Austrijske vojne trupe ušle su 30. lipnja 1797. u Zadar

Austrijske vojne trupe ušle su 30. lipnja 1797. u Zadar, koji je od tada pripao Austrijskoj Monarhiji nakon gotovo punih četiri stoljeća mletačke dominacije. Spomenutog dana mjeseca lipnja u Zadar je na čelu vojske, koja je brojila 200 vojnika Hrvata, ušao pukovnik Kazimir. Kako bilježe kroničari toga doba u Zadru je zavladalo sveopće veselje budući da su se Zadrani riješili omraženih Mlečana i da u svome gradu vide hrvatske vojnike. Dva dana kasnije građani Zadra u gradskoj vijećnici položili su prisegu vjernosti kralju Franji I, tadašnjem austrijskom caru i hrvatskom kralju. Franjo I. Habzburški bio je sin Marije Terezije. Početkom srpnja u Zadar je došao general Mate Rukavina s flotom od 72 broda i preko 4000 vojnika u kojoj je bio velik broj Hrvata. Istog dana, 3. srpnja u crkvi Sv. Šime održana je Misa zahvalnica. Tom se prigodom general Rukavina s propovjedaonice obratio Zadranima na hrvatskom jeziku. Nove austrijske vlasti zajamčile su građanstvu stara prava. U nekoliko sljedećih dana istim su oduševljenjem pukovnika Kazimira i generala Rukavinu s njihovim vojnicima dočekali Šibenčani, Trogirani, Splićani, Makarani i drugi. Zadar je nakon te Austrijske uprave, ili kako je još nazivaju Prve austrijske uprave, bio u kratkotrajnoj vlasti Napoleonove Francuske, a potom cijelo stoljeće pod Austrijom, tzv. Drugom austrijskom upravom. Godine 1918. grad je okupirala talijanska vojska, a od 1920. ugovorom u Rappalu Zadar je pripojen Kraljevini Italiji, pod čijom je vlašću bio do rujna 1943. Godinu dana grad je bio u njemačkom posjedu, premda je službeno bio sastavnica NDH. Krajem listopada 1944. Zadar je i fizički vraćen matici Hrvatskoj, na temelju Pazinskih odluka iz 1943. godine.