Siniša Bulić: Ogorčen sam na rad našeg sudstva

Stevi Macakanji Vrhovni je sud RH smanjio presudu za kazneno djelo ratnog zločina s 20 na 15 godina zatvora, Željku Ležaji preinačio je presudu s pet na šest godina, dok su Branko Kužet i Željko Cupač oslobođeni optužbe. Ovakva presuda izazvala je ogorčenje u mjestu Korlat, a posebno u obitelji ubijenog Milana Bulića

Ne znam što  reći. Strašno sam ogorčen na  rad našeg sudstva. Borio sam  se za ovu zemlju i što sam  dobio!? Smanjili su kaznu  zločincu koji mi je mučki ubio  oca na kućnom pragu. Još kad  vidim ove presude za zločine u  Vukovaru, ma muka mi je od  svega, riječi su kojima je Siniša  Bulić iz Korlata komentirao  pravomoćnu presudu Vrhovnog suda RH ubojicama njegovog oca Milana Bulića dodajući kako još majci ništa nije  rekao zbog njenog slabog  zdravlja.
– Majka mi je prije par dana  operirala debelo crijevo u  Splitu i još je sva slaba, a  pogotovo nakon što je primila  prvu kemoterapiju. Ništa joj  još nisam rekao niti znam kako ću, jer se svaki put na  spomen očeve smrti uzruja i  poslije plače cijeli dan, ispričao nam je Siniša dodajući  kako ne zna na koji način  majci objasniti da je Vrhovni  sud smanjio kaznu ubojici s 20  na 15 godina.
Riječ je, naime, o presudi  Stevi Macakanji, Željku  Ležaji, Branku Kužetu i Željku Cupaču kojima se u odsutnosti sudilo na zadarskom  Županijskom sudu za ratne  zločine protiv civilnog stanovništva. Prema pobijenoj presudi Županijskog suda u Zadru Stevo Macakanja je bio  osuđen na zatvorsku kaznu u  trajanju od 20 godina, ali Vrhovni sud RH djelomično mu  je prihvatio žalbu te mu je tu  kauznu smanjio na 15 godina.  Drugooptuženom Željku  Ležaji sud nije prihvatio žalbu, već je djelomično prihvatio žalbu tužiteljstva pa mu  je s pet godina kazna povećana na šest, dok su druga  dvojica, Branko Kužet i Željko Cupač oslobođeni optužbe.
Isprebijali ga na smrt
Naime, u sudskoj presudi  pojašnjeno je kako za njih  dvojicu u dokaznom postupku nisu pronađeni elementi  koji bi potvrdili da  su sudjelovali u  maltretiranju i fizičkom zlostavljanju danas pokojnog Milana Bulića,  a s ciljem da ga se  usmrti. Nadalje, u  obrazloženju presude navodi se i da  ih ni svjedokinja  Cvita Bulić, inače  supruga pokojnog  Milana, nije prepoznala među devetoricom  koji su tog kobnog dana  mučki ubili njezinog supruga. No, kako nam je ispričao  njezin sin Siniša, njegova  majka Cvita jako dobro se  sjeća Steve Macakanje i  Željka Ležaje.
– Riječima se ne može opisati to zvjerstvo koje su oni  mom ocu učinili. Majka se  sjeća svih detalja, jer je sve sa  strane bespomoćno gledala.  Mislim da nikada nikom nije  ni ispričala sve detalje, a pogotovo meni, jer se boji da ja  ne bi što učinio. Mjesto gdje  je otac pao pod udarcima i  potom preminuo obilježila  je kamenim pločama, pričao  je Siniša pokazujući nam  mjesto ispred stare kuće gdje  se zločin dogodio.
Prema svjedočenju njegove majke Cvite, tog su kobnog dana u njihovu kuću  upala devetorica pripadnika  paravojnih postrojbi takozvane SAO Krajine, a među  kojima i prije spomenuta  četvorka. Ostalih pet nesretna žena nije poznavala pa  ih tako nije ni mogla identificirati. Tražili su da im predaju skriveno oružje. Kada  je njezin suprug rekao kako  ga nemaju počeli su ga maltretirati i tući. Željko Ležaja  koji je tada bio pripadnik  Specijalne milicije SAO Krajine više puta je Milana udario otvorenim dlanom po licu zbog čega se on srušio na  tlo u kuhinji. Nakon toga su  ga izvukli van tjerajući ga i  dalje da traži skriveno  oružje, da bi ga potom odvezli do trgovine u centru  sela. Poslije petnaestak minuta vratili su se i u dvorištu  obiteljske kuće nastavili ga  maltretirati i  udarati. Bilo ih  je šestoro, a  među njima je  Cvita Bulić jasno prepoznala  Macakanju.  Supruga su joj  ispred obiteljske kuće zvjerski udarali nogama, a onda  potom tjerali  da se drvenim  ljestvama  penje na krov prizemnice i  skače na tlo. To im nije bilo  dovoljno pa su ga potom sva  šestorica, među kojima i Macakanja, dok je bespomoćno  ležao na podu udarali nogama i drškom od vila po  cijelom tijelu. Nesretni čovjek urlao je od bola, no  zločinci nisu prestajali. Nisu  popustili ni na preklinjanje i  plač njegove supruge Cvite,  već su ga još i drškom vila  udarili po ušnoj šupljini uslijed čega je došlo do nagnječenja mozga i hemoragijskog šoka zbog čega je  nesretni čovjek ubrzo i  umro.
Ležaja nije odgovarao  za sve zločine
O ovom događaju istražnom sucu svoj je iskaz dala  i Nevenka Šikić, susjeda Cvite  i pokojnog Milana Bulića. Nju  i supruga Miljenka zatekli  smo u obiteljskoj kući.
– Sjećam se da mi je taj dan  Cvita dotrčala i rekla da su joj  upali u kuću i da će joj sigurno  ubiti muža. Par sati poslije  sam čula da i jesu. Nikog nisam vidjela pa ne mogu ništa o  tome ni reći. Meni su isto taj  dan došli pretresati kuću. Bilo  ih je desetak u kombiju, ali ja  ne znam jesu li to isti ljudi koji  su bili kod Milana i Cvite i  njega ubili, rekla nam je Nevenka dodajući kako samo zna  da je taj Ležaja dva dana prije  nego što su ubili Milana njenog supruga odveo u Benkovac isto zbog oružja.
– Tražili su mi neku pušku, a  ja nisam htio priznati da ju  imam, rekao nam je Miljenko  pojašnjavajući kako ga je  upravo Željko Ležaja odveo u  Benkovac odakle su ga dalje  proslijedili u kninski zatvor. U  Kninu su ga zadržali 20 dana,  a o maltretiranju i batinanju  tamo nije htio ni govoriti. Rekao je kako to nema nikakvog  smisla, jer da se samo uznemiri, a konkretno nitko pa ni  Ležaja za njegovo privođenje i  zatvaranje nije odgovarao.  Dodao je još samo na kraju  našeg razgovora da se tome ne  čudi, jer da između ostalih,  cijela Škabrnja čeka da se kazne zločinci za njihove bližnje.