Novi ciklus modernizacije hrvatske obrane

Vukovar, Dubrovnik i Dmitar Zvonimir naoružani su borbenim kompletom od 8 raketa, Šibenik sa 4 RBS 15 B, a za njihov remont su navodno već osigurana sredstva prve tranše od 57 milijuna kuna. S Petra Krešimira već su skinuti kontejneri s raketama, što navodi na razmišljanje koje je aktualno nekoliko zadnjih mjeseci, da će se ovaj brod prije prodati nego dovoditi u borbenu spremu
Iako je 2009. godina najavljena kao godina krize i recesije, u Splitu je početkom ovog tjedna svečano proslavljeno imenovanje novih raketnih topovnjača Hrvatske ratne mornarice. Njihovom isporukom simbolički se otvara novi ciklus opremanja Oružanih snaga Republike Hrvatske kojima se spočitavalo da svo vrijeme od rata na ovamo nisu puno učinile za modernizaciju obrane, a osobito ratne mornarice. Poznata je “sapunica” oko projekta lovca mina LM 51 Korčula i gradnje nove, navodno modificirane raketne topovnjače RTOP 12 Kralj Dmitar Zvonimir koja se počela graditi još 1993. Porinuta tek 2003. i to neopremljena. 
Korvete stare 30 godina
Nekad Oulu i Kotka finske ratne mornarice postale su RTOP 41 Vukovar i RTOP 42 Dubrovnik. Radi se o raketnim topovnjačama klase Helsinki koje su u Hrvatsku dospijele prvenstveno zbog “deala” s finskom tvrtkom Patria koja provodi najveći projekt opremanja Hrvatske kopnene vojske istoimenim novim borbenim oklopnim vozilom. U “žuntu” tog posla dobili smo brodove, neki kažu čak korvete, izgrađene 1985. i 1986., dakle poprilično starije od postojećih hrvatskih raketnih topovnjača klase Kralj. Tu, zapravo, i leži najveći prijepor kojeg prati isporuka ovih brodova.
Prvi je otvorio polemiku nekadašnji zapovjednik HRM-a admiral u mirovini Ante Budimir koji je u rujnu prošle godine optužio predsjednika Stipu Mesića za, ni manje ni više, nego rasulo u mornarici. Na stranicima hrvatskih medija jedan od najzaslužnijih ljudi za stvaranje HRM-a admiral Budimir rekao je da Hrvatska pod Mesićevim zapovjedanjem kupuje stare “krame” umjesto da razvija vlastitu pamet i namjensku brodogradnju.
– Kupuju se finske korvete stare 30 godina, a navozi domaćih škverova zjape prazni i nepovratno propada intelektualni softver Brodarskog instituta, čijim projektima ratne brodogradnje gotovo pa nema ravnih u Europi. HRM je sada i tehnički starac, čija budućnost nije u nabavi polovnih brodova, nego u domaćoj gradnji suvremenih plovila brzine do 50 čvorova, rekao je Budimir za jedan hrvatski dnevnik.
Nakon svega četiri mjeseca admiral Budimir je u časničkom salonu Vukovara malo revidirao svoje stavove ocjenjujući da je ovo zapravo bila odlična kupovina.
– Brodove smo dobili za stvarno male novce. Platili smo za njih nešto više od 8 milijuna eura, a samo jedan top sličnih karakteristika kao ovaj SAK MK-1 Bofors 57 mm, košta oko 5 milijuna eura. Ne zavravajmo se, nabavke ovakvih i sličnih plovila koje nam trebaju, mjere se iznosima većim od 100 milijuna eura, rekao nam je u salonu Vukovara, admiral Budimir.
Mudra strategija
Točnije, isporuka Vukovara i Dubrovnika sa transportom i dopremom rezervnih dijelova koštala je 95 milijuna kuna ili 12.660.000 eura. Za ilustraciju, samo remotorizacija Kraljeva koštala bi 12-13 milijuna eura, pa se i tu vidi kako je Hrvatska dobro prošla. Posao prati i vrlo važna isporuka pričuvnih pogonskih djelova koji će biti ugrađeni na RTOP 12 Kralj Dmitar Zvonimir. Naime Dmitar Zvonimir je u originalnoj inačici i bio predviđen za ugradnju MTU motora koje koriste “Finci”, ali i dijelom nešto manja RTOP 21 Šibenik s tzv. CODAG konfiguracijom. Na taj način nešto teže će biti remotorizirati RTOP 11 Kralj Petar Krešmir koji je jedno rebro ili 63 cm kraći od Dmitra Zvonimira, pa se ovih dana u javnosti pročulo da je za Krešmirovu kupovinu navodno zainteresirana Gruzija. No Raboteg jasno kaže da će za modernizaciju hrvatskih raketnih topovnjača biti ukupno utrošeno oko 25 milijuna eura.
General Slavko Barić dodaje da su za nabavku finskih brodova bili zainteresirani i drugi, ali da su Hrvati ipak bili oni koji su na kraju sklopili posao. Neki od njih, kao npr. Meksiko, još uvijek su zainteresirani za kupovinu Vukovara i Dubrovnika na čemu Hrvatska već sad, kaže general Barić, može zaraditi puno više nego što je za njih platila. No prije će Vukovar i Dubrovnik biti premosnica do izgradnje novih borbenih plovila za potrebe HRM-a i Obalne straže.
