Volontiranje je kolonijalistički koncept

Kad se kaže “volontiranje”, misli se na smanjenje davanja za socijalnu pomoć, čime se demontira socijalna država koja nam je bila zajamčena, kazao je dr.sc. Mirko Petrić

Potrebno je razgraničiti volontiranje od aktivnog građanstva. Volontiranje je kolonijalistički koncept koji nam je došao s pristupanjem EU, s neoliberalnim kapitalizmom. Kad se kaže “volontiranje”,  misli se na smanjenje davanja za socijalnu pomoć, čime se demontira socijalna država koja nam je bila zajamčena, kazao je dr.sc. Mirko Petrić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru sudjelujući u raspravi na javnom predavanju na temu “Jesam li aktivan građanin/aktivna građanka? Pojmovi i praksa” koje je u Gradskoj knjižnici Zadar održala doc.dr.sc. Karin Doolan, također s Odjela za sociologiju.
Na ovaj je način Petrić komentirao opservaciju predavačice o tome kako je uključenost građana u volontiranje veća u zemljama s većim BDP-om gdje je raspodjela resursa pravednija, a demokratska tradicija duža.
– Velika su očekivanja po pitanju toga što bi aktivni građanin trebao moći raditi; brinuti se o dobrobiti drugih, biti odgovoran prema boljoj organizaciji društva, participirati u životu zajednice i njegovati vrijednosti koje doprinose suživotu; od prihvaćanja različitosti do solidarnosti, kazala je Doolan navodeći podatke iz istraživanja provedenog 2009. godine na području država članica EU, a prema kojem najveći kompozitni indikator aktivnog građanstva, sastavljen od indikatora među kojima su zastupljenost žena u parlamentu, izlaznost na izbore, sudjelovanje u prosvjedima i uključenost u zajednicu kroz djelovanja u udrugama, imaju Švedska, Norveška i Danska, a najmanji Poljska i Mađarska.
Ističući kako nije lako doći do podatka o broju volontera u Hrvatskoj, Doolan je kazala kako je 23% europskih građana starijih od 15 godina uključeno u dobrovoljni rad, dok je prema podacima Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Hrvatskoj taj udio 10,7 % a prema podacima Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva 5%.
 Malo volontiramo, sve manje biramo
– Visoka razina volontiranja od 40% je u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, a niska – ispod 10% u Grčkoj, Italiji i Bugarskoj. Hrvatska je između relativno niske i niske razine volontiranja, kazala je Doolan dodajući kako je, prema podacima UNDP-a iz 2004., u Hrvatskoj na 10.000 stanovnika bilo 6,1 udruga, pri čemu je najveći broj udruga bilo registrirano u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (8.3) i u Zagrebu (7,3), dok je Zadarska županija bila ispod prosjeka s 5 udruga na 10.000 stanovnika.
Iznoseći podatke o broju birača izašlih na izbore i referendume u Hrvatskoj između 1990. i 2012., Doolan se posebno osvrnula na pad izlaznosti na području Zadarske županije, odnosno IX. izborne jedinice čiji je ova županija dio.
– U IX. izbornoj jedinici je na parlamentarnim izborima 2011. godine zabilježena najmanja izlaznost od 57,06%. 2007. je ova izborna jedinica s 60,55 bila pretposljednja po izlaznosti, dok je 2003. na izbore u ovoj jedinici izišlo 65,7% birača, rekla je Doolan podsjećajući kako niska izlaznost dovodi u pitanje sustav predstavničke demokracije, te dodajući kako se “moramo upitati i zašto je manji odaziv na izbore u novim demokracijama”.
Lokalni izbori najnepopularniji
– U starim demokracijama, izuzevši Francusku, izlaznost na parlamentarne izbore je iznad 65%, a u novima demokracijama je ispod te granice. Ukoliko se uzme u obzir ukupno biračko tijelo na parlamentarnim izborima 2011., u Hrvatskoj je na izborima sudjelovalo oko 54 % birača, a ako se u obzir uzmu samo birači s prebivalištem u Hrvatskoj – oko 63% birača, pa bi dakle Hrvatska, uzmu li se u obzir samo birači s prebivalištem u RH, bila na razini starih demokracija, no uzme li se u obzir cjelokupno biračko tijelo bila bi u grupi niske izalznosti na čijem su začelju Poljska, Litva i Rumunjska, rekla je Doolan podsjećajući i na činjenicu pada izlaznosti na izbore za Europski parlament koja je sa 61,99% 1979. godina pala na 43% 2009. godine, pri čemu je najveća izlaznost od 90% zabilježena u Belgiji i Luksemburgu, a najmanja – ispod 30% u Slovačkoj, Poljskoj i Rumunjskoj.
– U Hrvatskoj je najveća izlaznost na parlamentarnim izborima, što je vidljivo i kod najvećeg broja europskih država, a najmanju izlaznost imaju lokalni izbori. Izborna participacija u Hrvatskoj opada neovisno o tipu izbora, a iznimka su parlamentarni i predsjednički izbori 2000., godine što se smatra situacijski uvjetovanim, i lokalni izbori 2009. kada je uveden neposredan izbor župana, gradonačelnika i načelnika, kazala je Doolan koja je, uspoređujući izlazak birača na referendum o pristupanju Hrvatske u EU, kao značajan iznijela podatak prema kojem je u Gradu Zagrebu, koji je zabilježio najveći izlazak birača s 55.13%, dok je u Zadarskoj županiji na ovaj referendum izišlo 38.57% pri čemu je Zadarska županija bila na pretposljednjem mjestu po izlaznosti.