Dobra vila djevojčice Ive, uvijek spremna pomoći drugima

Kao tinejdžerka je završila u kolicima, a onda prohodala da bi postala majka četvero djece te dobra vila i anđeo čuvar još puno više djece i odraslih. Marjana Ikić je velika humanitarka koja ove godine prima Godišnju nagradu Zadarske županije za svoj nesebični angažman.
Tim povodom ispričala nam je svoju priču, ali ne počevši od svog prvog rođendana 1977. kad se rodila 13. siječnja, 17 sati prije svog današnjeg supruga. Priču započinje od svog drugog rođendana kad je kao 19-godišnja djevojka ostala živa u teškoj prometnoj nesreći, ali i postala invalid, kvadriplegičar te završila u kolicima.

Neraskidivo prijateljstvo i trajna briga
– Bila sam po bolnicama sljedeće tri godine. Trebalo mi je godinu dana da uopće uspijem sjesti u kolica. Nakon nekog vremena sam uspjela i prohodati, ali i dandanas nemam osjeta u jednoj nozi te u obje ruke do pola. I nakon 24 godine od nesreće, ima dana kad su mi bolovi nepodnošljivi. Ali ja sam se izvukla, a u bolnici sam u tom periodu gledala puno djece koja su oduzeta, imaju razne probleme. Nisam mogla ni zamisliti da ih ima tako silno puno. Kao da sam dotad kao djevojka uopće o tome razmišljala. To je otprilike kao kad ste trudni pa odjenom viđate same trudnice, prisjeća se Marjana svoje borbe.
Kad se oporavila, odmah se bavila humanitarnim radom, ali u tajnosti.
– U jednom trenutku 2015. godine mi je moja kuma rekla da ja to ne mogu više sama te mi otvorila Facebook da mi ‘olakša’. Koliko mi je olakšala, toliko me i usosila, priča Marjana kroz smijeh.
Dvije godine poslije Marjana je naišla na priču djevojčice Ive iz Zagreba kojoj je majka bolovala od raka, a živjela je s bakom. Nakon što je djevojčici majka umrla, Marjana je nju i baku ugostila kod sebe cijelo ljeto te je nastalo neraskidivo prijateljstvo, kao i trajna briga i pomoć toj obitelji. Djevojčica Marjanu zove svojom dobrom vilom.
Još jedna plemenita akcija nastala je kad je Marjana upoznala Gorana Kovačevića, učitelja gitare.
– Javio mi se da želi nešto učiniti za ljude u potrebi. Prvo se pojavio problem prostora, ali on je odmah rekao da može satove gitare u svom domu držati. Potom nam je uvjet bio da dijete ima svoju gitaru, ali smo shvatili da, ako nekome roditelji imaju za gitaru, imaju i za plaćanje satova gitare. Tako da smo preko Facebooka uspjeli nabavljati gitare, ljudi su se rado uključivali. Ukoliko bi gitare bile stare, graditelj gitara Nado Bajlo, nesebično bi ih obnovio. Goran ima odličnu skriptu, a vjerujem da će to postati i knjiga, koja se zove Gitara – ništa lakše, a služi se i glazbenim kartama uz koje djeca lakše uče. Na taj način je kroz Goranovu školu gitare prošlo 160 učenika, kazuje Marjana ponosno.

«Marjana Ikić i prijatelji«
Brojne akcije, velike i male, Marjana je neko vrijeme organizirala preko Facebook grupe Srce zadarsko, da bi prošle godine napustila tu grupu kako bi uzela predah od svega.
– Otišla sam na put sa svojom obitelji, malo se odmorila, a onda me opet počelo vući da nešto napravim. Osnovala sam novu, manju grupu ‘Marjana Ikić i prijatelji’ te smo krenuli sa sajmom koji se svaka dva tjedna održava na tržnici na Bilom brigu. Sajam se zove Pokloni i uzmi ili jednostavno samo uzmi. To bude krasan događaj, dođe puno volontera, svatko nešto pripremi, pijemo kavu, slažemo, radimo, podijeli se valjda šleper robe, igračaka, knjiga… svaki put. Puno nam znači što nam je Tržnica Zadar ustupila štandove za skladištenje onoga što ostane pa nam se lakše organizirati, kazuje Marjana, dodajući da je u ovo doba korone dobra prilika da se ljudi malo i podruže, ali i da je prijeko potreban s obzirom da je ljudi u potrebi sve više. Kako kaže Marjana, jednom su čak dobili novu robu iz butika koji su ljudi nažalost morali zatvoriti zbog ove situacije.
Redovite su njene akcije u povodu Božića kad posjećuje razne udruge, prijatelje.
– Moji prijatelji dođu, odsviraju im, otpjevaju. Uživam donijeti im radost, pjesmu i osmijehe na lice. Suze mi poteku kad to vidim jer sam i sama bila kao oni, kazuje Marjana.
U siječnju je organizirala i pomoć za specijalnu bolnicu u Gornjoj Bistri, u spomen na Josipa Grdovića, dječaka iz Zadra koji je tamo boravio. Jedna od sljedećih akcija bit će za pomoć jednom dječaku, za kupnju pomagala za kupanje u moru koje mu HZZO ne pokriva.

