Puhanje stakla je umijeće, ali i velika ljubav

Ovo je posao koji ne iziskuje fizički napor već strpljenje, koncentriranost, volju, tehniku rada prstiju, ali prije svega potrebna je ljubav, priča majstor Kolarec iza kojeg stoji dvadesetogodišnje iskustvo
Na drugom katu zadarskog Muzeja antičkog stakla smještena je radionica puhanja stakla u kojoj još od polovine srpnja posjetitelji muzeja mogu pratiti cijeli proces izrade staklenih predmeta.
U Hrvatskoj se tim starim zanatom, koji je u izumiranju, bavi još samo obitelj Podhraški iz Gornjeg Breznog pokraj Huma na Sutli. Upravo njihovi majstori, koje su nesebično ustupili, u ovoj maloj radionici svakodnevno demonstriraju ručno puhanje stakla, tako da je u svega dva tjedna rada ona postala prava atrakcija muzeja. Kroz debelu staklenu pregradu posjetitelji mogu pratiti kako iz bezlične užarene staklene mase majstori puhaonice Podhraški i njihova učenica Alma Babin izrađuju čaše, vaze, razne bočice i višenamjenske posude – replike antičkog stakla.
Izrada i tehnika
– Posao u radionici zapravo započinje noću kada se sirovina, odnosno reciklirani kristal, stavlja u peć za taljenje na temperaturu od 1.220 stupnjeva Celzijusevih – pojasnio je Zvonko Kolarec, majstor tog zanata koji iza sebe ima dvadesetgodišnje iskustvo.
– Ljudi su često u zabludi kako je za ovaj posao potrebna dobra kondicija i fizička snaga s obzirom da se radi o tehnici puhanja. Međutim, upravo je obrnuto. Zapravo je to posao koji iziskuje psihički napor, jer se neprekidno mora misliti na ono što se radi i biti u potpunosti koncentriran, pojasnio je majstor Kolarec.
Velike nade on polaže u svoju učenicu, mladu majstoricu u fuziji stakla i vitražu, Almu Babin. Ona ima sve što je potrebno za ovaj posao, kaže iskusni majstor, a to je ljubav prema poslu, želja za učenjem i uspjhom te tehnika rada prstiju koja, kako kroz šalu dodaje, mora biti kao kod klavijaturista.
Inače, osnovni alat s kojim započinje izrada staklenog predmeta je šipka koja nosi stručni naziv lula. Na njen vrh se potom uzima komadić istaljene mase i punjenjem pravi prvi mjehur. Potom se na njega hvata drugi sloj mase kako bi se dobila dovoljna količina za izradu staklenog predmeta i onda slijedi najzahtjevniji dio posla. Masa se stavlja u kalup, a majstor treba odmjerenom količinom zraka i spretnim okretanjem šipke kroz prste izraditi konačni oblik. Zatim se s lule predmet skida specijalnim škarama i odlaže u peć za hlađenje gdje ostaje satima.
Kako ne bi došlo do pucanja stakla, hlađenje započinje na temperaturi od 500 stupnjeva, a potom ona postupno pada sve do sobne temperature. No, tu nije kraj poslu. Ohlađeni oblik reže se, a zatim i brusi da bi se dobio konačni proizvod.
– Ukoliko je riječ o posudi s ručkicama ili čaši sa stopicom, prije hlađenja još se dodaju i ti detalji. Osim toga, u masu se može dodati i pigment za željenu boju, kao i soda bikarbona od koje nastaju mjehurići na staklu, dodaje Alma koja je već dobrim dijelom savladala cijelu tehniku ručnog puhanja stakla.
Bogata ponuda replika
– Uz 14 raznih oblika antičkih replika – čaša, kaleža, četvrtastih i cilindričnih vrčeva te aribalosa, koje ovdje izrađujemo, u našoj ćemo suvenirnici nuditi i nove koje ćemo izrađivati u radionici. Već smo počeli s balzamarijima koji su unikatni, jer ne idu u kalup, nego se svaki oblikuje posebno, a od nedavno radimo i staklene urne. U planu nam je i izrada replika antičkog staklenog nakita, kao i zdjela u tehnici mozaika, a trenutačno izrađujemo i unikatne bočice za jednog uljara, ponosno iznosi Alma svoje novo iskustvo s obzirom da već ima ono u tehnici fuzije stakla.
– Iako se i fuzije izrađuju na vrlo visokoj temperaturi koja se kreće oko 900 stupnjeva Celzijusevih, ovdje se radi o drugoj tehnici, ali čini mi se da sam na dobrom putu da je u cijelosti svladam, dodaje Alma.
No, kako doznajemo od dr. sc. Ive Fadića, ravnatelja ovog u svijetu jedinstvenog muzeja, radionica bi se početkom rujna mogla zatvoriti zbog financijskih problema. Naime, rad u radionici iziskuje određena materijalna sredstva, kako za materijal, tako i za obuku i plaću majstora koji bi se u dogledno vrijeme trebao zaposliti.
– Želja nam je osposobiti zadarske kadrove za majstore slobodnog puhanja stakla. Fuziju možemo raditi sami, jer imamo ljude. Stoga smo trenutačno u potrazi za financijskom potporom kako bi puhaonica zaživjela te postala cjelogodišnjom ponudom muzeja – naglasio je Fadić dodajući kako je jedna od opcija i ona preko obrtničke komore u vidu stipendije za obrte koji izumiru.
– Ovo su sada naši prvi koraci, prolazimo kroz porođajne muke. No, kad to savladamo, radionica će se moći u dogledno vrijeme sama održavati od proizvodnje i prodaje svojih proizvoda, zaključio je dr. sc. Fadić, napominjući kako je u prva dva mjeseca otkako je Muzej antičkog stakla otvorio svoja vrata, zabilježeno gotovo pet tisuća posjetitelja.