Dijelom problem leži u promjeni strategije HRM-a. Zvonimir i Krešimir su građeni za nanošenje brzog raketnog udara po površinskim brodovima u okviru koncepcije nekadašnje JRM. Stoga su bili opremljeni motorima ruske proizvodnje M 504 B2. Zanimljivo je da je problem ovih motora ležao u činjenici da nisu mogli pogoniti brod malim brzinama, a i resursi su im umnogome bili kraći. Štoviše, ti ruski motori koristili su i posebno gorivo, što je dodatno kompliciralo njihovu eksploataciju. Potrošnja im je bila 2.500 litara na sat, a mogli su postiči maksimalnu brzinu od 37,8 čv. Promjenom strategije u kojoj su zadaće HRM: ophodnja, nadzor teritorijalnog mora RH, priobalja i ZERP-a, borba protiv terorizma i krijumčarenja na moru, te sudjelovanje u NATO- misijama, Kraljevi ovakvi kakvi jesu, postaju neadekvatni za te zadaće.
Stoga bi u budućnosti Vukovar i Dubrovnik trebali bi imati istu pogonsku skupinu, top i raketno naoružanje s hrvatskim raketnim topovnjačama Dmitar Zvonimir i RTOP 21 Šibenik što znatno smanjuje troškove eksploatacije. Prema preuzetim NATO-standardima brodovi moraju na moru provesti najmanje 80 sati mjesečno, a remont svakog motora radi se na 15.000 sati. Isporučeni motori, kaže državni tajnik Mate Raboteg prošli su generalni remont i samim time, imaju vijek trajanja kao novi motori. Međutim, odnedavno je je iskrsnuo nov problem.
Borbena spremnost
Nekoliko dana prije svečane inauguracije Vukovara i Dubrovnika odgođen je remont protubrodskih raketa Saab Bofors RBS 15 B. Prema službenim podacima HRM raspolaže s 47 komada RBS 15 B. Sve su zarobljene je još 1991. u podzemnoj raketnoj bazi Žrnovnica nedaleko od Splita. Vukovar, Dubrovnik i Dmitar Zvonimir naoružani su borbenim kompletom od 8 raketa, Šibenik sa 4 RBS 15 B, a za njihov remont su navodno već osigurana sredstva prve tranše od 57 milijuna kuna. S Petra Krešimira već su skinuti kontejneri s raketama, što navodi na razmišljanje koje je aktualno nekoliko zadnjih mjeseci, da će se ovaj brod prije prodati nego dovoditi u borbenu spremu. Međutim kontejneri su skinuti, kako se to vidjelo na svečanosti, i sa Dmitra Zvonimira, a pretpostavlja se da su montirani na “Fince”. Raboteg dodaje da se poslom oko “Finaca” uštedjelo oko 8,9 milijuna eura potrebnih za modernizaciju postojećih hrvatskih ratnih topovnjača.
Kraljevi su, što je pomalo čudno, igrom povijesnih okolnosti zapravo brodovi koj nisu opremljeni do kraja, odnosno do projektirane razine. Manipulirajući tom činjenicom, čak se spekuliralo o njihovoj stvarnoj borbenoj spremnosti. Iako to u projektu nije ni predviđeno, nedostaje im tzv. ASW komponenta ili protupodmornička borba. Umjesto sonara za protupodmorničku borbu Kraljevi imaju tek RIZ-ov PP 10M za protudiverzantsko osiguranje plovila. Također, PZO zaštita umjesto raketnim sustavima, prebačena je na Kraljevima na topove AK 630 M. Nabavkom brodova Helsinki klase otvara se mogućnost ASW-a jer oni imaju ugrađeni sonar SS304 SIMRAD i tegljeni sonar SONAC PTA. Na brodu postoje nosači za tzv. “pecaroše” ili bacače dubinskih bombi, što je opet zastarjeli način borbe protiv današnjih podmornica. Međutim, u “off-set” programu, kojeg je s Hrvatskom definirala finska tvrtka Patria, bit će isporučena i tehnologija za podvodno motrenje. Protuzračnu zaštitu hrvatskih raketnih topovnjača najvjerojatnije neće činiti francuske rakete Mistral, nego hrvatski sustav Strijela 10 CRO.
Iako tako ne izgledaju na prvi pogled, topovnjače klase Helsinki manje su od Kraljeva. No, izgleda manje trpe i more, što se moglo vidjeti na promotivnoj vožnji kad je jugo malo “zavaljalo” Vukovar. Klasa Kralj, izgleda puno bolje trpi more. To „”aljanje” je dijelom bitno za dugotrajniji boravak na moru, kao i komfor posade, ali zapovjednik HRM-a, kontradmiral Ante Urlić naglašava da je nabavkom “Finaca” HRM stekla preduvjete za sudjelovanje ne samo na svim vježbama i mislijama na Jadranu, nego i i na Mediteranu, kao što su: Cooperative Edevour i Atalanta. No prije će biti da će se taj problem dugotrajnog izbivanja na moru prije riješiti gradnjom dvaju većih izvanobalnih ophodnih brodova.
Prvi od osam ophodnih brodova
U međuvremenu, državni tajnik Mate Raboteg već za ovu godinu najavljuje početak gradnje prvog od ukupno osam manjih dužobalnih ophodnih brodova za potrebe Obalne straže RH. Oni će se graditi, po Rabotegu, isključivo u domaćim brodogradilištima, ali kako je sudbina hrvatskih brodogradilišta, s obziroma na zahtjeve EU, vrlo upitna, pitanje je kako će se izrealizirati taj ambiciozni  plan opremanja HRM-a. Dodatnu zabrinutost podgrijava činjenica da se i dosadašnje najave opremanja HRM-a nisu ostvarile u onim rokovima i broju brodova, bar kako su ih najavljivali njezini najviši časnici.