Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Pet sekundi neopisivog adrenalinskog užitka (FOTOGALERIJA)

Autor: Katina Vrsaljko

28.07.2009. 22:00
Pet sekundi neopisivog adrenalinskog užitka (FOTOGALERIJA)

Foto: Sebastian GOVORČIN



S Masleničkog mosta bungee jumping je skočilo oko 15 posto više žena nego muškaraca. Štoviše, bungee jumping je navodno izmislila žena. Ovo neobično skakanje se uvriježilo kao običaj na otoku Pentecost u južnom Pacifiku i to otkad je je žena nadmudrila svog agresivnog supruga. Od tada, kako bi se zaustavilo sramoćenje muškog roda, svi muškarci na tom otoku bungee skokom s tornja visokog 28 metara moraju dokazati svoju muškost
Jedna od najboljih stvari kad skočite bungee jumping je onaj osjećaj da ste pobijedili strah od nepoznatog, da ste pobijedili sebe, onaj fenomenalan osjećaj kad ste ponosni sami na sebe. To je jedna stvar, a ima ih još puno.
Primjerice, neizvjesnost kad čekate taj ludi skok, skok za koji su mnogi od skakača mislili da nikad neće isprobati. Potom, osjećaj kad vam se noge odljepljuju od platforme, kad znate da više nema povratka, a more ili tlo ispod vas se tako brzo približava. I samo što ga ne dotaknete, uže vas vraća nazad, pa se opet približava most, pa malo njihanja…
A tek onda ono kad shvatite da je gotovo, da ste preživjeli i da ste stvarno skočili s tolike visine, pa kad legnete u čamac, osjećate se blaženo.
Ostatak dana mislite samo na to i rijetko skidate osmijeh s lica, nekoliko dana skok vam je prva misao kad se probudite ujutro, a nasmijete se opet i svaki put kad vam u oko upadne vaša Diploma za hrabrost.
Kako je sve počelo
U želji da sve to prožive, nekoliko momaka s Bilog briga već danima se dogovaraju za ovu uzbudljivu avanturu i konačno odlučuju da skaču u ponedjeljak u 19 sati. U ponedjeljak ujutro moja urednica dolazi do mene i predloži da istražimo malo adrenalinske izazove na području naše županije. I skupimo se nekako, dečki s Bilog briga, fotograf i ja, a tijekom dana spontano nam se pridruže još tri djevojke iz Novigrada.
Već na samom putu do Maslenice miješali su nam se osjećaji, mijenjala raspoloženja, čak i meni koja nikad nisam planirala skočiti.
Na Masleničkom mostu dočekuju nas simpatični djelatnici Izazov toursa, s direktorom Dankom Zimicem. Kako kažu, jako vole svoj posao i bez da sami skoče bungee jumping ne mogu ga ni raditi. Šimi Šimurini ovo je prva sezona da radi ovaj posao i obožava ga. Priznaje da koristi svaku priliku da skoči, a to je barem jednom tjedno.
Direktor Danko radi ovaj posao pet godina i kaže da je skočio preko sto puta, a svu opremu, iako je prethodno dobro testirana, opet testira sam.
– Da bih mogao biti podrška nekome tko skače, moram sam vjerovati u to da je oprema sigurna. Zato je uvijek prvi isprobam. Radim posao koji volim jer usrećujem ljude i gledam zadovoljstvo i osmijehe nakon skoka iz dana u dan, rekao je Danko.
Kako dodaje, nema osobe koja je došla skakati bez straha i respekta, a rijetko koja se nakon skoka pokajala što je skočila. Štoviše, ima i dosta ponavljača. Primjerice, kako priča Danko, neki dan je došla Njemica s jedanaestogodišnjim sinom i petnaest minuta nakon prvog skoka skočili su ponovno oboje.
U pet godina od skoka je odustalo svega desetak osoba.
I u našoj ekipi bilo je ponavljača. Nakon što smo potpisali da skačemo na vlastitu odgovornost, čak i ja koja još uvijek nikako nisam planirala skočiti, krenuli smo do sredine mosta.
“Bravo, teta!”
Momci su bili kavaliri i pustili djevojke da skaču prve. Led je probila Tina koja je prvi put skakala prošle godine. Bila je, kako ona kaže, prava frajerica sve dok se nije popela na zadnju stepenicu. Tad je počela brbljati kako mora još malo gledati prekrasan ambijent, pa kako bi ovaj put rado ispala kukavica i odustala… Ipak, nakon “tri, dva, jedan, bungee” hrabro se odrazila i vrišteći letjela po Novigradskom ždrilu, sva sretna što je ipak skočila.
Osnovni uvjeti za skakanje su da imaš zdravu kralježnicu, krvožilni sustav i zdrave zglobove, dobne granice nema i po cijeni od tristo kuna svatko može iskusiti ovaj neopisiv doživljaj.
Najbitnije je, kako kažu djelatnici Izazov toursa, slušati upute, ne gledati dolje i što manje odugovlačiti jer što duže stojiš gore sve ti je teže skočiti. Iako je pogled na Novigradsko more i mjesta na njegovoj obali prekrasan, rijetko kad je jači od one lude znatiželje da ipak pogledaš dolje.
Poslije Tine po prvi put je skakala Ana. Osim ljudi koji se uvijek okupljaju na mostu kad netko skače, Ana je imala publiku na moru iz brodova. Kad je skočila, dječica iz broda vikala su joj “bravo, teta!”, a kad se trčeći vratila na most pitala je kad ćemo opet.