Podrška obitelji
– Nedavno smo čistili od vlage kuću jedne obitelji, koju planiramo i obnoviti. Na akciju su se odazvala 22 volontera! Jako me veseli što toliko ljudi želi pomoći. Kad me sretnu vani, zaustavljaju me i pitaju što treba. Osjetila sam da sam taj kotačić koji ih može pokrenuti i kad vidim da nam ide, ne mogu stajati prekriženih ruku. To je jače od mene, kazuje Marjana kojoj zasigurno sa zdravstvenim problemima te obiteljskim obvezama nije jednostavno izdvajati vrijeme i energiju za toliki angažman.
– Ali imam podršku obitelji, zato uspjevam. Prije svega, moj suprug Tomislav mi je strahovita potpora. On pazi na mene, uvijek viče da ne nosim teško, da se dobro obučem. Nije mu problem što izdvajam vrijeme za druge ljude, kaže Marjana koja je od supruga ipak starija 17 sati pa bi je možda zbog toga i morao slušati. Nakon što su njih dvoje u zadarskoj bolnici ležali skupa kao bebe, ponovno su se spojili 26 godina kasnije.
– Moja djeca, svih četvero rođeni kao palčići, danas su svi, hvala Bogu, dobro. Najmlađa od 5 godina stalno ide uz mene na akcije, njoj je humanitarni rad kao dobar dan, odrasla je uz to. Ova Nagrada Zadarske županije, priznanje je njima, mojoj obitelji, koja ima razumijevanja za to što radim, kao i svim ljudima koji se uvijek nesebično odazivaju. Bez njih svih, ne bi bilo ničega, pa ni Nagrade. A to priznanje nas onda svih skupa i dalje potiče da učinimo još više za svoj grad i za svu djecu, kazala je Marjana za kraj.
Radujemo se popratiti i sljedeću prigodu kad će vila Marjana zamahnuti svojim čarobnim štapićem.

Pozvala baku i djevojčicu na ljetovanje i u srcu joj ostale zauvijek
Nekoliko je događaja u Marjaninom životu koji su je obilježili, a jedan od njih je svakako upoznavanje djevojčice Ive iz Zagreba kojoj je majka bolovala od raka, a živjela je s bakom.
– Nakon što sam čula za njihovu priču, preko Facebook grupe ‘Mame iz Zadra’ pokrenula se lavina dobrote, svi su pomagali da djevojčici nabavimo što je potrebno. Potom joj je majka nažalost preminula, a ja sam došla na ludu ideju da pozovem nju i baku kod sebe doma, iako ih nikad u životu nisam vidjela. One su bile tu tjedan dana, bilo im je lijepo, organizirali smo izlete brodom i slično, a kad je došao dan da se vrate kući, suprug i ja smo se samo pogledali i odlučili da nema šanse da se vraćaju, priča Marjana.
Tako su Iva i baka ostale cijelo ljeto, baki su našli posao da uštedi nešto za zimu, djevojčica je uživala u Zadru.
Marjana je tad imala bebu od godinu dana, a suprugu Tomislavu nije bilo teško cijelo ljeto spavati na podu. Odonda Iva svakog ljeta dolazi u Zadar.
U Zagrebu u svom domu djevojčica ima zadarski kutak gdje donosi uspomene iz Zadra – kamen s plaže, šišku iz šume…
– Svakodnevno smo u kontaktu i svaki tjedan joj šaljemo što je potrebno. Baka joj je nažalost boležljiva i želimo im pomoći koliko god možemo. Sad će imati Prvu pričest i tortu za tu prigodu joj šaljemo iz Zadra, govori Marjana koja je osigurala i financiranje produženog boravka za desetogodišnju djevojčicu koja već sad zna da će jednog dana doći studirati.