Napravili smo mnogo, želimo još više

Slika korisnika admin
ragbi
Zadarski ragbijaši nastupaju u Drugoj ligi

Prije nešto više od dvije godine zadarski je sportski život obogaćen za još jedan momčadski sport koji je svojom pojavom pridonio raznovrsnosti sportskih klubova i aktivnosti u gradu i okolici. Riječ je o ragbi klubu Zadar, čijim je osnivanjem ovaj sport, inače iznimno popularan u svjetskim razmjerima, prvi put zakoračio i u naš grad. Na inicijativu osnivača Zlatka Vunjaka, nekadašnjeg ragbijaša koji je trenutačno i glavni trener momčadi Zadra, ragbi je postupno stekao popularnost u određenim studentskim krugovima te je stvorena amaterska momčadska jezgra kao temelj djelovanja i života zadarskog kluba i temelj za buduću afirmaciju ragbija, sporta koji i na razini Hrvatske tek sada, polako ali sigurno, izlazi iz amaterizma i stječe sve veću popularnost. Momčad ragbi kluba Zadar danas broji dvadesetak igrača, većinom studenata i zaljubljenika u ragbi, a protekle je jeseni, odigravši prve tri ovosezonske utakmice u Drugoj hrvatskoj ragbi ligi, ušla u povijest zadarskog sporta kao prva zadarska ragbi momčad. O svemu što je do sada postignuto u afirmaciji ragbi kluba Zadar i ragbija općenito, kao i o planovima i izazovima budućeg djelovanja, razgovarali smo s trenerom Zlatkom Vunjakom tijekom jednog od treninga zadarskih ragbijaša.

Ragbi klub Zadar ušao je u treću godinu postojanja.

Jezgra

Kako biste ocijenili dosadašnje djelovanje i afirmaciju kluba?

- Od okupljanja krajem 2007. godine napredovali smo mnogo i mogu reći u ime kluba i u svoje vlastito ime da smo zadovoljni postignutim. Okupili smo momčad i stvorili jezgu, a samim tim i osnovne uvjete za daljnji napredak, što nije nimalo lako ako uzmemo u obzir činjenicu da smo krenuli praktički od nule. Ove jeseni smo ušli i u prvi službeni natjecateljski ciklus nastupajući u Drugoj hrvatskoj ragbi ligi, momci iz momčadi napreduju iz treninga u trening i cjelokupna slika kluba danas je u uzlaznoj putanji. Svakako, to su tek prvi i osnovni koraci jer od osnivanja ragbi kluba do nekih prvih konkretnijih rezultata mora proći barem pet godina.

Prvi službeni nastupi u Drugoj ligi su za vama. Zadar je odigrao tri utakmice protiv objektivno jačih momčadi s višestruko dužom tradicijom i iskustvom, ubilježivši isto toliko poraza. Kakvi su dojmovi s prvih službenih utakmica i jesu li prvi nastupi zadarske momčadi ispunili vaša očekivanja?

- U principu je ispunjeno ono što smo očekivali. Momčad je stekla prva natjecateljska iskustva što je neprocjenjivo važno u našoj trenutačnoj fazi, neovisno o rezultatima. Riječ je o našoj prvoj godini u nekom službenom natjecanju i mi smo s trenutačnim igračkim kadrom napravili koliko smo maksimalno mogli. U našoj prvoj momčadi su većinom momci koji su se praktički tek susreli s ragbijem prije godinu ili dvije i još uvijek su u fazi učenja i stjecanja iskustva. Određeni broj igrača je prošao kroz klub, a današnja je momčad sastavljena mahom od igrača koji iza sebe imaju u prosjeku godinu dana efektivnog rada i igranja. Ako se uzme u obzir da mi u Drugoj ligi igramo protiv klubova koji iza sebe imaju tradiciju od preko 30 godina te da igramo protiv seniorskih momčadi koje su prošle sve selekcije i natjecanja od U-13 do U-19 te su u svakoj kategoriji imali barem po dvije godine natjecateljskog iskustva prije prelaska u seniore, to je praktički desetak godina natjecateljskog iskustva kojega naši igrači nemaju. Tu su najveće razlike između nas i ostalih, ne po samoj igri nego upravo u nesrazmjeru u iskustvu, zbog čega smo očekivano i izgubili prve utakmice u ligi. No, moram istaknuti da smo u jednoj utakmici (protiv momčadi Siska, op. a.), bili jako blizu. Utakmica se u pravom smislu riječi "lomila", ali upravo zbog manjka iskustva na kraju smo ipak poraženi, s tim da smo prikazanom dobrom igrom iznenadili domaćine.