Kako priča Danko, publika na mostu su najčešće najveće kukavice, a vole provocirati skakače. Također, često dođe veća ekipa koja želi skakati, pa na kraju skoči samo nekolicina. Ostali imaju smiješne izgovore, poput onog “baba mi se razbolila”.
Treća je skočila Iva i to bez ispuštenog glasa, kao da joj je to najnormalnije i svakodnevno stanje. Ona je prvi put skakala prije desetak dana i jedva je dočekala skočiti opet.
Kako su sve cure skočile bio je red i da se ja ohrabrim, kad me već toliko privlačila ta adrenalinska poslastica.
Pomogao mi je Danko, kad je rekao da imaju najbolju alpinističku opremu. Objasnio je da sva tri pojasa na tijelu skakača podnose po 2.200 kilograma. (Taj dan sam slabije ručala, pa sam vjerovala da će to biti dovoljno.) Uže je pričvršćeno tri puta na statičnu konstrukciju što isto podnosi po 2.200 kilograma na svakom mjestu. Na uže se nastavlja deset metara lastika koji se isteže četiri puta, tako da nema onog famoznog trzaja kojeg se svi boje.
Znala sam da će mi biti užasno žao, ako odem s mosta, a da ne skočim i tako je odluka pala. Rugala sam se Tini, a dok su mi vezali pojaseve od nervoze sam brbljala svakakve gluposti. Odlučna u tome da ne pogledam dolje, kad sam se popela tresao mi se svaki mišić na tijelu i svaki živac je divljao. Iako sam izustila da ja to ne mogu, kad je Danko rekao “bungee” odrazila sam se s platforme i jedino što mi je prolazilo kroz glavu bilo je “ne mogu vjerovati da sam skočila”. Još me boli grlo od vrištanja, ali definitivno je vrijedilo.
Žene su hrabrije
Zatim je skakala jedna Slavonka, a potom dečki iz naše ekipe. Najnestrpljiviji je bio Dene, koji je nakon prvog skoka prije dvije godine, jedva dočekao da skoči opet, pa je bio prvi koji je skočio među dijelom ekipe “snažnijeg spola”.
A to koliko su oni snažniji, a mi nježniji spol dolazi u pitanje, s obzirom da, kako kaže direktor Izazov toursa Danko, s Masleničkog mosta bungee jumping je skočilo oko 15 posto više žena nego muškaraca.
Štoviše, bungee jumping je navodno izmislila žena. Ovo neobično skakanje se uvriježilo kao običaj na otoku Pentecost u južnom Pacifiku i to otkad je žena nadmudrila svog agresivnog supruga. Taj domorodac je često zlostavljao svoju suprugu, a kad mu je jednom prilikom bježala, popela se na stablo. On se popeo za njom, misleći da će je uhvatiti, no ona je zavezala gležnjeve lijanama i skočila. On je skočio za njom i ubio se. Od tada, kako bi se zaustavilo sramoćenje muškog roda, svi muškarci na tom otoku bungee skokom s tornja visokog 28 metara moraju dokazati svoju muškost.
Bungee s Masleničkog mosta skače se s visine od 56 metara.
– Skok traje oko pet, šest sekundi. Skakač dođe na dva, tri metra od mora, potom se vraća 40 metara prema mostu te dođe na oko pet, šest metara od luka. Potom se još dva, tri puta zaljulja, a kad se smiri lagano se spušta u čamac.
Na redu je bio Neno, za kojeg je “stručni” ženski žiri ocijenio da je najljepše skočio, poput profesionalca, iako mu je to bio prvi put. Isto kao i njegovom prijatelju Anti koji je skakao sljedeći, a o bungee jumpingu sanja već neko vrijeme. Kao i kod drugih, skok mu je ispunio sva očekivanja.
Našu ekstremnu avanturu zaključio je fotograf na zadatku, Sebastian Govorčin, koji je skočio kad je već skoro sasvim pao mrak, što je isto poseban doživljaj.
Izazov tours organizira i noćne skokove kad je ambijent i atmosfera nešto drukčija. Iako su i stari i novi Maslenički most osvijetljeni, dok skačeš bungee po mraku, osjećaš kao da letiš u tamu.
O tome da li bismo skakali opet, mišljenja su podijeljena. Neki bi, neki ne bi. Ono što nam je svima zajedničko jest oduševljenje različitim i dosad nepoznatim osjećajima koji su nas prožimali prije, za vrijeme, i poslije skoka. Svima nam je drago i to što smo, ne dobili, nego zaista zaslužili “Diplomu za skupljenu hrabrost i izveden skok s 56 metara u Novigradsko ždrilo”.


Za još hrabrije – skok s padobranom


Radno vrijeme Izazov toursa d.o.o. na Masleničkom mostu je od 14 – 20 sati, a prema dogovoru dolaze i u drugo vrijeme. Za skakače će biti dostupni do jeseni na broj mobitela 098-532-253.
Osim bungeeja organiziraju i tandem skok iz aviona padobranom te panoramske letove.
– Tandem skok skakača i instruktora obavi se u okviru jednodnevnog izleta. Skače se na sportskim aerodromima u Sinju ili na Grobniku, a u cijenu od 1.800 kuna uključen je prijevoz iz Zadra i povratak, ručak te nezaboravni skok s padobranom s visine od 2.500 metara, reko je Danko Zimic.
Panoramski letovi za istu cijenu omogućuju vam nešto mirniju, ali predivnu avanturu. S visine od tristo metara u letu se pruža pogled na Peručko jezero, NP Krka, NP Kornate, PP Vransko jezero i ostale ljepote, što je, kako kaže Danko, jedinstvena ponuda u svijetu.