Dan kad je potonula “Zara”

“Zara” je bila krstarica izgrađena 1930. godine u La Spezii, dužine 182,8 metara, a istisnina pod punim naoružanjem joj je bila 14.530 t. Pokretale su je dvije parne turbine tipa Parsons, a razvijala je najveću brzinu od 34 čvora

Na današnji dan 1941. godine potpljen je ratni brod “Zara” koji je bio u sastavu tadašnje talijanske Kraljevske ratne mornarice.
“Zara” je bila krstarica izgrađena 1930. godine u La Spezii, dužine 182,8 metara, a istisnina pod punim naoružanjem joj je bila 14.530 t. Pokretale su je dvije parne turbine tipa Parsons, a razvijala je najveću brzinu od 34 čvora. Bila je naoružana s 8 topova od 203 mm, 16 topova od 100 mm, 6 topova od 40 mm te s osam strojnica od 13,2 mm. Posada je brojila 841 mornara i časnika. Izgrađeno je još nekoliko ovakvih brodova koji su se svi nazivali krstaricama klase Zara, a bili su nazvani prema gradovima Fiume (Rijeka), Pola (Pula) i Gorizia (Gorica). Pomorski stručnjaci ocjenili su ove brodove kao jedne od najboljih u tridesetim godinama.
“Zara” je prve borbene zadaće obavljala još u Španjolskom građanskom ratu, no prava vatrena krštenja nastupila su ipak tek kad je Italija u lipnju 1940. ušla u Drugi svjetski rat. Brodovi imenovani po Zadru, Rijeki i Gorici, tvorili su tad posebno postrojbu i uključili su se u bitke s britanskom mornaricom u Sredozemlju. Prvi od tih okršaja bila je bitka kod Punte Stilo, vrhu “prstiju” talijanske čizme. Povjesničari bitku ocjenjuju kao neodlučenu, iako su je u to vrojeme obje strane prikazivale kao svoju pobjedu. Obje su mornarice završile bitku s 3 oštećena broda i sigurno se povukle u svoje baze.
Za “Zaru” je fatalno bilo sudjelovanje u bitki kod rta Matapan u Grčkoj gdje je britansko-australska mornarica pod zapovjedništvom admirala Andrewa Cunninghama nanijela odlučni poraz talijanskoj kojom je zapovijedao admiral Angelo Iachino. Britanksa flota je tada pratila konvoje s njihovim vojnicima za Grčku, dok ih je talijanska mornarica trebala omesti. Admiral cunnigham je bio uvjeren da Talijani ne će napasti te se čak i okladio sa svojim kolegtama za 10 šilinga. Admiral Iachino je, međutim, odlučio izvesti iznenadni napad.
Napad ipak nije bio iznenađenje jer su britanski obavještajci razbili talijanske šifre i tako pratili svaki korak neprijateljske flote. Admiral Cunnigham je u širio glasine da ide na odmor i da je već dogovorio golf s prijateljima što je čuo japanski konzul i prenio Talijanima.
Bitka je išla loše po talijansku mornaricu koja je u njoj izgubila tri krstarice, dva razarača uz 2.300 poginulih mornara i teško oštećeni bojni brod “Vittorio Venetto”. Među potpljenim krstaricama bila je i “Zara”.
“Zara” i “Fiume” bili su u noćnoj akciji spašavanja teško oštećene “Pole”, kad su im se približili Englezi čiji su brodovi, za razliku od talijanskih, bili opremljeni radarom te su im se približili na samo 1,5 nm odakle su otvorili ubitačnu paljbu. “Fiume” je potonula u nekoliko minuta. “Zara” je teško oštećena i onesposobljenih topova plutala još neko vrijeme dok je nisu potopili torpedom te je potonula u 2h i 40 minuta iza ponoći.
S brodom je potonulo 782 članova posade među kojima su bili i admiral Carlo Cattaneo i kapetan broda Luigi Corsi koji su odlučili potonuti zajedno s krstaricom.
“Zara” ipak nije bila prvi ratni brod s imenom Zadra, jer je krajem 70-ih godina XIX. stoljeća austrougarska mornarica izgradila seriju torpednih čamaca koji su također bili nazvani klasom “Zara” prema prvom porinutom brodu te vrste.