Boris Žuža i apstraktni “Zvukovi s obale boja”

U tijeku je još jedna izložba zadarskog umjetnika Borisa Žuže, ovaj put povodom 40-obljetnice njegovog bogatog opusa i stvaralaštva pod već poznatim nazivom „Zvuk s obale boja” i to u Zavičajnom muzeju Biograda n/m.
Čin otvaranja pred velikim brojem ljubitelja likovnosti i djela ovog osebujnog umjetnika bio je dostojno svečan i prikladno obilježen, upravo onako kako i doliči jednom dugom kreativnom radu na ovom kulturom i kulturnim događanjima bogatom prostoru.
Izložba, koja je upriličena u okviru biogradskog kulturnog ljeta, otvorena je s pozdravnim govorom ravnatelja muzeja Draženka Samardžića, recentnim osvrtom Zvonka Čuline, dipl. povjesničara umjetnosti koji je uz pjesnikinju Nikolinu Mojić prezentirao i nekoliko svojih poetskih uradaka te glazbeni prilog s poznatim imenima zadarske i hrvatske glazbene scene, šansonjerom Radovanom Prstačićem koji je publiku oduševio pjevajući izvorne šansone na francuskom jeziku, kao i trubadur Duško Nonković – Bućo sa svojim već prepoznatljivim skladbama i afirmiranim glazbenim štihom.
Izložbu je otvorio Tonči Šangulin, predsjednik vijeća grada Biograda, koji se zahvalio umjetniku, muzejskim djelatnicima i posjetiteljima te pozvao umjetnike i ljubitelje umjetnosti na daljnju suradnju kako bi se umjetnost i kultura i dalje afirmativno prezentirali i u ovom za te sfere senzibiliziranom prostoru.
Za ovu priliku Boris Žuža, slikar i likovni pedagog, umjetnik koji svojom znatiželjom ali i umjetničkim znanjem zalazi u mnoge sfere širokih kreativno – apstraktnih prostora, izložio je upravo te i takve lirskim fluidom „orošene” apstrakcije svojih u zadnje vrijeme realiziranih ciklusa. I ovim djelima tj. likovnim realizacijama, on se oslikava kao „lirično – racionalan” i strpljiv umjetnik, zalazeći suštinski u „ozvučenu teoriju” što opet apostrofiraju upravo osmišljene ali „dušom ovlažene” analitike sinusoidnih zavojnica ili krivina, koje mu kao strogi ali estetsko – sređeni suhozidi omeđuju uvijek različite i u svakoj novoj slici autentične i skoro pa monokromne kolorite. Njemu, koji se oprobao i isprobava širok spektar tehnika i tematika, od konkretnih do ovih i ovakvih „mondrijanskih” apstraktnih varijacija, ovo je još jedan od likovnih priloga u tom istraživački radoznalom smislu.
Povodom ovog značajnog umjetničkog jubileja i ove izložbe koja traje od 15. do 30. lipnja, zamolili smo ga za kratak osvrt na početke, tok i ovo nazovimo ga zrelo kreativno stvaranje, na sfere koje ga najviše kreativno vežu, odnosno opus i posebno istaknute stvaralačke faze, na što on u tom smislu adekvatno i prikladno umjetnički zbori:
„Izložba u Zavičajnom muzeju u Biogradu n/m za mene osobno kao likovnog umjetnika ima poseban značaj jer obilježava četrdeset godina mog likovnog stvaralaštva od 1970. do 2010. godine. Sebe ubrajam u one senzibilne pojedince koji dar za umjetničko izražavanje prepoznaju još u najranijoj mladosti.
Bitna saznanja potrebna za daljnje samostalno formiranje, primio sam kako se laički kaže „iz prve ruke” i to od svog profesora crtanja i slikanja Zdenka Balabanića na studiju likovnih umjetnosti Pedagoške akademije u Rijeci, a koju sam upisao 1971. god.
Drugi bitan izvor početnih spoznaja vezan je za atelje, svojevrsnu likovnu radionicu koju je vodio poznati riječki slikar Romolo Venucci, a koju sam posjećivao početkom sedamdesetih godina.