Iz škole smo gotovo iskorijenili fizičko nasilje

Slika korisnika admin
nasilje
U prvih pet godina provođenja programa nasilje u školama smanjilo se za 50 posto

Prečesto svjedočimo posljedicama vršnjačkog nasilja pa se raspravlja o uzrocima nasilja, kažnjavanju nasilnih maloljetnika i oporavku žrtava. Priča se, ali i radi, i na prevenciji takvog ponašanja među maloljetnicima.

Na preventivnim programima rade i Vladine i nevladine organizacije, a jedan od takvih programa, koji se pokazao vrlo uspješnim, je projekt pod nazivom "Za sigurno i poticajno okruženje u školama" u organizaciji UNICEF-a. Provodi se od 2003. godine, a UNICEF-ovi podaci govore da se u prvih pet godina provođenja programa nasilje u školama smanjilo za 50 posto.

Senzibilizirali roditelje i učenike

Do sad su 144 osnovne škole u Hrvatskoj dobile UNICEF-ovo priznanje "Škola bez nasilja", a među njima je i pet škola u Zadarskoj županiji. "Škola bez nasilja" je i OŠ Šime Budinića koja je u prvoj grupi počela s provođenjem programa, a više o svemu rekla nam je Jagoda Gauta, psihologinja u toj školi koja je, zajedno s defektologinjom Vlatkom Vukšić, koordinirala program.

- Svakoj školi bih preporučila da provede ovaj program zato jer je provjeren i pokazuje vrlo dobre rezultate. Kod nas postotak djece koja češće pribjegavaju nasilju i nije puno pao, ali smo senzibilizirali djecu, roditelje i učitelje na ovu problematiku. Postigli smo i to da nas djeca sama obavještavaju o takvim događajima, a i učitelji se sad osjećaju kompetentnijima. Sada smo jedan kolektiv u borbi protiv nasilja, kazala je Gauta.

Uz OŠ Šime Budinića, "Škole bez nasilja" u Zadru su i OŠ Stanovi i OŠ Bartol Kašić. U svima je prije provođenja programa bilo oko 5, 6 posto djece koje češće posežu za nasiljem. U OŠ Stanovi i OŠ Bartol Kašić postotak je pao na 2,3. Kako dodaje Gauta, u snimanju početnog stanja, prije provođenja programa, pokazalo se da je u kontinentalnom dijelu Hrvatske veći postotak djece sklone nasilju, nego u primorskom dijelu.

Gauta nam je otkrila i kako to nasilje u svakodnevici izgleda i kako se kažnjava.

Djeca ne toleriraju nasilje

- Gotovo smo posve iskorijenili fizičko nasilje. Djeca su naučila da se takvo ponašanje ne tolerira. Ali verbalno zlostavljanje, psovanje, zadirkivanje, ruganje kojem su skloniji dječaci, i socijalna izolacija, kojoj su sklonije djevojčice, su i dalje prisutni. Iluzorno je vjerovati da će se ikad potpuno iskorijeniti. Zato i radimo na prevenciji i trudimo se da se taj duh "stop nasilju" stalno osjeti, rekla je Gauta.

Što se tiče kažnjavanja, u osnovnim školama provode se tri pedagoške mjere i to redom opomena razrednika, ukor razrednog vijeća te ukor učiteljskog vijeća ili strogi ukor. U slučaju da je mjera polučila uspjehe, može se i izbrisati iz evidencije, a institut izbacivanja iz škole u osnovnim školama ne postoji.

- Jedino se može u dogovoru s roditeljima problematično dijete preseliti u drugu školu. Mi nikad nismo imali takav slučaj, samo smo jednom primili jednog takvog učenika koji je zatim kod nas bez problema završio školu, rekla je.

Gauta nam je ispričala i put koji škola treba proći da bi postala "Škola bez nasilja".

- Da bi se škola prijavila za ovaj program, mora postojati konsenzus svih njenih djelatnika. Mi smo se prijavili u prvoj grupi, 2004. godine. Anonimnim anketiranjem učenika, učitelja i roditelja, snima se početno stanje i dobivaju se brojčani podaci o nasilju u školi. UNICEF educira psihologe za mentore i svakoj prijavljenoj školi dodjeljuje svog. Naš je bila Vera Šušić. Zatim se na radionicama svi učitelji educiraju za rad s djecom, rekla je Gauta te dodala kako svake godine pošalju na edukaciju nove učitelje, ili one koji je još nisu prošli.

Priče o Mirku

Tako educirani učitelji program provode s djecom na radionicama na Satu razrednika, s roditeljima na roditeljskim sastancima, a i predmetni učitelji se, kad god mogu, nadovezuju s tom temom i podsjećaju učenike na štetnost nasilja. Radionice su prilagođene uzrastima, a prolaze ih svi razredi u školi.

- Povezane su pričom o Mirku, a neke od tema su samopoštovanje, odgovornost za vlastito ponašanje, što nas vuče nasilju, kako reagiramo na nasilje, kako se od njega oporavljamo i tako dalje. Na sastancima Mreže škola bez nasilja predlažemo i nove radionice kako ne bi stalno bile iste te da se zadrži pažnja djece, priča ona.

Okosnica programa je da se u svakom razredu ustanove vrijednosti koje djeca žele njegovati i pravila koja će vrijediti u tom razredu za tu školsku godinu te posljedice koje će snositi ako se tih pravila ne pridržavaju.

- Djeca to sama izglasavaju i stavljaju u razredu na vidljivo mjesto. Svi razredi nam predaju svoje popise, a mi od toga izdvojimo najčešća i napravimo školska pravila, posljedice i vrijednosti koji su izloženi u predvorju škole, objasnila je psihologinja.

Uz to, u višim razredima se formira grupa vršnjaka pomagača koji su na neki način ambasadori borbe protiv nasilja. Oni pružaju podršku žrtvama, naglašavaju štetnost nasilja svojim školskim kolegama.

2008. godine OŠ Šime Budinić je obnovila svoj status "Škole bez nasilja".

- UNICEF je međunarodna organizacija s određenim rejtingom i jasno je da želi kontrolirati primjenu programa u praksi. Zato postoje kriteriji za obnovu statusa. Tako smo opet proveli anketiranje među djecom, roditeljima i učiteljima, razgovarali s njima u fokus grupama i dobili diplomu za obnovljen status, rekla je Gauta.

Kako bi razmijenili iskustva i utvrdili što se sve postiglo, Mreža hrvatskih škola bez nasilja se sastaje jednom godišnje, a "Škole bez nasilja" regije Jug sastaju se i nekoliko puta godišnje.

Mreža škola bez nasilja se svake godine širi. Škole su tako udružene u teškoj borbi protiv nasilja, a s ovakvim programima, naporima i ustrajanjima treba vjerovati da će u toj borbi i pobijediti.

 PREKINI LANAC

Kako bi borba protiv nasilja bila potpuna, škole se sve više bore i protiv elektronskog nasilja, novijeg oblika nasilja koji je nastupio zajedno s modernim dobom. No, UNICEF i za to ima sličan preventivni program, a zove se "Prekini lanac".

- Radi se o prevenciji elektronskog nasilja, maltretiranja putem interneta i mobitela. S obzirom da je i kod nas bilo takvih slučajeva, prijavili smo se za UNICEF-ov preventivni program. Postupak je sličan. Opet smo prvo počeli s anketiranjem kako bi se utvrdilo trenutno stanje. Mentori su već educirani, za nas je to Nada Meštrović, defektologinja iz OŠ Bartola Kašića. Zatim učitelji idu na edukaciju, pa slijede radionice s roditeljima i djecom, rekla je Gauta te dodala kako je kod prevencije elektronskog nasilja vrlo bitna informatička pismenost roditelja kako bi mogli što bolje kontrolirati svoju djecu na internetu i tako pomoći u prevenciji elektronskog nasilja.

Provođenje programa, dakle plaćanje ljudi, tiskanje anketa, priručnika za radionice i roditelje itd. u najvećoj mjeri financira UNICEF.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno