Nastojao sam što dublje zaroniti u semantičko bogatstvo

Slika korisnika admin
Autor: 
Profesor Martinović sa svojom unučicom

Prof. Žarko Martinović  upravo je publicirao svoju drugu knjigu naslovljenu "Iška  čitanka", a s temeljnim ciljem  da u vremenu sveopće globalizacije koja  melje izvornu  posebnost u korist jezične univerzalnosti komunikacije  sačuva osebujnost iškog čakavskog govora i dokaže njegovu  aktualnu funkcionalnost u suvremenoj konverzaciji i  književnom izrazu.  Ta knjiga je  svojevrsna potkrijepa "Rječnika govora otoka Iža", izašlog  prije nekoliko godina, a u kojem je ovaj umirovljeni zadarski srednjoškolski profesor i  praktičar kroatistike, inače  rođeni Ižanin, vrlo studiozno  leksički sabrao mnoštvo zaboravljenih iških leksema i frazema kakvim su se u svom  govoru od davnina služili i još  uvijek se služe žitelji ovog  otoka. Polučivši pun pogodak s  rječnikom kasnije se je dosjetio da bi bilo dobro te riječi  potkrijepiti sadržajem, slikovito rečeno kao "suhe kosti  nafilati mesom", dati im sintatičku funkciju u službi naracije i dijaloga, jer sama riječ  je lapidarna tek u kontekstu  rečenice dobiva puni smisao i  obogaćenje, ili:

Dopuna Rječniku

- Ovu sam Čitanku zamislio  kao dopunu Rječniku, i s njim  čini jednu cjelinu a sama bez  njega ne kotira puno. Jedno s  drugim čine funkcionalnu simbiozu, međusobno se upotpunjuju i dobivaju na težini, kako  nam to pojašnjava naš sugovornik.

Zanimljiva posebnost krije  se u koncepciji kakvom je  složeno ovo književno djelo i  kojom na nešto više od stotinu  stranica donosi svoju sadržinu.  Kada otvorimo knjigu na bilo  kom mjestu na lijevoj  stranici  imamo tekst priče na iškom  čakavskom govoru, a na desnoj njegovu translaciju na suvremeni govorni standard,  čime ga mogu pratiti s lakoćom i oni koji išku čakavicu  slabo razumiju.

Osim ljubavi prema baštini  koji su Vas još motivi pokrenuli da se latite tako zahtjevnog posla i posezanja u iskone  zavičajnog govora?

 - Osnovni razlog zbog kojeg  sam se odlučio za objelodanjivanje Rječnika, te istom i  Čitanke, leži u notornoj činjenici što je današnji govor  Ižana, a i drugdje, leksički siromašan, štoviše unificiran i  kodificiran lingvističkim trendovima suvremenih neoplazmi čime gubi svoju posebnost i  izvornost. Primjećujem nadalje da svi ti iški čakavci koji  se nastoje kako-tako književno  izraziti, bilo prozom bilo poezijom, raspolažu s vrlo malim  fondom riječi te se u svome  izričaju zapravo vrte u krug i  ponavljaju se i sadržajno i formalno. Stoga sam nastojao što  dublje zaroniti u ono semantičko bogatstvo kojim su raspolagali naši didi i nane što su  bez informatičkog obrazovanja kakvim mi danas baratamo  do u najsitnije detalje znali  govorno oblikovati svaku  životnu situaciju i položaj.  Čvrsto se nadam, i to će mi biti  najbolja nagrada za moj trud,  da će 7.500 nanovo otkrivenih  riječi u mome Rječniku uvelike obogatiti govor suvremenog naraštaja Iža koji je, kako  rekoh, bez toga uvelike osakaćen i suhoparan.

Iž - dokumentaristički  i realistički

Kakva sadržajna tematika  prevladava u ovoj Vašoj novoizašloj knjizi?

- Kroz 12 nevezanih priča  bavim se Ižom, dokumentaristički i realistički pokušavam  ocrtavati i metaforički nadopuniti njegovu stvarnost u  prošlosti i sadašnjosti. Nadalje, kritički sam nastojao fokusirati ono tipično naše potcjenjivanje naslijeđene baštine  i veličanje bjelosvjetskog glamura nauštrb te djedovine čiju  višeslojnu ljepotu i poruke ne  znamo prepoznati ni cijeniti.  Naš čovjek, pogotovu  otočanin, po nekakvoj neshvatljivoj logici želi biti u svemu  novi čovjek, skorojević, te  sreću i bogatstvo traži daleko  od rodne grude i doma, kako  sam to izrekao u priči: "Gadu  mi se ljudi ki glumu učeni svit,  ki se nadahnjuje i šuperbija,  tobož živu po teorijimi nikih  velih filozofoh i raznoraznih  umjetnikoh. Glumu da nisu  vezani za nijenu sredinu, anacionalni su, ljudi oj svita, a  ognjišće, dom i zavičaj nišće in  ne značu jer bi oni rado živili u  jenomu Parizu, Londonu, Rimu, Nevijorki, ti gradi ka da su  stvoreni po njihovoj meri...."(opus cit.).  No, na kraju,  kada se ošamućen i napola  razočaran vraća svome iskonu  shvaća da su njegovi pređi napravili više i polučili puno bolje životne rezultate od njega.  To iz razloga jer su u svojoj  egzistencijalnoj borbi počinjali  doslovce od ničega i stvarali  život naprosto udahnuvši surom kamenu dušu, te "uprav  raj toga je smišno i žalosno,  nakun puno vrimi, viti takovoga čovika ki se je vrnu iz svita  kako sidi na dvoru naliđene  obiteljske kuće z glavun med  šakami i zagljedanoga u tloh  sprda se, oli ča je daleko gore  viti ga zagljedanoga u dno  gušterne oj vode ku su u prvanje vrime zdubli s velun mukun njegovi didi...."(op.cit.)  Takvo  pregnuće naši didov iz  petnih žila trebamo mi danas  izuzetno cijeniti,slijediti i nastaviti na tom njihovom temelju, inače je, po mom dubokom uvjerenju, život onoga  koji bježi od toga zapravo promašen i isprazan. Iako je materijalno bogat duhovno je  prazan, a duhovno nikada ne  treba zapostavljati pred materijalnim jer čovjek bez te  esencije nipošto nije svoj.

U mojim pričama svoje su  mjesto našli maloiški porti Komoševa i Knež sa svim svojim  "šušurom" susretišta ribara,  maslinara i dokonih namjernika. Istinski blagdan života na  ovom mjestu se je stvarao kada  su se mlile masline i donosile u  uljarnu. Pravi je poduhvat  dočarati time stvorenu atmosferu i doživljaj ljepote iniciran  onim uljem koje poput zlata  teče a što uvijek plijeni svačije  osjećaje i bogati maštu. Pokušat ću vam to dočarati jednim ulomkom iz Čitanke a  koji kaže da: "biti na Ižu, u  Makovcu oli Mućelu a ne pojti  namore, na Komoševu, to ti je  ko da si ta dan u životu priskoči,nis živi; doma samo rečeš:  Grin ja namore! i svi te razumu,svi muču, i Bože mi prosti suvišna pitanja: Ča ćeš namore? Zač greš? Ča imaš nikoga posla? Kad se za koga  starijega reče: Ne more više  namore, to znači da je nogami  nagrob,ni više ča oj njega-skratka-gotov je! Jer na Komoševi čovik živi s morun, tote  su brodi, mriže i svakakova art.  Tote su magazini u kih stoji sve  ono ča čovika veže s morun i  intradun: tote su konopi,cime,tinde,idra,vesla,štropi,jarmi,sohe i sidra,lanče i osti,gruje i herali - svas alat ča je za na  ribe pojti".

U jednoj sam se priči dotakao onog čuvenog maloiškog zapasivanja tuna koji  su zaglavili u Komoševi koju  činjenicu sam u jednom dijelu  metaforičkom alegorijom aktualizirao na pojave preambicioznih političkih apetita u  našoj suvremenosti. U drugima su sjetne reminiscencije  na djetinjstvo uobličene u koledama na Gračišću, skoracanju u žalu oj Komoševe,  radostima svakog odlaska u  Poganu.

Globalizacija i  informatička  revolucija

Na jednom ste se mjestu u  knjizi dotaknuli one povjesnice o iškoj epizodi senjskih  uskoka kada su lukavom varkom umaknuli svojim smrtnim neprijateljima Mlečanima koji su ih svojim ratnim  brodovljem čekali u zasjedi da  im zadaju posljednji udarac  za konačni slom. Možete li  nam u kratkim crtama za naše  čitatelje reintepretirati taj događaj pomorske bitke koji se  je odigrao pred Ižom.

- Bilo je to u prosincu 1604. u  dobi oko Božića. Dalmacijom i  svim Jadranom je tada gospodarila Venecija koja je tada  bila strah i trepet svima koji su  živjeli na tim prostorima. I naši  su se Ižani tada zavukli u kuće  zbog straha od Mlečana i  njihove odmazde.Unatoč tome i hladnom vremenu Senjski  uskoci su i tada po svojoj navadi pošli u pljačku u turski  kraj preko teritorije koji su  kontrolirali Mlečani.Napljačkali su toliko blaga,uglavnom ovaca, da im nije bilo  dovoljno njihovih 10 brodova  za sve to pokrcati i prevesti do  Senja.Turci su pritom dojavili  o situaciji Mlečanima i zatražili od njih da ih zaustave i  konačno unište. Ovi su čekali  Senjane sa galijama punim  vojnika u Velom Ždrelcu kod  mjesta Muline. Kad su uskoci  došli blizu Ugljana spazili su  venecijanske ratne lađe, te  znajući što im se sprema okrenuli brodove i krenuli natrag  prema Ižu gdje su se sakrili u  jednoj uvali. Istegli su svoje  brodove na kopnove i počeli se  ušančavati i graditi zaklone u  suhozidima. Mlečani su bili  uvjereni da će ih ovoga puta  uhvatiti u klopku zatvorivši ih  svojim galijama u uvalu, te su  čak tražili pojačanje iz Zadra  za zadati im konačni udarac.  No pravom ratnom varkom uskoci su pobjegli Mlečanima, i  to napravivši od maslinovih  grana drvene oblice koje su  namazali mesom od poklanih  ovaca, te preko tih oblica prebacili sebe,ukradeno blago i  brodove preko otočnog sedla  na donju stranu Iža odakle su  odjedrili put Senja.

Po Vašem mišljenju koliko  je dijalektalni govor zastupljen kod mlade generacije danas na Ižu i u kom postotku se  oni služe čakavicom?

- Po meni u vrlo malom jer je  globalizacija i informatička revolucija učinila svoje po kojoj  ne ostaje prostora za ništa drugo osim univerzalnih kodeksa  sporazumijevanja. I zato je u  zadnji tren za spas baštinskog  govora došao moj Rječnik, jednako tako i srodni rječnici  Ankice Piasevoli iz Sali,Ladislava Radulića sa Rivnja. Ja  kažem da su to "zadnji čavli u  suhi madir da ne propadne  sve".

Koju biste poruku istaknuli  kao važnu posljednicu tog  Vašeg nastojanja na očuvanju  baštine i vašeg cjelokupnog  djela?

- Najvažnije je biti svoj, ne  zanositi se  i gledati realno na  život, pa makar ne ima šolda u  žepu ne prodavati se nikomu i  nizašta, te duhovno nad materijalnim neka nam uvijek bude. Toga načela sam se uvijek  držao i tako sam odgajao svoju  djecu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno