Moćni i nemoćni

Slika korisnika admin

U zemlji u kojoj je iz dana u dan sve  više nezadovoljnika koji prijete prosvjedima logično je da raste pesimizam,  no nije logično da istodobno "cvjeta"  optimizam političkih moćnika koji kao  da su u udaljavanju od stvarnosti pronašli uporište za samouvjerenu priču o  svojim političkim podvizima najavljujući i nove, poput pohoda na Sabor.

Razumljivo je da bi iskazivanje pesimizma na neki način bilo političko  samoubojstvo u godini izbora, no to ne  znači da će građani unedogled blagonaklono gledati na bajkovite priče  posve istrgnute iz konteksta realnosti.

Kako će zagrebački gradonačelnik  Bandić kilometarskom redu nemoćnih  umirovljenika objasniti da svjetlija budućnost predviđa i njihovo višesatno  stajanje u redu za potvrdu o prebivalištu da bi se dobila iskaznica za  besplatnu vožnju ZET-om? Kako će  Kerum objasniti siromašnim Splićanima da on ima moć spasiti ih od nemoći? A kako bi obojica spomenutih  moćnika na tronu dvaju velikih gradova uglas mogla predizborno vikati da  su baš oni poslani da vrate nadu osiromašenim umirovljenicima? 

Kada bi se na putu prema ostvarenju  svojih političkih ambicija, hvatanja saborske sjedalice, još uhvatili pod ruku s  gradonačelnikom Metkovića,  HSS-ovim saborskim zastupnikom Stipom Gabrićem Jambom, teško je sagledati tko bi bio najveći gubitnik.

Unaprijed uvjereni u svoj izborni  uspjeh ne otkrivaju karte, tajanstveno  se i optimistično smješkaju, ističući da  će javnost sve dozanti kada za to dođe  vrijeme. Zar nisu pomislili da ta javnost  odavno sve zna?

Prekasno je reagirao gradonačelnik  koji je umjesto u vrtiću, bio u vrtu, pa je  tek kada su se neki u koloni siromašnih,  starih i nemoćnih iskreno rasplakali  donio odluku da se iskaznice za besplatan gradski prijevoz mogu izvaditi i  za nekoliko mjeseci.

Shvativši valjda da ta kolona starijih  sugrađana, u kojoj su mnogi bolesni,  neki i na štakama, više od bilo čega  otkriva bijedu metropole, a zapravo i  cijele zemlje,  kao i neumoljivost birokracije, Bandić se smilovao i produžio rok, ostavljajući i dalje nedoumicu zašto za gradski pokaz treba  dokumentacija kao da se podiže kredit.

Ovaj red očajnika, prestrašenih od  moćne birokracije pokazuje i da bi  trebalo vjerovati stranim investitorima  kada zbog hrpe tražene papirologije  bježe od ovog "investicijskog raja" kojemu zasad potpredsjednik Vlade Milošević još uvijek ne uspijeva otvoriti  vrata.

Dodatno ogorčenje umirovljenicima, stjeranim u red, uza zid, svakako  izaziva sjećanje da nekima u privatizaciji i pretvorbi možda i nije trebalo  toliko dokumentacije, jer su se ekspresno, bez čekanja dočepali bogatstva koje su oni stvarali.

Na pravom štapu i na prosjačkom  štapu, trebalo je progutati svu godinama nataloženu gorčinu, skupiti  snagu i na starim, bolesnim nogama  stati u red za pokaz koji ipak pokazuje  zrnce optimizma - što se još živi i  vozi.

Zbog svega toga trebat će političke i  ljudske snage Bandiću, Kerumu, Jambu i svima ostalima koji krenu u utrku  izbornim kočijama kako bi u sabornici  "zabili" svoju zastavicu.

Morat će se riješiti usiljenog, neprirodnog i neosnovanog optimizma te  razmetanja s moći, kao i "kaubojskog"  garda, posebno pred umirovljenicima.

Trebat će pronaći i rješenje da milijunska populacija umirovljenika konačno počne izranjati s dna gdje se sada  nalazi jer bi jedino tako ovi koji plaču  mogli povjerovati ovima koji se smiju.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno