DOBRA STARA RUTINA »Djeci s teškoćama povratak u vrtić je došao kao melem na ranu«

I djeca s poteškoćama u razvoju su se vratila u svoje odgojno-obrazovne i rehabilitacijske ustanove i programe. Nakon duge pauze od više od dva mjeseca, u Dječji vrtić Latica, kako govori ravnateljica Vesna Penjalov, vratilo se oko 90 posto djece.

Veselili se djeca, roditelji i djelatnici
– Ove epidemiološke mjere su sad zaista omogućile da nam djeca dođu i nastave svoj rehabilitacijski program. Rade nam sve skupine, kao i individualni rehabilitacijski program. Ima nešto zahtjeva za nastavak rada na daljinu, što smo dosta uspješno provodili kroz proteklo razdoblje. Roditelji su to tražili samo za nekolicinu djece koja iz objektivnih razloga ne mogu dolaziti. Preporuka je da se rad na daljinu obustavi, ali u kontaktu smo s djecom koja ne dolaze u vrtić i možemo im i dalje davati takav oblik podrške, govori Penjalov.
Jedna od promjena u radu vrtića jest što roditelji više ne ulaze u ustanovu s djetetom da bi ga presvukli, već djecu na vratima preuzimaju odgojitelji/rehabilitatori i vode ih u njihovu skupinu.
– To su djeca i roditelji vrlo brzo i dobro prihvatili jer je to dio minimalne zaštite koju moramo imati. I ostale mjere se poštuju, skupine se ne miješaju ni unutar vrtića, niti na dvorištu, dezinfekcija i čišćenje prostora su nam uvijek vrlo važni, a sad im posvećujemo posebnu pažnju. Nakon svakog djeteta u kabinetu za individualni rehabilitacijski program, prostor se očisti i dezinficira… To oduzima malo više vremena, ali dobro smo sve isplanirali i organizirali, govori Penjalov.
Vrijeme ponovne adaptacije djece na vrtić je, kaže Penjalov, već prošlo i sad je kao i da stanke nije bilo.
– Naravno da je svima jako nedostajao uobičajeni rad, što se posebno vidjelo po veselju svih kad smo se vratili – od djelatnika, preko roditelja, do djece, kazala je Penjalov.
Daniela Dunat Amon, majka troipolgodišnjeg Maura s poremećajem iz spektra autizma, tijekom izolacije nam se požalila koliko njenom djetetu nedostaju sve inače dostupne aktivnosti i programi. Sad su u obitelji Dunat Amon sretni što se sve opet vraća u pogon.

«Bili su u neprirodnom zatvoru«
– Mom sinu povratak u vrtić, ali i većinu druge rehabilitacije, došao je kao melem na ranu, što se narodski kaže. Najprije mu je krenula individualna terapija u kabinetu Senzo, potom je omogućeno pohađanje posebne skupine DV Latica te individualna terapija u Udruzi za autizam Zadar. Likovne radionice, koje je sin jako volio, u Udruzi, još su na odstojanju. Iznimno puno nam znači i otvaranje dječjih parkova za slobodnu igru, govori Dunat Amon.
Sada njezin Mauro, kaže Daniela, opet ima svoj ritam te rutinom ispunjen dan pa tjedan.
– To jako pogoduje njegovom psihokognitivnom, senzomotoričkom i psihoemotivnom razvoju. Za dijete iz spektra autizma, koje sve uči asistirano, rutina je iznimno bitna za razvoj. Ta rutina podrazumijeva potpuno ispunjenje dana sadržajima u kojima uči od struke te se socijalizira i to uz sve sadržaje iz obiteljskog vremena (odlasci u dječje parkove, unutaržupanijske ili udaljenije izlete u prirodu, što je sad moguće ukidanjem propusnica, zatim kućno učenje, crtanje, modeliranje, obiteljske igre…).
Sve vrijeme epidemioloških mjera, moje dijete i sva djeca slična njemu bili su u njima neprirodnom i po razvoj štetnom ‘zatvoru’. Samo suprug i ja, kao i ostali roditelji djece takvih potreba, koji smo s njima 24 sata do kraja života, znamo koliko je sve to istina i jednako tako, sada osjećamo duboku zahvalnost i sreću što nam dijete ima ono što mu temeljem ljudskih prava te prava osoba s invaliditetom pripada, a to je stručna podrška razvoju.
Duboko se nadamo da više neće biti potrebe za rigidnim epidemiološkim mjerama te da se takvo što više neće odraziti na životni put djece s razvojnim teškoćama, istaknula je za kraj ova majka.