Za vrijeme pošasti kuge posvjedočio predanu ljubav i požrtvovnost prema zaraženima

Franjevačka provincija sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru proslavila je blagdan bl. Jakova Zadranina, istaknutog člana svoje Provincije, u ponedjeljak 27. travnja, misnim slavljima bez naroda u crkvi sv. Frane u Zadru gdje je bl. Jakov djelovao, kao i u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Zadru gdje djeluju franjevci te Provincije.
Papa Klement XI. odobrio je štovanje bl. Jakova 1700. g. za cijeli franjevački red. Papa Leon XIII. dopustio je da se štuje u Zadarskoj nadbiskupiji te Časoslov i Misal franjevačkih zajednica hrvatskog jezičnog područja donose tekstove za liturgijsko štovanje bl. Jakova.
Umirovljeni papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. g. Dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova Zadranina. U iščekivanju njegovog proglašenja svetim, predstoji još utvrditi čudo izmoljeno po Jakovljevom zagovoru.

Zaštitnik Bitetta
Bl. Jakov (Zadar 1400. – Bitetto, 27. travnja 1490.) živio je 40 godina u južnotalijanskom gradiću Bitetto u čijoj se samostanskoj crkvi gdje je djelovao i umro, nalazi neraspadnuto tijelo bl. Jakova. Bl. Jakov je zaštitnik Bitetta gdje se njegov blagdan slavi više dana svečano liturgijski, procesijom od samostanske crkve do katedrale, kao i raznim vjerskim i društvenim događajima.
Vjernici Bitetta donijeli su relikvije bl. Jakova i njegovu sliku u Zadar 1989. g. U Godini velikog jubileja kršćanstva 2000. g. vjernici Zadarske nadbiskupije hodočastili su u Bitetto, a predvodio ih je umirovljeni zadarski nadbiskup Marijan Oblak i tadašnji provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima dr. fra Bernardin Škunca. Bilo je to povodom 600. obljetnice rođenja bl. Jakova i 300. godišnjice njegova proglašenja blaženim.
Bl. Jakov u dokumentima je zapisan kao Ilirski (Illyricus), Zadranin (a Jadera, di Zara), Dalmatinac. U kasnijoj talijanskoj literaturi prevladava ‘da Bitetto’. Za vrijeme pošasti kuge u Bittetu pokraj Barija, 1483. g. posvjedočio je predanu ljubav i požrtvovnost prema zaraženim bolesnicima. Inače je osobitu pažnju i pomoć pružao djeci u nevolji.
Život bl. Jakova predstavio je fra Nikica Devčić, župni vikar župe Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru.

Osjetljivost za najpotrebitije
– Jakov je s 20 godina stupio u franjevački red u Samostanu sv. Frane u Zadru kao brat pomoćnik. Nije bio svećenik, nego redovnik. Kad je kustos, zamjenik provincijala, 1438. g. pošao na generalni kapitul reda u Italiju, Jakov ga je pratio. Nakon kapitula ostao je u Franjevačkoj provinciji sv. Nikole biskupa u Bariju, glavnom gradu Apulije. Djelovao je u apulijskim samostanima Cassano delle Murge, Conversano, Bari. Taj redovnik žarke molitve, izuzetno marljiv u svakodnevnim poslovima, bio je kuhar u samostanskoj kuhinji, vrtlar, vratar, sakristan i sakupljač milostinje, rekao je fra Nikica, opisujući i duhovnost bl. Jakova.
– Narod ga je već za života, a osobito nakon smrti smatrao svecem te su mu odmah počeli iskazivati štovanje i zazivati njegov zagovor u molitvama. Predaja kaže kako je na mjestu gdje je zakopao svoj štap u vrtu, kasnije izraslo prekrasno stablo, rekao je fra Nikica dodajući kako »po uzoru na bl. Jakova, ono što jesmo i što imamo, stavljajmo na raspolaganje braći i sestrama, osobito onima koji su najpotrebitiji«. Istaknuo je pritom djelovanje Udruge bl. Jakova Zadranina pri zadarskom Samostanu sv. Frane koja pomaže ljudima u potrebi i teško oboljelima.