Ispunjena očekivanja

Idućeg mjeseca na redu je proljetni dio lige. Kakva su vaša očekivanja?

- Ne mogu reći da očekujem u proljetnom dijelu neki rezultatski napredak, to je u našoj trenutačnoj fazi u drugom planu. Ali očekujem daljnji igrački iskorak koji je vidljiv iz utakmice u utakmicu. Naši igrači sve bolje funkcioniraju na terenu i sve bolje međusobno komuniciraju na terenu, što je u ragbiju izuzetno bitno i što im je do sada nedostajalo zbog općeg nedostatka iskustva. Stoga se nadam i očekujem sve bolju i bolju igru. Rezultatski, mi smo trenutačno u situaciji da još uvijek čekamo svoju prvu pobjedu, a hoće li ona biti ovog proljeća ili iduće sezone manje je bitno. Rad i napredovanje nam je najvažnije, a rezultat će postupno doći.

Znači i iduće godine možemo očekivati nastupe Zadra u ovom natjecanju?

- Da, i dogodine ćemo nastupati u istom natjecanju. Sreća u nesreći je što su zbog trenutačne financijske situacije tri kluba otkazala svoje sudjelovanje u idućoj sezoni, tako da mi sigurno ostajemo i nastavljamo dalje.

Škola ragbija

Osim natjecanja i stjecanja iskustva, što biste istaknuli kao glavne planove i ambicije kluba za blisku budućnost?

- Ambicija broj jedan je pokretanje škole ragbija, kako bismo postupno stvorili uvjete za rad s mlađim uzrastima. To do sada nismo ostvarili iz jednostavnog razloga što još uvijek nemamo svoj vlastiti teren. Nadamo se da će taj problem biti riješen do iduće jeseni, a onda bismo imali točne i sigurne termine čime bi bili osigurani uvjeti za dolaske djece na treninge. Također, u tom kontekstu planiramo i animaciju i popularizaciju ragbija po osnovnim školama te organizaciju treninga i u sklopu škola čime bi se postupno formirale i školske momčadi. Glavni cilj je da što veći broj djece prođe kroz klub bez ikakvih obaveza i pritisaka i upozna se s ragbijem, nauči ragbi, a mi bismo osigurali opremu i sredstva za to. Dakle, afirmacija ragbija među mlađim uzrastima je najvažnija stvar. Na koncu, oni kojima se ragbi svidi, ostat će u ragbiju, dok će drugi tražiti svoje mjesto u drugim sportovima. Ragbi ipak nije za svakoga, ponajprije zbog toga jer zahtijeva određenu dozu hrabrosti i srčanosti koja u većini drugih sportova možda nije nužna u tolikoj mjeri.

Svakako, sve ovisi o tome hoće li zadarski ragbi imati matično igralište.

- Mi se nadamo da će taj problem biti riješen do rujna ove godine, jer je to osnovni preduvjet za daljnji napredak. Mi sami, uz pomoć prijatelja kluba i donacije u materijalu, nastojimo osposobiti jedan teren u okolici Zadra, makar za potrebe treninga. Problem je što raspolažemo s vrlo skromnim novčanim sredstvima, a zbog situacije kakva jest, sve domaće službene utakmice igramo u Sinju. Tu je, dakle, i dodatni trošak putovanja momčadi u Sinj, uz sve osnovne troškove organizacije domaćinstava koji uključuju suce, delegate, službenog liječničkom tima te tzv. "trećeg poluvremena" koje se odnosi na zajedničko druženje nakon utakmice. Nemogućnost igranja na domaćem terenu sve skupa višestruko komplicira i financijski i organizacijski.

Uz nastupanje u Drugoj ligi, što očekuje momčad na natjecateljskom planu do kraja godine?

- Pa uz proljetni dio lige, još nas čeka i nize prijateljskih utakmica, Kup Dalmacije te utakmica protiv jedne nizozemske momčadi koju planiramo ugostiti tijekom svibnja. Tu je i tradicionalni turnir na kojemu triput godišnje, uz nas, svake godine nastupa Sinj i ragbijaši iz Viteza u BiH. Nadamo se da ćemo financijski uspjeti naći sredstava za nastupe na svim utakmicama koje nas očekuju.

Ragbijaška obitelj

Koliko vam pomažu drugi ragbijaški klubovi i subjekti u Hrvatskoj?

- Situacija je takva da bez RK Nade iz Splita i RK Sinj mi jednostavno u ovoj fazi ne bismo mogli funkcionirati kao klub. Primjerice, vezano za uređenje domaćeg terena, Regionalni savez Dalmacije pokrit će dio troškova za ograđivanje igrališta, a pomoći će i ragbi klub Nada. Bilo bi nam iznimno teško i gotovo nemoguće bez pomoći naših prijatelja iz drugih klubova.

