Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić: “Znanost će dobiti bitku s koronom”

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić osnivač je i dugogodišnji pročelnik Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, odnedavno imenovan dekanom novog Medicinskog fakulteta u Puli. Znanstvenik kojem je u fokusu interesa molekularna medicina, iznio nam je svoj pogled na pandemiju koronavirusa i brojne nepoznanice s kojima se ovih dana suočava i znanstvena zajednica.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) godinama je upozoravala na moguću pandemiju, ali se ni razvijeni svijet na nju, očito nije pripremio?
– U nekim od svojih intervjua od prije 30-tak godina upozoravao sam na potencijalni veliki problem prijenosa virusa sa životinja na ljude. Premda su ti virusi bili bezopasni za ljude, bilo je jasno da inficiranjem čovjeka mogu mutacijama postati opasni za ljude. To je potvrđeno bolestima poput svinjske gripe, ptičje gripe, SARS-a, MERS-a… Govorio sam to tada, doduše, u kontekstu upotrebe virusa i njegovih konstrukata u liječenju oboljelih od raka, primjerice pristupima genske terapije. Danas postoje znanstvene publikacije o terapijskom učinku virusa gripe na neke teže tumore, no to je druga priča. U pogledu pandemije, javnost se možda nije pripremila, no neki su se itekako pripremili! Dat ću vam nekoliko primjera. Laboratorij za istraživanje virusa u Wuhanu postoji već niz godina, a prema javno dostupnim informacijama izgrađen je pomoću europskih i američkih akademskih institucija. Letimično sam pregledao podatke na internetu i odmah uočio neke moguće poveznice s ovom situacijom koje nisu pokrivene u glavnim medijima, primjerice aktivnosti »Zaklade Bill & Melinda Gates«, te događaj »Event 2001 Pandemic excersize« u New Yorku na kojem se simulirala pandemija SARS Cov-2 virusa koja se širi po svijetu. Ovo su zaista važne teme koje bi istraživačko novinarstvo moglo dobro obraditi jer bez uvida u sve informacije teško možemo donositi zaključke od relevantnosti za javnost.

Različite mjere

To je na tragu teorija o virusu stvorenom u laboratoriju?
– U časopisu Nature Medicine od ovog mjeseca navodi se da SARS Cor-2 vjerojatno nije laboratorijski konstrukt, odnosno da nije namjerno ubačen. To autori potkrepljuju genomskim i strukturalnim analizama. No u zaključku ipak ne isključuju i taj scenarij. S druge strane, profesor Francis Boyle, autor američkog zakona o biološkom oruđu, tvrdi da je virus konstruiran! Članak u Nature Medicine svoju tvrdnju potkrepljuje saznanjem da je tzv. Spike najvarijabilniji dio genoma SARS Cov-2 virusa i ima visok afinitet za vezanje na humani ACE2. Ta prirodna selekcija, prema autorima, mogla se dogoditi prije prijenosa sa životinja na ljude ili pak u ljudima nakon prijenosa.
Premda se istraživanja virusa provode u čitavom svijetu, te se navode dokumentirani slučajevi »bjegova« virusa iz laboratorija, u spomenutom članku to ne smatraju vjerojatnim. Te razlike mogu mijenjati virulentnost, a također i otežavati kreaciju efikasne vakcine za čitav svijet. Optimalno vezanje rezultat je prema autorima prirodne selekcije virusa, premda nije jasno zbog čega bi to bilo zaista tako i zašto primjerice tako laboratorijski selekcionirani virus ne bi bio ubačen namjerno ili nenamjerno u populaciju.

Kako tumačite visoku smrtnost od koronavirusa u Italiji, a i Španjolskoj?
– Treba reći da je ovaj virus manje opasan od svojih rođaka SARS-a, sa stopom smrtnosti od 15 posto i MERS-a sa stopom od 35 posto. No razlika je ipak u tome da je SARS Cov-2 pandemičan i zahvaća znatno više osoba od prethodnih. O nekakvoj egzaktnoj stopi smrtnosti danas ne možemo govoriti za slučaj SARS-Cov2 jer nemamo točne podatke o broju zaraženih. Vrlo su intrigantni podaci o smrtnosti. Izračunavao sam ih na dan 27. ožujka. Razlikuju se bitno od države do države i u rasponu su od nevjerojatnih 10 posto u Italiji, 7,5 posto u Francuskoj i Iranu pa sve do iznimno niskih kao što su Švedska, Danska, Izrael (0,3 posto), Hrvatska i Njemačka (0,5 posto), Austrija (0,7 posto), Slovenija 1,4 posto, Švicarska 1.7 posto… Razlozi ovim razlikama mogu biti različiti. Najprije se pomišlja na različitu virulentnost sojeva uslijed mutacija, no to se po meni čini manje vjerojatnim. Mnogo su vjerojatnije različite epidemiološke mjere te realni broj testiranih. Zbog toga je i prosječan postotak smrtnosti u svijetu 4.5 posto, iako je ta brojka vjerojatno niža. Kad je riječ o našoj zemlji treba naglasiti da Hrvatska spada u zemlje s najrigoroznijim epidemiološkim mjerama, koje se za sada čine opravdanima, no izvjesno je da takve mjere nisu dugoročno održive kad je riječ o ekonomskim posljedicama koje bi mogle biti znatno gore po stanovništvo nego bolest sa ovako niskom stopom smrtnosti. Naravno uz pretpostavku da taj trend ostane ovakav kakav je sada.
Treba reći i da su sve ove stope smrtnosti znatno niže od onih kod poznatih bolesti poput ospica ili hripavca. Te bolesti se, međutim, danas uspješno nadziru. O stvarnoj stopi smrtnosti možemo govoriti tek kad uskladimo vjerodostojnost podataka inficiranosti sa smrtnim slučajevima. Osobno smatram da će stopa smrtnosti na koncu biti relativno niska, pod pretpostavkom da se ne dogodi neka fatalna mutacija.

Dva soja virusa

Je li do određenih mutacija već došlo?
– Španjolski virus mutirao je u odnosu na originalni tip iz Wuhana. Već je rečeno da virusi vrlo brzo mutiraju i akumuliraju promjene tokom procesa prijelaza iz jedne inficirane osobe u drugu. Neki su izračunali da se godišnje događa 24 mutacije, slično kao i kod ostalih RNA virusa, gripe na primjer. SARS Cov-2 ima duži genom od virusa gripe. Većina tih mutacija nisu relevantne, osim onih koje kodiraju za tzv. Spike protein što je važno za vakcinu. Mutacije se događaju nasumično i očekivana su pojava te su dio životnog ciklusa virusa. Neke od njih mogu uzrokovati da virus nestane, a neke ojačati virus. Genetički gledano postoje indicije o povezanosti virusa u Italiji i Njemačkoj.

Što možete reći o dvije podvrste ovog virusa koji se, prema nekim informacijama, razlikuje u Kini i Europi?
– Definitivno se dva soja virusa s obzirom na razlike u genomu, šire svijetom. To su tzv. L-tip i S-tip. L-tip je agresivniji s obzirom na prijenos, premda su razlike među ta dva soja male. Svakako možemo očekivati pojavu više sojeva u budućnosti jer virusi stalno mutiraju i kad zahvate dišni sustav bolesnika virus se množi i svaki puta kad to učini moguće je očekivati mutacije. Izuzetno je važno znati koliko vrsta, varijanti virusa egzistira jer dobra i upotrebljiva vakcina mora pokriti oba spomenuta soja.

Koliko će po vašem sudu trebati da se prvi takav proizvod nađe u primjeni?
– Neke su kompanije u SAD, Kini i Europi već spremne klinički testirati vakcine. To je za mene iznenađujuće, s obzirom da su postupci razvoja novih lijekova i medicinskih proizvoda jako dugotrajni i skupi. U ovom slučaju sve je nekako brzo spremno za tržište kao da se već na tome radilo. 
 

Više pročitajte u današnjem tiskanom izdanju Zadarskog lista (29.3.2020.)