Gržan: “Moje slike stvarali smo brod i ja zajedno!”

Slikanje me je ipak najviše smirivalo, ono mi je omogućilo da u onoj samoći na brodu ne poludim. Tako nisam bio sam na neki način. Ni sam nisam siguran otkuda inspiracija za ove radove. Mislim da su oni od nekuda jednostavno posložene slike u glavi, kao doživljaj svega viđenog, istaknuo je kapetan Šime Gržan

Što više reći i na koji način još jednom opisati tako karizmatičnu i osebujnu, a opet s druge strane vedru i optimističnu osobu utjelovljenu u liku kapetana Šime Gržana? Da je je jedan od najpoznatijih i najeksponiranijih zadarskih kapetana; izravan i bez dlake na jeziku, znaju i ptice na grani. Što napisati o njemu koji bi zasigurno sam o sebi najbolje napisao? Ploveći svim morima svijeta barba Šime je svoje dane i mjesece na pučini kratio pišući pjesme i slikajući, a inspiraciju je imao u svakoj luci, svakom valu kojima je dao najveći dio svog života. Godinu i pol dana od zadnje izložbe u prostoru ZadArta, kapetan Šime Gržan otvorio je i izložbu slika u Jedriličarskom klubu Uskok.
Prva pa apstraktna
– Slikanje me zaintrigiralo već na prvom brodu. Moj noštromo kuverte na “Pčeli” – Marko Smoljan, nakon piturivanja po brodu, a prije odlaganja pinela u terpentinu, običavao je s njima proći nekoliko puta po unutrašnjoj strani lamarina, u kamarinu. Vremenom je od toga nastala prava umjetnička slika-apstraktna. Nakon više godina, na jednom drugom brodu, doplovili smo na sidrište sjevernovijetnamske luke Ha Long Bay i usidrili se među neobične otoke koji su me svojim čudnim oblicima silno impresionirali. Nisam imao fotoaparat, ali sam imao brodsku telu i pituru pa sam napravio sliku. Ispalo je dobro. Nastavio sam na brodovima slikati, po nevrimenu i bonaci. Po tome su se najviše razlikovale moje slike. Danas me više ne valja more, ne slikam više u tijesnoj brodskoj kabini, ali ljubav koju sam slučajno pronašao na moru, traje, kazao je Gržan.
Ljubav prema umjetnosti u pravom smislu je kaže otkrivao kasnije, kako su putovanja morima svijeta učestala.
– Bog ili priroda nekome daju puno talenata, tako su valjda i mene nagradili. Iako, moja mati me željela vidjeti kao svećenika, dok je otac htio da budem precizni mehaničar kako bih otišao u Ameriku i tamo našao dobar posao. S druge strane, ja sam želio biti glumac, ali eto, neka sudbina me je odvela na more. Kasnije sam pomalo otkrivao mnoge stvari, smisao za pisanje, iako se nisam mogao potpuno posvetiti tome jer su me vukle i druge stvari. Slikanje me je ipak najviše smirivalo, ono mi je omogućilo da u onoj samoći na brodu ne poludim. Tako nisam bio sam na neki način. Ni sam nisam siguran otkuda inspiracija za ove radove. Mislim da su oni od nekuda jednostavno posložene slike u glavi, kao doživljaj svega viđenog, istaknuo je Gržan.
U izložbenom prostoru JK “Uskok” izložen je 21 rad što apstrakcija što realnih slika ovoga svestranog umjetnika, ali i dvije neobrađene skulpture koje je na pučinu izbacilo more.
– U mojim radovima ima svega, i apstrakcije i realnosti, kao što se i u snovima miješaju pa ponekad ne znate od kuda vam sve to dolazi i izlazi. Puno toga se u mojoj glavi slagalo i to sam prenosio na platno. Sada noću više sanjam nego što proživljavam po danu. Sada sanjam neke plićake, uske prolaze, nekakve čudne potoke kroz koje prolazim brodom i budim se sve umorniji. No, neki dan sam ipak sanjao lijepi san, jednu djevojku iz mojeg mjesta u koju sam u mladosti bio zaljubljen. Ona je igrom sudbine otišla u New York, ja u vojsku i tu smo se rastali. To je bila jedna platonska ljubav, bez ikakvih fizičkih kontakata, a tu sam ju noć po prvi puta sanjao kako je držim za ruku i da hodamo. Volio bih da sam mogao produžiti taj san, ali prekinuo se, kazao je Gržan.
Izloženi radovi rađeni su najviše u tehnici akrila, a za njihovo stvaranje, kako kaže autor, nije trebalo dugo vremena. Običnom promatraču radovi izgledaju pomalo apstraktni, no kada malo bolje pogleda na njima vidi neke daleke zemlje, mora, gradove, žene i najviše žene u egzotičnim lukama te tradiciju s kojima se kapetan, umjetnik sretao na svojim putovanjima, pa makar onima u svojim snovima.
– Ovdje se zapravo i ne vidi moj temperament jer bi akvareli i radovi rađeni akrilnim bojama nastajali u 15-ak minuta. Ukoliko to nije nastalo u kratkom vremenu onda od toga ne bi ništa bilo. Počeo sam slikati na brodu, na stolu, na poleđini navigacijskih karata jer je to bio odličan papir, a najbolje slike su nastajale za nevremena dok bi se brod valjao. Ja bi htio crtati nešto određeno, ali onda bi brod posrnuo i napravio svoj potez mojom rukom, tako da slobodno mogu reći da smo moja autorska djela stvarali brod i ja zajedno istaknuo je barba Šime.
Otvorenju ove iznimno zanimljive izložbe nazočili su brojni eminentni zadarski umjetnici, gospodarstvenici, obitelj, prijatelji i poznanici našeg najsimpatičnijeg kapetana koji svojom pojavom u kvartu gdje živi svakim danom oživljava duh onih nekadašnjih vremena kada smo kao mali slušali dogodovštine naših najmilijih kojima je more postala sudbina i život.
Suradnik u 1. broju Zadarskog lista
– Hvala svima. Nije ovo napravljeno da biste vi gledali moje slike. Ova izložba je postavljena kako bi se moja obitelj i dragi prijatelji imali prigodu naći na jednom mjestu kako bi se zabavili i smijali jer smo se u međuvremenu izgubili u nekom moru mutnome, zaključio je pjesnički barba Šime.
Kapetan Gržan dobro je poznat Zadranima kako po svom dugogodišnjem radnom stažu, tako i po svojim umjetničkim konotacijama od spisateljstva pa do likovne umjetnosti. Svaki njegov rad ma kojem navedenom segmentu pripadao prepun je slika i dojmova s dalekih dugogodišnjih Gržanovih putovanja koja su obilježila njegov život, odnosno koja jesu njegov život. Mnogi ga se sjećaju i kao autora stihova koje Marijan Ban izgovara u nekadašnjem hitu “Jugo” koji je još uvijek na neki način simbol pomoraca i pomorstva. Novijim generacijama manje je poznato da je kapetan Gržan bio i suradnik od prvog broja našeg lista, Zadarskog lista pišući svoje putopise s putovanja po svjetskim morima. Rođen je 1931. godine u Petrčanima. Nakon završetka škole u Dubrovniku plovio je prvo na parnim brodovima. Nakon nekog vremena završava Višu pomorsku školu u Rijeci i plovi kao kapetan duge plovidbe, najduže na brodovima Tankerske plovidbe, ali i po stranim brodovima. Poslije godina plovidbe, 1997., ostavlja more i posvećuje se hobijima, među kojima je i slikanje.
Izložbu su organizirali Jedriličarski klub Uskok – Zadar i Umjetnička organizacija Jadertina – Zadar.