Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Košarkaški dnevnici

Autor: Mario Padelin

28.04.2010. 22:00


NIMA SPLITA DO SPLITA 
Kod Stankovića je ove nedjelje gostovao Dujomir Marasović, poznat po  tome što je izvjesnom Mariju predavao  Ginekologiju s porodništvom i dao mu  četvorku. Osim toga, poznat je i kao  ravnatelj splitskog KBC-a i kao visokopozicionirani hadezeovac. U stvari, u  zadnje je vrijeme najpoznatiji po sukobima sa Kerumom, a nastavak tih  sukoba se očekivao i u ovoj emisiji. Ali  toga nije bilo, Marasović se s puno većim žarom obrušio  na predsjednika Josipovića koji je, realno gledajući,  nekako mlak za ovaj nivo prepucavanja kakav nam u  zadnje vrijeme dolazi iz Splita.  
Ali, ne bih ja sada o tome. Meni je zanimljivije bilo  slušati onaj dio o bolnicama. Primjetio sam naime, kako  su splitski zdravstveni radnici uvjereni da Zadrani masovno hrle na liječenje u njihovu bolnicu, zaboravljajući  pri tome da naša, kako to oni vole apostrofirati,  “županijska” bolnica, ni kadrovski, a ni opremom u  mnogim stvarima nimalo ne zaostaje za nekom “kliničkom”. Jer oni žive u zabludi konstantno napominjući  kako njima gravitira cijela Dalmacija. Ja osobno ne  poznam ni jednog čovjeka koji je iz Zadra po zdravstvenu  pomoć otišao u Split, a ne npr. u Rijeku ili Zagreb. Da,  oni su u zabludi.
PRIJETNJE BIVŠEM PREDSJEDNIKU
Udarna vijest u (pitanje je – ako se kaže nedjeljno ili  subotnje jutro, kako se onda kaže za jutro u utorak ili  petak – utorkljno jutro?), dakle u utorkljno jutro, bila je  da je bivši predsjednik Mesić dobio prijetnje smrću preko  fejsbuka. Zanimljivo. Kada su mu još prije desetak godina  sasvim javno pred kamerama nježno pjevušili “oj Ivice i  Stipane, pojest će vas crne vrane” onda to nitko nije  spominjao kao prijetnju smrću, iako je vrlo eksplicitno  naglašeno što će mu se dogoditi. Onda se jasno znalo tko  to pjeva, ipak ništa se nije poduzimalo, a danas, kada to  radi netko anoniman, to je udarna vijest dana. Sam  Mesić, zamoljen za komentar, kaže da su to neke  “seronje”, i time nam poručuje što o tome misli i da ga  duhovitost nije napustila. A i smiješno je.
JOŠ JEDNO SLAVLJENJE PORAZA
Eto se priča ponavlja. Čest je slučaj da naši sportski  komentatori poraz naših sportaša žele prezentirati kao  veliki uspjeh. Ovaj su put na redu bili košarkaši “Cibone”,  i to nakon poraza od “Partizana” (kluba, ne vojske) u  finalu jednog od kupova koji bi, priznali to oni ili ne,  trebali biti substitut za “onu” ligu koja se nekada igrala u  bivšoj Jugoslaviji. Kao, super su igrali, zaslužili su dobiti,  ali su bili malo nesmotreni i dozvolili da im zabiju tricu u  zadnjoj polovinci sekunde. Ali “utakmica se igra dio  kraja”, napominju naši komentatori, zaboravljajući pritom na jednu bitnu sitnicu. Utakmica se i “snima do  kraja”. Jer da su i oni radili svoj posao do kraja, onda bi  snimili i taj posljednji koš kako treba, a ne onako kao ni  sebi ni svom, sporednom kamerom iz nekog lijevog kuta,  iza leđa rezervnih igrača. Taj koš sa više od pola terena,  ipak je nešto što je bilo i najvažnije u cijelom prijenosu,  pa makar su zbog njega izgubili već dobivenu utakmicu.
DERANJE IZ PETNIH ŽILA
Ne mogu, a ne zadržati se još malo na ovoj utakmici.  Ne, neću ulaziti u analizu igre, jer za to postoje stručniji  od mene, ali hoću u analizu komentatora. Poznato je  naime, da su svi sportski novinari vatreni navijači Cibone,  što oni više i ne skrivaju. Na ovoj utakmici gost je bio Aco  Petrović koji je inače relativno zanimljiv, ali je na kraju  uistinu prekrdašio tražeći neku pravdu koja bi poništila  notornu činjenicu da su njihovi mezimci izgubili zahvaljujuću vlastitoj neozbiljnosti i neprofesionalnosti. I što  rade ova dvojica. Urlaju nešto o tome kako se koš ne  smije priznati jer je na terenu bilo ljudi kojima tu nije  mjesto jer utakmica još nije bila završila. Onda se ipak  nađe ona kamera koja snima iza koša i na njoj se jasno  vidi da u terenu nema nikoga osim igrača. Ali ova dvojica  to ne komentiraju, već samo mjenjaju ploču. Sada viču da  je vrijeme isteklo i da se koš ne smije priznati. Ali avaj…  Na snimci se opet jasno vidi da je sve napravljeno  regularno i da je koš čist kao suza. Oni i dalje ne priznaju  da nisu u pravu. Opet se vraćaju na onu teoriju o  neregularnosti i time zbilja počinju opasno ići na živce. To  ne bi bio problem da su njih dvojica obični navijači u  svome dnevnom boravku (jer se tako uostalom i ponašaju), ali nisu, nego ih plaća državna televizija i mi kao  gledatelji ipak to ne bi trebali trpjeti. 
Sutra sam u gradu sreo svoga prijatelja Mladena,  vrsnog poznavatelja košarke, koji mi pojašnjava da se oni  se sada žale što sudac nije svirao tehničku protiv njih  samih, s obzirom da su im igrači sa klupe zakoračili u  teren. Ali, da je ovaj to slučajno i napravio i ovi postigli  koš, popili bi mu krv, opet bi se žalili i vikali da su  pokradeni i slično. Doduše, u sutrašnjim vijestima se žale  i ovako (pazite, žale se što ih sudac nije kaznio), ali to je  sada već druga priča.