Zadrani sve prisutniji među agroproizvođačima

Obišli smo Virovitički sajam i u snježnoj zimi uživali u bogatstvu hrvatskih raznolikosti u zajedništvu
Iz Zadarskog lista nastojimo slijediti zadarske gospodarstvenike, političare, sportske, turističke i ine djelatnike kada negdje nešto rade za promidžbu i uspjeh svog kraja.
Kada to podrazumjeva i obilazak dragih nam krajeva Lijepe naše – posebno. Ako je u promociji afirmacija ovdašnjih stasalih vrijednosti poput posljednjih godina zavidne razine uljara i vinara, panela kušača i ocjenjivača ulja te slanih srdela, inćuna i sličnih domaćih delicija. I kada to k tome privuče toliki broj uglednih predstavnika iz Zadarske županije, a tamo nas čeka i premijerka Jadranka Kosor s nizom ministara, predsjednik HGK Nadan Vidošević sa suradnicima, a u svemu je sinergija ovdašnjih proizvođača, Gospodarske komore Zadar, TZ Zadarske županije, Zadarske županije, niza općina i gradova i proizvođača, radost je poći.
Put Virovitice
Poći je valjalo na jedan od rubnih dijelova Hrvatske, u Viroviticu gdje se Bilogora pretvara u beskrajnu ravnicu, gdje Drava dopire svojim šumom i vonjom iz nedalekog Terezinog polja, gdje Slavonija ljubi Podravinu, a neće faliti tamburaša, dobre kapljice i lijepog zalogaja.
Virovitica je gradić od 20-ak tisuća stanovnika i za održavanje sajma koji je po nekim mjerenjima segnuo do trećeg sajma u državi treba joj istinska predanost svih, ali i podrška. One zadarske nije nedostajalo.
Lijep je to i gusto nastanjen kraj vrijednih poljoprivrednika s pristojnom industrijom (prehrambena, namještaja, do metala) i uvijek lijepim Pajačevićevim dvorcem i Franjevačkim samostanom s tradicijom sloboština još od starta ugarsko-hrvatskog dvojedinog kraljevstva i Kolomana, onog što dade izgraditi zvonik naše Svete Marije.
Put u zimsko vrijeme značio je -4 u Lici sa snijegom, što se pomalo javlja već od Otočca, da bi se razvio oko Kapele u pravu malu idilu. Više je načina dolaska, a na kraju smo se nakon niza iskustava uvjerili da je moja varijanta preko Kutine pa na Garešnicu, Velike Zdence, Grubišno polje i Viroviticu najbolja, osim kada vas policija počasti zbog prebrze vožnje snježnim brdašcima i zaseocima.
 Sajam i Zadrani
U Virovitici se skupilo 800 izlagača s gostima iz čak 18 zemalja, a među strancima Slovačka je kao zemlja partner najzastupljenija, a doveli su i svoje dobre tamburaše i zabavljače. Sajam je otvorila Jadranka Kosor uz niz ministara i državnih dužnosnika. Ivica Kirin, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova kao gradonačelnik slijedio je u stopu. Sjećate se, otprašio je zbog onog nestašnog lova, a meni su u sjećanju njegovi ludi vicevi iz Novinarskog doma za feštanja Hrvatske press grupe, što ih s ovom krizom prorijedismo.
Zadrani su na sajmu predstavili štand u organizaciji Gospodarske komore, uz asistenciju TZ Zadarske županije i podršku i pomoć u prezentaciji od strane Zadarske županije, a obuhvatio je Vina Vrsaljko, Nadin; OPG B. Bačić, Benkovac; Ribarsku zadrugu Ribarska sloga Kali; Uljaru Dujela, Zadar; OPG M. Dušević, Ljubač; Uljaru Nadin, dok se samostalno na svom štandu predstavio i Joskro. Članovi Oleje demonstrirali su ovdje umijeće kušanja maslinova ulja u kratkim crtama. Valja to činiti, naravno, s vremenom se i prilagoditi publici i ambijentu te “tajmingu”, jer mnogi u Hrvatskoj i ne znaju čemu uopće maslinovo ulje. Učinili su to Petar Pedišić, Ivica Kostović i Tiho Ivanov, dok je mr. Marijan Tomac skoknuo iz svoje “klijeti” iz obližnje Pitomače, predstaviti zadarska vina. Ulja su bila Duševićeva, Vrsaljkova i Dujelina. Vina Rakina, Vrsaljkova, Vinarije Benkovac (Badel) i Bože Bačića. Joskro se predstavio samostalno, a Ribarska sloga Kali predstavila je inćune i srdele.
Mnogo smo naših sreli koji su dali potporu manifestaciji, organizatore Darija Jurina i Denisa Ikića od Komore, suorganizatore Đanija Bunju, dožupana, i Ivu Dunatova iz TZ Zadarske županije, direktore TZ Biograda Ivu Eškinju uvijek u popuni biogradskog – svehrvatskog Eno-etno-gastro stola, osnaženog gradonačelnikom Ivano Knezom kao domaćinom poljoprivrednog sajma, a, eto, skoro i domaćinom svjetskog natjecanja orača. Polački načelnik Viktor Prtenjača ovdje je također, a i mnogi poduzetnici u poljodjelstvu.
O šaranima, Dravi i vinu
 Domaćini iz Gospodarske komore u improviziranim uvjetima šatora pred sajamskim halama počastili su koliko se moglo. Bilo je janjetine, podravske, i kobasica, debrecinskih, pljeskavica i ćevapa, svinjetine i teletine, a bogme i mnogima od Zarana neprepoznatljiva “šarana na rašljama”, vašem autoru inače najdražeg načina pripreme šarana, kojeg baš pretjerano ne volim, a preferiram i soma i smuđa i štuku… Zalilo se dobrom Orahovačkom graševinom.
Obići kolege iz Glasa Slavonije svakako moram, a svaki put kada sam preblizu Dravi i Mađarskoj, ne odolim ne obići ih. Dravu sam zavolio u Osijeku i Aljmašu, tamo gdje se ulijeva u Dunav, a dobri alasi imaju beskrajne priče o čudima rijeke. Bio sam joj i na izvoru daleko gore kod Alto Adiggea u Italiji i prelazio je preko mostova u Austriji. U Međimurju sam čak zaradio diplomu ispirača zlata na Dravi i Muri, od zadnjih ispirača što su nastavljali tradiciju skupljanja zlatnog praha od vremena Marije Terezije. Prelazio sam kod Maribora i put Mađarske na nizu prijelaza. Ovdje kod Terezina polja uz snijeg što se uz sjeverni vjetar spuštao sa smrznutih mađarskih pusta djelovala je moćno i lijepo.
Probavao sam naša zadarska vina, a bogme se iznenadio i ponudama cijena nekih hrvatskih već čuvenih vina. Posebno sam se zadržao kod Erdutskih vinograda koja sam višekratno obilazio, a vama valja znati da imaju bačvu u Guinessovoj knjizi kao najveću funkcionalnu bačvu na svijetu. Dakle, njihove dobre graševine, chardonayi i traminci u kategoriji – kvalitetnog vina nudili su se ovdje za 20 do 24 kune. Vrhunski za 60 kuna.
Slavonci su inače pokrenuli pokušaj snižavanja cijena vinima i približavanja kupcima. To je lekcija i muka koja naše vinare tek čeka. Vlado Krauthaker koji nam je svojevremeno bio silan domaćin prednjačio je ove godine u tome (mi smo u Virovitici uoči Vinkova, što ga u Kutini zovu Vincekovo, i kada se tamo skuplja sva nacionalna svita kojoj smo jednom imali čast i last nazočiti). Slavonci, Baranjci i Srijemci su navodno na mukama i besparici jer grožđe su pradavno prodali, ali naplate gotovo nema. Njihovi trudi pucaju po trgovinama i nelikvidnosti, a put do ljubitelja kapljice priječe im taložene marže, od trgovačkih do posebice onih ugostiteljskih. Dakle, vrlo dobro hrvatsko vino sa 20 kuna botelja. Valja se malo opskrbiti.
No granica s Mađarskom uvijek je zov kojem ne mogu odoljeti barem do prve trgovine. Nekoliko botelja Tokajca, onog svježeg, jednogodišnjeg, bez armiranja, i malo Muškat Otonela, dobrih poluslatkih ili polusuhih vina za bagatelno smiješne novce. Sada kada je Mađarska u znatnoj krizi, pogotovo. I koja guščja pašteta usput.
 I povratak.
Kolega, a posebno kolege iz Bjelovara ojačane Biograđanima uvjere nas da krenemo Podravskom magistralom pa do Đurđevca te prema Bjelovaru, odnosno visočije na Vrbovec, kao bliže je. Neće nas više.
Lika pod snijegom i baš kad se čovjek vidi u krevetu, a noć je i ciča stišće – zatvoren Maslenički most i autocesta od Maslenice do Svetog Roka. Čak ni Braja nije radio, a nad Bravarom – burica. Pa što zatvaraju, kao i uvijek se pitamo.