PRIVLAČKI AZIL "Žao nam je zbog čestih prijava jer ipak smo tu zbog pasa"

Slika korisnika mkvanja
Posjet jedinom legalnom Skloništu za životinje u Zadarskoj županiji
Zvuči bombastično da nam Grad Zadar daje oko 145 tisuća kuna (bez PDV-a) godišnje za sve pse, ali realno, s tim novcem mi pokrijemo jedva jednog djelatnika za godinu dana i tek manji broj cjepiva. Hrana i troškovi liječenja nisu uračunati, kažu u skloništu dodajući kako bi za financiranje ovakvog tipa skloništa, trebao proračun od oko 400 tisuća kuna godišnje
Marin GOSPIĆ
Kako se o psima brinu u urednom Skloništu za životinje Privlaka uvjerile su se, kažu, mnoge inspekcije

Na adresi Busje B.B. do koje vodi treći makadamski put  od naselja Sabunike prema Viru već četiri godine nalazi se Sklonište za  životinje Privlaka, jedino legalno sklonište u Zadru i Zadarskoj županiji.  Sklonište djeluje pri veterinarskoj ambulanti Mustać d.o.o., a da sve bude u najboljem redu brinu se dva stalna voditelja skloništa, Ela Smolić i  Jure Keleman, zatim volonteri, a po potrebi i sami djelatnici veterinarske  ambulante (kada psima treba dati određenu terapiju). Sklonište u ovom  trenutku posjeduje 10 velikih bokseva, uvijek ima popunjen kapacitet,  odnosno 60-tak pasa u skloništu, a ostatak (trenutno njih oko 40), nalazi  se kod privremenih udomitelja dok se trajno ne udome.

Pomagati psima njoj je najveće zadovoljstvo

Iskustvo voditeljice Skloništa za životinje Privlaka, Ele Smolić, kreće od  njenog vlastitog privatnog skloništa koje ima u Kožinu u kojem zbrinjava  20-tak pasa, a nije joj strano niti volontiranje po većim azilima. No, sklonište u Privlaci je, kaže, posve drugačija priča, prije svega pozitivna jer je  direktno vezano uz ambulantu i u bilo kojem trenutku može se pozvati  veterinara koji će pomoći psu.

- Raditi za pse i uz pse meni je nešto najljepše. Uz njih se najbolje osjećam i ništa mi nije problem, ni počistiti, niti ih izvesti u šetnju. Što se  tiče skloništa, naravno du uvijek ima prostora za napredak, ali konstantno težimo ka tome (popravljamo, dograđujemo, čistimo...). Pokušavamo doprijeti do što većeg broja volontera da nam pomognu sa šetnjom  pasa, kaže Ela Smolić, pozvavši sve koji se žele ili podružiti sa psima ili ih  izvesti u šetnju, da dođu.

Kada pas dođe u sklonište, odmah sijedi pregled, cijepljenje protiv zaraznih bolesti, čišćenje od glista, krpelja i buha. Deset dana od ulaska u  sklonište pas se cijepi protiv bjesnoće. Po Pravilniku o skloništima, postoji određeni protokol kojeg se moraju držati.

- Radimo zaista korektno, a da je to uistinu tako, može potvrditi i Veterinarska inspekcija koja nam često dolazi u kontrolu. Propusta jednostavno ne stigne biti.

- Naša misija je udomiti psa i dati mjesto drugom napuštenom psu.  Zato smo tu. Uvijek, prije udomljavanja, savjetujemo da se pas upozna i  da se ode s njim u šetnju jer predodžba o psu koju netko ima u svojoj  glavi često ne odgovara realnoj slici psa, a najčešća pogreška kod ljudi je  što nabavljaju pse na temelju izgleda zbog čega psi najčešće i završe u  skloništu, objasnila je Smolić dodajući kako, nakon odluke o udomljenju, slijedi zakonom propisan protokol.

- Kada se osoba odluči na udomljenje psa, ona potpisuje ugovor kojim  se obvezuje da će se o njemu adekvatno skrbiti. Također, simbolično  plaća jednokratnu naknadu od 200 kuna, iako mi u tog psa uložimo puno više jer svaki pas je čipiran, cijepljen, kastriran... No, u mnogim  slučajevima to niti ne naplatimo, ali tih 200 kuna nam zna poslužiti i kao  „selekcija udomitelja“ jer ako netko nije spreman dati taj simboličan iznos (koliko inače dođe cijepljenje), kako će se onda uopće brinuti za tog  psa, govori Smolić dodajući kako, po ugovoru imaju pravo izvršiti nadzor  nad udomljenim psom kako bi se uvjerili je li adekvatno zbrinut.

Financiranje od Grada i općina često nije dovoljno

Sklonište u Privlaci financira Grad Zadar i sve one općine čije životinje  zbrinjavamo poput općina Sv. Filip Jakov, Polača, Škabrnja, Zemunik...  Zakonski bi svi oni trebali imati ugovore sa Skloništem za životinje, jer je  za sada jedino legalno sklonište. Ali, kako nam je rečeno, to se često ne  poštuje.

- Postoje općine koje jednostavno ne zovu, ne žele zbrinjavati jer je to  njima trošak, a zapravo time krše zakon. Zbrinjavanje u skloništu nije  mala stvar jer ono uključuje cjepiva, čišćenje od nametnika, čipiranje,  putovnicu..., tretmane koji se daju i po tri puta. U startu je ulaganje u psa  zaista veliko, ali propisano zakonom, objasnili su nam iz skloništa dodajući kako ih se financira po zbrinutoj životinji.

- Zbrinjavanje psa i usluga skloništa, a koja podrazumijeva sve već navedene, po zakonu obavezne tretmane, košta i do 2.500 kuna. No, financiranje od strane Grada i općina nažalost često ne pokriva sve troškove  za zbrinjavanje pasa. Zvuči bombastično da nam grad Zadar daje oko  145 tisuća kuna (bez PDV-a) godišnje za sve pse, ali realno, s tim novcem  mi pokrijemo jedva jednog djelatnika za godinu dana i tek manji broj  cjepiva. Hrana i troškovi liječenja nisu uračunati, doznajemo u skloništu  dodajući kako bi za financiranje ovakvog tipa skloništa, bez da išta nedostaje, trebao proračun od oko 400 tisuća kuna na godišnjoj razini.

- Iako Sklonište zadovoljava sve standarde, na samom početku bilo je  predmet čestih prijava zbog čega su kroz njega prošle sve moguće inspekcije, ističu u skloništu.

- Sada nas više ne prijavljuju jer su shvatili da nas inspekcijama ne  mogu zatvoriti, naglašava Smolić dodajući kako je prostor zaista pogodan za sklonište.

- Postoji prostor gdje su boksevi, u kojima je točno propisan broj pasa.  Natkriveni su, imaju kućice, uhranjeni su. Ništa im ne fali. Također, imaju i prostor na kojem ih puštamo da slobodno trče. Žao nam je zbog čestih prijava jer ipak smo tu zbog pasa koji, dok ne pronađu dom, nemaju  kamo, zaključuje Smolić.

Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)