Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

Ostali zapamćeni kao zlatna generacija

29.06.2021. 10:54


Generacija maturanata 1976. godine, zvanja ekonomski tehničar, općeg ekonomskog smjera, tadašnjeg Školskog centra za robni promet i turizam, a današnje Ekonomsko-birotehničke i trgovačke škole Zadar, okupila se u subotu navečer u restoranu Ancora, kako bi proslavila 45. obljetnicu mature.
– Susrećemo se svakih pet godina. Svaki put prigodnim poklonima i tortom obilježimo naše okupljanje. Ta čast najčešće pripada bivšim predsjednicima razreda koji organiziraju okupljanja i rješavaju sve probleme. Zajedno se nađemo, dogovorimo sve zadatke i krenemo u realizaciju druženja. Ove nas je godine, zbog pandemije koronavirusa, vidno manje u odnosu na ranije godine, kazala je Nedjeljka Bubnjar.


«Mi smo bili kao braća i sestre«
Prva generacija koja je nastavu pohađala u novoj školi na Boriku, svima je u pamćenju ostala kao »Zlatna generacija«, koja se i 45 godina nakon mature i dalje redovito sastaje.
– Okupili smo se i u holu škole te se prigodnim riječima sjetili školskih dana. Bili smo prva generacija učenika, koja je uselila u tada novoizgrađenu školu na Boriku. Početak školske godine je te, 1972. godine i kasnio, jer škola nije bila potpuno izgrađena do početka nastavne godine. Iznimno smo bili ponosni da smo upravo mi bili prvi učenici nove škole, rekla je Bubnjar i istaknula kako ih profesori i nakon svih ovih godina zovu »zlatnom generacijom«.
– Mi smo bili kao braća i sestre. Toliko smo se voljeli i slagali. Tijekom cijelog školovanja, bili smo kao iz jedne obitelji. Sva četiri razreda su se međusobno izvrsno slagala. Sjetimo se i naših preminulih kolega. Prije druženja se delegacije razreda okupe i odaju počast našim preminulim prijateljima i profesorima, kazala je Bubnjar.
– Baš se zbog pandemije nismo prošetali razredima, kako ne bi izazvali nelagodu i probleme kod kolega ili profesora u školi. Kolega Santini nam je pročitao i svoje stihove i skoro nas rasplakao, prepričala je Novela Vidov i dodala kako ih je dosta radilo u ekonomskoj struci i školovanje nastavilo na fakultetima ekonomije.
– Među kolegama je i dosta privatnika i obrtnika iz područja računovodstva, knjigovodstva i revizije. Dio nas je u mirovini, a dio je još uvijek radno aktivan. Puno nas je radilo u bankarskom i poreznom sektoru, ali i u Financijskoj agenciji, dodala je Vidov.


Mladići nisu htjeli ošišati dugu kosu
Osim što s ponosom ističu kako su bili prvi učenici u novoj školskoj zgradi, početak školovanja obilježio im je i bunt protiv vodstva škole koje je inzistiralo da mladići ošišaju dugu kosu.
– Školskih se dana sjećamo s osmijehom na licu. Sjećamo se i problema koji smo imali jer su dječaci nosili dugu kosu te nas je ravnateljstvo škole pokušalo natjerati da se ošišamo. Tužili smo školu sudu i dobili spor. Generacija smo koja je tražila svoja prava, započeo je priču Jadranko Santini te šaljivo dodao kako je tada ravnatelj škole bio strogi profesor, koji je bio ćelav.
– On je, prema mojem mišljenju, bio pomalo ljubomoran na dečke, mlade rokere i buntovnike, koji su nosili dugu kosu. Čak su i profesori Gracin i Profaca nosili dugu kosu. Jednom smo čak i profesora Gracina zamijenili za maturanta jer je nosio dugu kosu. Na prvi dan škole pomalo nas je isprepadao svojim nastupom i poručio nam ako se nismo naučili pravilno ponašati u 15 godina života, ne možemo biti polaznici škole, ispričao je Santini.




Osebujni profesori
Škola je tada zapošljavala mnoge stroge, ali osebujne profesore, koje učenici do dan danas nisu zaboravili.
– Jedan od poznatijih profesora bio je Škarica, profesor hrvatskog. Još se uvijek sjećam jedinice koju sam dobila iz lektire »U registraturi«, koja mi je tada bila iznimno dosadna, prisjetila se Vidov, dok je Santini ispričao kratku anegdotu, koju je profesor imao s jednom od učenica.
– Profesor Škarica je bio posebnog kova. Iznimno otkačen. Kada smo školu tužili jer su nas tjerali da ošišamo kosu, profesor Škarica pokušao je učenike pridobiti na svoju stranu i od njih pokušati izvući informacije. Bio je dobar profesor iz hrvatskog. Tada smo u razredu imali kolegicu iz Zemunika koju je ispitivao o Kranjčeviću. Ona se jadna prepala i potpuno smotala te nije znala kako bi se izrazila. Na to joj je on odgovorio »Možeš reći i na njemačkom, ja ću razumjeti«, s osmijehom je prepričao Santini.
Osim profesora Škarice, i profesor knjigovodstva Gracin imao je svoje zanimljive nastavno-odgojne metode.


Četvorka podijeljena na pola
– Profesor Gracin bio je oštar i strog. Od nas je želio napraviti stručnjake i kod njega nije bilo zabušavanja. Pošto sam bila predsjednica razreda, jednom me prilikom upitao za mišljenje o ocijeni jedne kolegice koja nije ostvarila zadovoljavajuće rezultate za pozitivnu ocjenu. Odlučila sam se zauzeti za nju, jer sam, kao predsjednica razreda, bila uvjerena da je moj zadatak da osiguram da svi prođu razred, ispričala je Bubnjar i istaknula kako je profesor kolegici zaključio dvojku.
– Meni je zaključio četvorku. Nakon što smo kod razrednice na kraju godine iščitavali ocjene, ona se začudila kako imam zaključenu dvojku iz knjigovodstva. Preko već zaključene četvorke, profesor je upisao dvojku. Ja sam se šokirala i rasplakala. Tada mi je rekao da je moju četvorku podijelio između nas dvije, jer sam se zauzela za nju, iako nije zaslužila pozitivnu ocjenu, otkrila je Bubnjar jednu od brojnih anegdota koje su se te večeri ponovno prepričavale.


Okupljeni
Na obljetnici su se okupili nekadašnji maturanti iz sva četiri razreda.
A razred: Novela Vidov, Mirjana Perić, Ankica Rogomentić, Marija Perinović, Tiho Ivanov, Jadranko Santini, Branka Vedrić.
B razred: Dubravka Stagličec, Toplica Pavlović, Emilio Miletić, Vlasta Červar, Viđana Mirčeta, Neda Čubriko, Anita Stojanov, Nedjeljka Jerak, Irena Fain, Dragana Popović, Jelena Ciklić, Onijana Jureško.
C razred: Vesna Barešić, Jadranka Božić, Stanka Ivin, Stoša Zupčić, Nedjeljka Bubnjar, Ivica Mađenić, Danica Pavlinović.
D razred: Mirjana Mitrović Kamber, Damir Ivanov, Jana Bariol, Žarko Knežević.