kao i rive u Rijeci i Trstu, za koje mu se čini da im je uzor bila Riva degli Schiavoni u Veneciji.

Zelena fasada grada

- Tu velikih arhitektonski ostvarenja nije bilo, već je riva nastala u duhu potreba modernog grada. Grad je dobio pristanište i sadržaje vezane uz njega, spomenutu poštu, hotel i cafeteriu hotela. Pojedinačno ni jedna od tih zgrada nije predstavljala poseban doprinos arhitekturi svog vremena, radilo se o neinventivnoj arhitekturi. Posložene su bile poput vagona, jedino je današnja zgrada Sveučilišta odskakala bivajući malo plastično razrađenija, zanimljivija. Takva kompozicija zamjenila je vrlo vrijednu fasadu srednjovjekovnog grada u obliku zidina i bastiona, još izraženiju nego što je ona dubrovačka ili korčulanska. Ipak, radilo se o komplementarnom sklopu urbanih sadržaja. Sve je to bilo dorečeno i dovršeno i ipak je šteta što je to izgubljeno ratnim razaranjem.
Zanimljive stvari dogodile su se nakon Drugog svjetskog rata kada je usljedilo uklanjanje ruševina, a inventivni urbanist iz Rijeke, Zdenko Sila, napravio je 1953. plan ozelenjenja fasade grada, jedno hortikulturalno rješenje koje je rezultiralo nastankom zelene fasade grada.
- Radilo se o civiliziranom i promišljenom građenju uz pomoć stabala i travnjaka, zaista civiliziranom i kulturno-povijesno vrijednom rješenju. Ovime je krug grada zatvoren u zeleni prsten gradskih parkova, Muraja i rive. Toj vrijednosti treba pokloniti maksimalnu pažnju u smislu čuvanja zelenih površina i njegovanja stabala. Čini mi se da tvrtka Nasadi vodi dobru brigu o obogaćenju zelenog fonda. Adekvatnu brigu o zelenoj baštini treba poduprijeti kao nešto korisno za kulturnu cjelinu grada. Mislim da je svakako dobro što je projekt obnove rive ograničen na njezino parterno uređenje, protivim se oponašanju izgubljenog niza zgrada, naglašava Vežić.

Idealno orijentirana prema Suncu i moru

Prokomentirali smo i ono što riva danas predstavlja Zadranima.
- Zadar je sjajan, bogat urbani prostor s rivom kao sponom između grada i divnog pejzaža otoka. Riva je konop koji povezuje urbani prostor i prirodni pejzaž, šteta bi bilo novim uređenjem poremetiti trenutačnu situaciju. Radi se o građanima omiljenom prostoru. Možda neki birokrati misle da je ona mrtva, ali ima svoj lijepi život, prostor je relaksacije i šetnje. Starijim ljudima često je jedini izlaz u vanjski prostor gdje se druže te ne bih želio da im se to oduzme. Mladi roditelji dovode djecu koja tu naprave svoje prve korake. Učenici obližnje osnovne škole na rivi provode svoj veliki odmor i šteta im je to oduzeti. Čak i studenti svoje dolaske na fakultet povezuju s rivom. Ljeti velike skupine mladih sjede na pločniku, druže se, slušaju glazbu. Provedu brojne sate na rivi. Koriste ju i šetači s psima te velik broj ostalih građana koji dolaze na ovu šetnicu idealno orijentiranu prema Suncu i moru. Osim kulturno-povijesne riva ima vrijednost i u društvenom životu. Ideju uređenja pozdravljam, civilizacijski ona jest zapuštena, oštećena jugom i tramuntanom. Zasad su se oštećenja samo krparila, ali ukazuje se potreba preslagivanja njezine konstrukcije i provjere stanja temelja. Rivu treba pregledati, sanirati, postaviti na nekim mjestima nove ploče, odnosno zamijeniti one ispucale. Kad je kiša vidimo uleknuća u koja se skuplja voda. S vremenom je riva dospjela u fizički povrijeđeno stanje, zaključuje Vežić. (Krešimir RADOŠ)

 

Pomorski promet mogao bi se negativno odraziti

Druga faza navedenog projekta trebala bi se sastojati od proširenja i uređenja gata na rivi čime će njegova konačna dimenzija iznositi 80x15 metara, što omogućava prihvat plovila i otvara mogućnost izmještanja brodske linije Preko - Zadar.
- Riva je dobro održan projekt, omiljen i opjevan prostor za relaksaciju. Njezino korištenje za potrebe pomorskog prometa moglo bi se negativno odraziti na dane vrijednosti. Smatram da ništa što bi narušilo te komponente ne bi trebalo doći u pitanje. Veći promet uvjetuje veće sadržaje i ne mislim da bi to bilo dobro, taj aspekt trebalo bi prepustiti gradskoj luci, a ne pretvarati rivu u svojevrsnu marinu. Smatram da proširenje gata ne ugrožava navedene vrijednosti i nisam protiv toga, ali s obzirom na visinu troška mislim da bi taj dio projekta trebao biti na zadnjem mjestu po prioritetu. Malo je dvojbeno je li ono uopće potrebno, iako može biti opravdano maritimnim razlozima. Eventualna obnova svjetionika u originalnom obliku na gatu mi se čini nepotrebnim troškom, iako nisam protiv gradnje novog svjetionika bude li to potrebno radi navigacije. Vjerujem da bi se radilo o motivu izazovnom arhitektima. Što se tiče punte rive mislim da je postojeće rješenje arhitekta Bašića moderno, suvremeno i nenametljivo. Orijentirano je na parter, bez izgradnje. Predstavlja dobar oslonac za sve što bi trebalo provesti na potezu do Foše. Parterno uređenje podržavam, odnosno podržavam dovođenje u bolje stanje rive i zelenila, ali ne i izgradnju. Glede uređenja obale od gradskog mosta do punte rive, pozdravljam što se radi isključivo o parternom rješenju, naglašava Vežić.

 

Parterno naznačiti prostor nekadašnjih tvrđava

Bilo je govora i o bastionu svetog Dimitrija, nekadašnjoj utvrdi u sklopu zidina koja se nalazila između bastiona sv. Roka i bastiona Kaštel.
- Volio bih naglasiti da mislim da bi bilo dobro parterno naznačiti prostor nekadašnjeg bastiona svetog Dimitrija. Protiv sam toga da to bude napravljeno asfaltom. Bastion svetog Dimitrija srušen je 1872. godine te na tom mjestu nastaju hotel i carinarnica srušeni u Drugom svjetskom ratu. Isto mislim da bi trebalo napraviti i s nekadašnjim prostorom bastiona svetog Roka, koji je skraćen za trećinu u odnosu na originalne gabarite. Te površine treba jednako tretirati. Na taj način prikazalo bi se nešto čega više nema, a pripada urbanoj povijesti grada. Ovakav projekt bio bi važan radi građana, treba voditi računa da grad pripada građanima. Spona grad - građani mora biti tretirana s obostranim poštovanjem jer jedno bez drugoga ne postoji, zaključuje Vežić.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)