Brucker: Ne bih više bio predsjednik niti kućnog savjeta

Nisam ja pisao izborni zakon. Ja se samo držim zakona, ne mogu ga mijenjati, ali ako se mene pita, ja sam za to da mandat ima stranka, ali dok god to nije tako – nije
Leopold Brucker je prije nekoliko dana potpisao pristupnicu u HSLS. Hrvatsku stranku umirovljenika, čiji je bio gradski i županijski čelnik do nakon parlamentarnih izbora, napustio je nakon što je na posljednjim unutarstranačkim izborima stekao još jednu predsjedničku dužnost. No, dužnost je ostavio, a potom i stranku. Njegov vijećnički mandat je činom potpisivanja za HSLS prešao liberalima. Rame uz rame s bivšim predsjednikom, HSU je napustio i Josip Škrinjar, također vijećnik u Županijskoj skupštini, čime su umirovljenici potezom pera ostali bez dva skupštinska glasa.
* Stranačkim transferima nitko se više ne čudi, no ipak, vi ste pred posljednje lokalne izbore osnovali HSU, predvodili ste stranačku listu i osvojili dva mandata u Županijskoj skupštini. Nakon parlamentarnih izbora članstvo stranke vam je dalo povjerenje za još jedan predsjednički mandat na lokalnoj razini. Kako shvatiti vaš odlazak u HSLS? Kao izraz razočaranja što niste postali saborski zastupnik ili mislite kako HSU više nema šanse proći na izborima?
– U pitanju je nešto treće. Istina je da sam osnovao HSU, da sam mnogo radio i zalagao se, ali to što nismo prošli u Sabor nije nikakav razlog. To je bila samo jedna moja proba. Držao sam da stranka ima veći rejting nego što se to pokazalo na izborima. Sigurno je da sam prošao u Sabor, da ne bih tako razmišljao, ali išao bih u onu koaliciju koju bi vodstvo stranke izabralo, a ne ja. Tako je u svakoj stranci. Razočaran jesam što nisam postigao više, to je točno i to je jedan segment moje odluke da se povučem. Pokušao sam se povući dva puta, ali kolege to nisu htjeli prihvatiti. Previše sam obaveza prihvatio i na kraju se slomio, zanemario sam sebe i svoje zdravlje. Ja imam jedan bubreg i s jednim bubregom živim već skoro 40 godina. Redovito moram ići na kontrole i uzimati lijekove, i morao sam stati na loptu i ponovo početi misliti o svojem zdravlju. Kad je u pitanju moj dolazak u HSLS, moram reći da sam se jednako prijateljski uvijek odnosio prema svima, pa i prema kolegama iz drugih stranaka i da sam dobro surađivao i ranije s čelnicima svih stranaka. Kad su oni saznali da sam napustio stranku, željeli su me kod sebe.
“Buba u uhu”
* Želite reći da su vas zvali i iz drugih političkih stranaka, ne samo iz HSLS-a?
– Točno. Iz više stranaka su razgovarali sa mnom u više navrata. Ja bih se u početku samo nasmijao na to i nisam o tome ozbiljno razmišljao. Kako je vrijeme išlo, zazujala mi je, kako se kaže, “buba u uhu”. U međuvremenu sam se zaista odmorio. Dva mjeseca je maksimalno koliko se mogu odmarati, i postalo mi je dosadno. Nisam osoba koja voli ništa ne raditi.
* Bavljenje politikom, znači, stvara ovisnost?
– Pa, ušao sam u te vode. Politika je težak posao, ali i zanimljiv. Zanimljiv je zbog kontakta s ljudima što me uvijek usrećuje, jer mislim da je poznavanje ljudi i stjecanje prijateljstava stvarno bogatstvo, a novac je potrošna roba. Upoznavanje ljudi me usrećuje iako sam se nekoliko puta, iako ne previše često, razočarao.
* I u svoje bivše stranačke kolege?
– Ja sam razgovarao s Duškom Vukovićem (predsjednik Gradskog odbora HSU, op.a.), zvao sam ga da mu objasnim da naše prijateljstvo ostaje, jednako kao što sam privatno prijatelj i sa Silvanom Hreljom. Rekao sam mu i da se ne bih više prihvatio biti predsjednik niti kućnog savjeta, a kamoli stranke. Da mogu biti iza predsjednik – to da, ali ne želim biti prvi jer sam to okusio i znam što to znači.
Za HSU otvorena vrata suradnje
* Što mislite da možete napraviti u HSLS-u, a što u HSU niste mogli?
– Program HSLS-a mi odgovara. Ja sam svoj radni vijek proveo vezan uz radnike, poznajem radničke probleme, bio sam sindikalist. Nemaju probleme samo umirovljenici, i zaposlen čovjek ima problema, posebice danas kad poslodavci žele iskoristiti svakog zaposlenog da što više radi, a da ga što manje plati.
* Ako ste se željeli baviti radničkim pravima, zar to nije programski snažnije zastupljeno u SDP-u?
– Ne bih ulazio u to, ali proučio sam program HSLS-a, pa i onaj zadnji predizborni program. S njim s ne slažem samo utoliko što mislim da je preskroman, i da su premalu mirovinu tražili, a ni to nije ostvareno. Možda je predsjednica (Đurđa Adlešić, op.a) u pravu što ide korak po korak. Ja sam stava da treba tražiti više, da bi dobio manje, ali oko toga ćemo se dogovoriti.
* Ukratko, vjerujete da ćete moći bolje zastupati umirovljeničke interese u HSLS-u nego što ste to mogli kroz HSU?
– Ne. Mislim da HSU dobro, sveobuhvatno i detaljno zastupa umirovljenike. Mi radimo na globalnim postavkama, a ima i drugih područja na koja se treba koncentrirati i riješiti životne probleme građana neovisno o tome jesu li u mirovini ili ne i imaju li veliku ili malu plaću. Moja je želja da Zadarska županija bude europska, da naše područje bude uređeno tako da svatko poželi živjeti ovdje.
* Govoreći o vašem ulasku u HSLS, županijski predsjednik i nacionalni potpredsjednik te stranke je kazao kako nakon povrata duga umirovljenicima završava uloga Hrvatske stranke umirovljenika. Slažete li se s njim?
– Ne mislim da je to točno, iako u globalnom smislu ta tvrdnja stoji. Prvo, povrat duga i nije riješen do kraja, i mi ćemo i to rješavati koristeći poziciju u Vladi. Mislim da HSU sad ima otvorena vrata da surađuje sa mnom, odnosno s HSLS-om i da zajedno možemo nastupiti i napraviti više, ali o tome još nismo razgovarali. Pred nama je niz sastanaka zbog izrade programa za lokalne izbore i paralelno rješavanje niza problema na nacionalnoj razini, pa i umirovljeničkih problema. HSLS će dobiti moje znanje i u tim područjima.
“Vlasništvo” nad mandatom
* U kratkom razdoblju u kojem ste, nakon izlaska iz HSU bili nezavisni vijećnik, predsjednik županijskog HSU Branislav Jelenić je kazao kako se nada dobroj suradnji s vama kao vijećnikom u Županijskoj skupštini bude li stranka trebala preko vas iznijeti neku inicijativu. Biste li vi to i danas učinili za svoju bivšu stranku?
– Da, apsolutno. Ja sa svima ostajem prijatelj i nigdje iza sebe ne zatvaram vrata. Ja sam za to da suradnju ostvarimo gdje god je moguće. Mnogo je bolje surađivati, nego biti neprijatelj. Nema nikakve prepreke suradnji. Toga se ne moraju bojati.
* Vaš ulazak u HSLS i prijelaz dva mandata koja je osvojio HSU u HSLS Jelenić je ocijenio izdajom birača koji su glasovali za umirovljenike. Smatrate li vi su da su birači koji su vam te mandate dali, glasovali za stranku ili za vas osobno?
– I jedno i drugo. Ali, nisam ja pisao izborni zakon. Ja se samo držim zakona, ne mogu ga mijenjati, ali ako se mene pita, ja sam za to da mandat ima stranka, ali dok god to nije tako – nije. O tome će, dođe li do novih izmjena izbornog zakona, odluku donijeti Sabor.
* Uglavnom, ono što ste donijeli bivšoj stranci, to ste sa sobom odnijeli kad ste lišili HSU jedinih mandata koje je imao?
– Ne mislim tako. Ja sam stvarajući stranku napravio infrastrukturu koju sad treba samo održavati. Tko to nije radio, taj ne zna što znači od jednog člana, mene, stvoriti jednu veliku stranku na području Zadarske županije. Nije bilo lako. Mislim da ostavljam jednu zdravu jezgru, a sve drugo ovisi o njima. Ako naprave 50 posto onoga što sam ja napravio, dobit će 200 posto više. Što se mandata tiče, moja su promišljanja bila da je ovo sad kraj mandata i ni na koji način HSU neće biti oštećen. Ja se bavim socijalnom politikom i jednako ću svoje stavove zastupati. Mislio sam da na kraju ne treba praviti nikakvu cirkusijadu; ništa ne dobivamo i ništa ne gubimo.
* Stanko Zrilić je jasno rekao kako vi i Škrinjar nećete biti obični članovi stranke i kako za vas ima mjesta na svim listama HSLS-a. Kakve su vaše ambicije?
– Već sam vam rekao da ne bih bio predsjednik niti kućnog savjeta, pa to govori i o mojim ambicijama.
* A vijećnik u predstavničkom tijelu?
– Da. Mislim da u predstavničkom tijelu imam što reći i da mogu doprinijeti i kroz rad odbora predstavničkog tijela.