Kamo sreće da smo svi “najpomorskiji”

Tko je najpomorskiji grad na Jadranu manje je bitno do toga da je Hrvatska zemlja s vjerojatno najvećom količinom obalne crte po stanovniku Europe poslije Norvežana, čije se more s ovim ne može usporediti, i dalje nepomorska
Čelni predstavnici Zadarske županije, Zadra, Sveučilišta u Zadru, Pomorske škole i istaknutih pomorskih tvrtki i zanimanja pozdravili su pristajanje hrvatskog školskog broda “Kraljica mora” u Zadar, na Morske orgulje, česti isticanim riječima – u najpomorskijem gradu na Jadranu.
Često se vraćamo tom izrazu. Koliko je on istinit i provjereno točan?
Znatan broj hrvatskih primorskih gradova nosi s pravom epitet pomorskih bilo povijesno ili zbog sadašnjosti. Nitko u Hrvatskoj ne dvoji da je perjanica ovdašnje pomorske tradicije uvelike suživljena s morem i u ovom trenutku Dubrovnik sa svojom čuvenom republikom. No, i u Orebiću će kazati da su razmjerno broju stanovnika možda povijesno i snažnije određeni morem, a što će kazati i Bakarani i mnogi drugi.
U Hrvatskoj je danas Rijeka najveće teretna luka, sa sjedištem najveće putničke kompanije Jadrolinije, makar ona plovila cijelim Jadranom s pomorcima iz svih krajeva. Tu su i golemi kapaciteti brodogradnje odnosno 3. maj u samoj Rijeci, Lenac u Kostreni i Kraljevica u istoj županiji, sjedište ACY-a i mnogo drugih stvari, a Rijeka se ponosi na svoju tradiciju pomorstva i života od mora od vremena Austrije (prije Trsta slobodna luka je razvijana ovdje, a kada je Austrija prešla na Trst lukavom i podlom Riječkom krpicom Ugarska preuzima Rijeku kao svoju glavnu luku). Tu je i grad vrsnih pomoraca Bakar nedaleko i Lošinj koji je u zlatno doba jedrenjaka zapošljavao najviše ljudi u ovom dijelu Austro-Ugarske. Nažalost, Rijeka je u magnovnjima pretvorbi kroz ratne 90. izgubila Croatia Line (raniju Jugoliniju) kao najveću brodarsku tvrtku. Pula je svoj pomorski značaj vojne luke Austro-Ugarskog Carstva, potom i iznimno snažne vojne luke bivše države danas izgubila. Split je najveća hrvatska putnička luka i peta u Mediteranu, s najvećim brodogradilištem u zemlji – Brodosplitom. Nedaleko je trogirsko brodogradilište, a nešto je brodarstva ovdje kao i obrazovanje pomoraca. Lora je sada marginalizirana i nema značenje kakvo je u napuhanoj vojsci bivše države imala. U teretnom prometu sve srednjojadranske luke se još muče. O tradiciji Dubrovnika besmisleno je pričati, a u sadašnjosti ga određuje Atlantska plovidba kao druga hrvatska brodarska kompanija, ali po ukupnim prihodima i najveća, što pak treba zahvaliti i dijelu deplasmana kapitala iz osnovne djelatnosti u turizam te aviokompaniju. Dubrovnik je među istaknutim mediteranskim lukama za kruzere s kojim se niti jedan grad u zemlji ne može usporediti.
 Zadar, da se vratimo na početak, je pomorstvom izrazito određen. Ovdje je Tankerska plovidba sa 40 posto hrvatske brodarske flote najveća naša kompanija. Pomorska škola u Zadru nesumnjivo je vodeća, a ovdje je i fakultet. Zadar navodno ima oko 3.000 pomorskih časnika, odnosno preko 10 tisuća pomoraca što plove za sve zemlje svijeta, te pokriva preko trećine inače svjetski cijenjenih hrvatskih pomoraca. Zadar je i druga putnička luka na hrvatskom Jadranu. Ovdje je još djelujuće remontno brodogradilište ni izdaleka značenja prije spomenutih ali postojeće. Zadarske teretna luka nije vrh zemlje, ali se nadamo da bi širenjem prometa iz Europe prema jugoistoku i proširenjem EU trebala snažiti. Najveća aktivna investicija na ovom prostoru je Nova luka Gaženica kako je vlast nazvala Trajektni terminal u Gaženici. Naravno, kada ovoj temeljnoj pomorskoj komponenti dodamo one iz ribarstva i nautike Zadar se dodatno diže. Naime, tu je najveća ribarska flota hrvatskog Jadrana predvođena Kaljanima i najveći ulov prerada i uzgoj ribe. Ovdje je nakon Šibensko-kninske županije i najveći promet nautike s pravim nautičkim rajem. Ovdje je i oko 1.200 od oko 6.500 kilometara hrvatske obalne linije upravo zbog u svijetu struke znanog “hrvatskog tipa razvedenosti obale” što podrazumijeva tri pa i četiri reda otoka i otočića što se pružaju paralelno smjeru pružanja planina, ovdje mitskog Velebita. Konačno od oko 165.000 stanovnika registriranih popisom u Zadarskoj županiji, često kažemo i na žalost, oko 80 posto živi na “tankoj crti obale” koliko zbog prethodno navedenog toliko još snažnije zbog turizma.
Dakle, Zadar se ima pravo određivati kao “najpomorskiji”, a pošteno je da to pravo ne spori i mnogim drugim sredinama. Možda je to jedan od načina da Hrvatska ustraje i osnaži svoju uvijek nedovoljno prisutnu pomorsku orijentaciju. O tome najzornije svjedoči što zemlja koja ima beskrajnu količinu mora, i to toplog mediteranskog mora koje se uz to najdublje kao plovni put i turistička meka zariva u teritorij Europe, ima najrjeđe naseljen taj pomorski prostor, a da na velikom dijelu otoka te u cijelom zaleđu (svega nekoliko kilometara od obale) ima “bijelu kugu”.
 Treba biti pošten i kazati, ne zbog lokalpatriotizma – jer je dobar dio tog odrađivao zadarski ministar Kalmeta, da je kroz zadnje desetljeće puno učinjeno da se to izmjeni, ali još nedovoljno.