U ragbiju je, dakle, suradnja važnija od suparništva?

- Međusobna suradnja i pomoć između klubova je sastavni dio ragbija i ragbijaškog mentaliteta, jer u ragbiju nema animoziteta; rivalitet postoji samo na terenu. Tradicija je da uvijek pomažemo i guramo jedni druge te njegujemo prijateljske odnose. To se očituje i u tom tradicionalnom "trećem poluvremenu" gdje se nakon utakmica momčadi, uprave i navijači suparničkih klubova redovito druže u prijateljskoj atmosferi. Po tome se ragbi razlikuje od mnogih drugih sportova. Primjerice, za razliku od nogometa, animoziteta među navijačima u ragbiju nema niti u svjetskim razmjerima. Svi su izmiješani na tribini, svatko navija za svoj klub i agresija nije nimalo izražena na način kakav je prisutan među nogometnim fanovima. Također, komponenta novca i zarade nije u prvom planu, jer nitko se ne bavi ragbijem da bi se obogatio, već isključivo zbog ljubavi prema tom sportu.

Gledano s te strane, popularizacija ragbija na nacionalnoj razini bila bi iznimno pozitivna stvar. Kakve su šanse da se to ostvari?

- Statistički gledano, ragbi je trenutačno najbrže rastući sport u svijetu i mi se svi skupa trudimo da takav trend ne zaobiđe ni Hrvatsku. Dobar primjer je nedavno održani Kup šest nacija koji spada u najznačajnije sportske događaje u Europi. Uspjeli smo preko naših prijatelja iz inozemstva besplatno dobiti prava na prikazivanje zadnja dva kola ovog natjecanja i to smo ponudili HRT-u. Prikazana je snimka od 15 minuta u obliku izvještaja s jedne utakmice, što je u određenom smislu i pionirski pokušaj da se kroz medijsko praćenje utakmica izazove interes za praćenje ragbija.

U planu i osnivanje sveučilišne ragbi lige

Poznato je da je u svijetu ragbi sveučilišni sport, odnosno da je vrlo popularan na razini sveučilišta i sličnih visokoobrazovnih institucija. U trenutačnoj momčadi ragbi kluba Zadar nastupaju većinom studenti sa zadarskog sveučilišta. Načelno, kakva je suradnja sa Sveučilištem i koliko se do sada ragbi proširio među studentskom populacijom?

- Suradnja sa Sveučilištem u Zadru je vrlo dobra, a nadamo se i daljnjem napretku. Naši igrači koji su najvećim dijelom studenti, samoinicijativno su pokrenuli i sveučilišnu ragbi momčad u kojoj i ja volontiram kao trener. Trenutačno u Hrvatskoj postoji još jedan sveučilišni ragbi klub i to u Splitu. Međusobno smo igrali i neke turnire, a tijekom 2008. odigrano je i neslužbeno sveučilišno prvenstvo Hrvatske gdje su uz nas i Splićane nastupili i zagrebački studenti koji su se okupili privremeno. Mi smo tada osvojili drugo mjesto. Što se tiče planova za budućnost u tom kontekstu, upravo smo u fazi uspostavljanja suradnje s tri talijanska sveučilišta, u Torinu, Rimu i Paviji, koja imaju ragbi momčadi, a radimo na tome da do kraja godine organiziramo u Zadru i jedan međunarodni sveučilišni turnir. Cilj nam je animirati i druga sveučilišta u Hrvatskoj da osnuju svoje vlastite ragbi momčadi te s vremenom uspostaviti sveučilišnu ragbi ligu na razini Hrvatske. Uspjeli smo u sklopu Hrvatskog ragbijaškog saveza osnovati odsjek koji je zadužen za sveučilišni ragbi i nadamo se da će to zaživjeti.

Trudimo se izboriti svoje mjesto u zadarskoj sportskoj obitelji

Ima li u Zadru "sluha" za ovaj sport i može li se očekivati pomoć na razini lokalnih vlasti i gospodarskih subjekata u njegovu razvoju, konkretno, kroz pomoć ragbi klubu Zadar?

- Svjesni smo da u gradu Zadru postoji sve veći broj različitih sportskih klubova i udruga te da je broj sportskih terena ograničen. Mi smo mladi kolektiv koji se trudi izboriti svoje mjesto u zadarskoj sportskoj obitelji. Vrijedno radimo i trudimo se i to je u ovom trenutku najvažnije, a nadamo se da će to s vremenom i ljudi u našem gradu prepoznati.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno