Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Bliski susret Pridražana s “morskim čovikom”

28.07.2010. 22:00
Bliski susret Pridražana s “morskim čovikom”


Smećkasti tuljan izronio je glavu koja izgleda kao ljudska, samo s brčićima. Izvidjela bi situaciju, pogledala malo lijevo pa desno i opet zaronila. Koja šteta da nitko od nas nije imao fotoaparat, ni mobitel da je snimimo. Kasnije smo čuli da se pokazala na obali prema Karinu, priča Marijan te dodaje da su dupini česti stanovnici Novigradskog mora, ali morsku medvjedicu tamo još nitko nikad nije vidio


Svaki dan Vlado Bjelkanović iz Pridrage peca ribu na istom mjestu na pridraškoj obali u naselju Ćuskijaš, Vrulja. Ako se nešto na moru događa, njemu sigurno neće promaknuti. Tako je prije nekoliko dana uočio da nešto ispred njega nakratko izranja. Bilo mu je čudno, ali kaže da nije puno obraćao pažnju, mislio je da je gnjurac.
Nakon što se to ponavljalo par dana zaredom, na obali su mu se pridružili Marijan Viduka, zajedno s još nekoliko mještana. Upravo kad im je Vlado to ispričao, uoče i oni čudnu pojavu. Uvjereni su da su vidjeli simpatičnog, ali ugroženog jadranskog stanovnika – sredozemnu medvjedicu.
Prestrašila kupače
– Nije nama sunce udrilo u glavu, svi smo ju vidjeli. Sva sreća da se pokazala baš kad su kraj mene bili Marijan i ostali mještani jer bi inače rekli da sam prolupao, govori kroz smijeh stari ribar Vlado.
Kako priča Marijan, medvjedica je tri puta izronila, svaki put po desetak sekundi.
– Smećkasti tuljan izronio je glavu koja izgleda kao ljudska, samo s brčićima. Izvidjela bi situaciju, pogledala malo lijevo pa desno i opet zaronila. Koja šteta da nitko od nas nije imao fotoaparat, ni mobitel da ju snimimo. Kasnije smo čuli da se pokazala na obali prema Karinu, priča Marijan te dodaje da su dupini česti stanovnici Novigradskog mora, ali morsku medvjedicu tamo još nitko nikad nije vidio.
Čuli su da je ovih dana i jedna kupačica imala bliski susret s medvjedicom, koja se još naziva “morski čovik” ili “morski fratar”. Navodno je prošla uz nogu kupačice koja se prestrašila i povikala pa su svi kupači na plaži istrčali iz mora.
Suprotno tomu, kažu da je u bliskom susretu sa sredozemnom medvjedicom najvažnije mirovati. Inače se ona razigra, ili se jednostavno brani. Ipak, radi se o moćnoj divljoj životinji, koliko god simpatično izgledala.
Inače, ljudi je se nemaju zašto bojati, ali tako su reagirali jer je nisu tu ni u snovima očekivali.
– Ne boji se ni ona ljudi. Čuo sam da smo joj trebali dati nešto jesti pa da bi se svaki dan vraćala u isto vrijeme, na isto mjesto. Ja je nisam vidio cijelu, ali ljudi s plaže na kojoj se pojavila kažu da je velika oko osamdeset centimetara, što znači da je to mladunče. Svi ovdje bi je rado pripitomili. Bilo bi lijepo kad bi došao par pa da se kod nas i mrijeste, govori Viduka.
Volio bi on da sredozemna medvjedica postane zaštitni znak Pridrage, kao što je jedna po imenu Adrijana bila zaštitni znak Mediteranskih igara 1979. u Splitu.
Uspjeli smo nove očevice spojiti s Jasnom Antolović, predsjednicom Grupe Sredozemna medvjedica, koja od 1993. godine sluša dojave i vrši monitoring nad ovom zaštićenom vrstom.
Oči u oči s medvidom
Dogovorili su ispunjavanje anketa i razmjenu fotografija, a ribar Vlado i dalje peca, samo sad oboružan fotoaparatom u nadi da će se mladunče opet ukazati.
Takva nada kod većine godinama nije postojala. Iako je sredozemna medvjedica bila proglašena izumrlom vrstom, Antolović je radila sve da dokaže da je sredozemna medvjedica stalni stanovnik Jadrana.
– Borila sam se godinama i napokon danas Grupa ima dokaze o postojanju tri populacije u Jadranu, ukupno oko dvadeset jedinki. Osim toga, dvije od te tri populacije, ona na sjevernom Jadranu i ona na srednjem i dijelu južnog Jadrana, su dokazano reproduktivne. Treća populacija se nalazi na crnogorsko – albanskom primorju, rekla je.
Veliki korak u naporima Grupe dogodio se 2005. godine, kad je nakon skoro 30 godina nastala video snimka medvjedice i to kod Srakana u blizini Malog Lošinja.
Nakon niza godina istraživanja i dokazivanja ove biologinje, tek se u veljači ove godine Antolović prvi put susrela sa “medvidom”.
– Kod Rta Kamenjak zajedno s talijanskom grupom “Foca Monaca” postavili smo kamere i cijelu godinu smo imali snimke medvida. Dugo vremena nismo snimili ništa i već smo pomislili da je kolonija medvida otputovala pa smo otišli provjeriti kamere. Ispostavilo se da je netko prerezao kabel što nas je zaista razočaralo, posebice zato što ljudi sve više pomažu svojim dojavama. Tom prilikom sam prvi put ugledala medvida i osjećaj je bio prekrasan. Zaista je poseban doživljaj kad te takva moćna životinja na kojoj se vidi da se osjeća suvereno, gleda ravno u oči, priča Antolović.
Mota se po zadarskom moru
Ponovnom susretu se nada već u rujnu kada će uz pomoć Zrakoplovne baze Zemunik pretražiti more između Srakana i Kornata, što obuhvaća i zadarski arhipelag.
– U zadnje vrijeme često dobivamo dojave o pojavljivanju medvida upravo na tom području. Nedavno je pilot kanadera vidio medvjedicu u blizini otoka Žut. To nam je važno i zbog popisivanja svih staništa sredozemne medvjedice u Hrvatskoj za Naturu 2000, što nam je obveza i prema Europskoj uniji. Do sad je komisija prihvatila 27 morskih špilja, a sad idemo dalje na zadarsko i šibensko područje, govori Antolović.
Grupa Sredozemna medvjedica izradila je i ankete za očevice koje su, uz fotografiju, jedini dokaz pojavljivanja medvjedice koji komisija prihvaća da bi određeno područje prihvatila kao stanište. Grupa je izradila i pravila ponašanja te slikovnice o medvjedici jer smatraju da je za podizanje svijesti kod ljudi najvažnija edukacija.
Šezdesetih godina ribari su ubijali medvjedice, ne znajući za ekologiju i važnost bioraznolikosti.
– Najveći otpor su pružali upravo komiški ribari koji su ih nerijetko ubijali. Danas je slika drugačija i sretna sam da upravo ribari pomažu u praćenju medvida. Kao simbol mora i ljubavi i u nadi bolje edukacije, prošle godine smo komiškoj školi darovali skulpturu sredozemnih medvjedica. Sada komiška djeca znaju sve o ovim prekrasnim životinjama, kazala je Antolović dodavši da je to prvi spomenik ovoj životinji na Jadranu, a drugi na Mediteranu.
Antolović priča da je sredozemna medvjedica prvi put opisana, baš u Hrvatskoj u Osoru na Cresu još 1779. godine.
– Ja vjerujem da medvid nikad nije ni otišao iz Jadrana. Bez obzira na kanalizacijske vode, otpad, tankersku i turističku agresiju, izgleda da se naše more obnavlja i da za medvida ima dovoljno hrane da bi kod nas i ostao, govori ona.
U Pridrazi zadnjih nekoliko dana više nitko nije vidio simpatično mladunče, ali kažu, bilo je i valova pa je nisu ni mogli vidjeti. Svaki pogled u more kod njih budi nadu da to nije bio samo usputni posjet već da će svakog trenutka medvjedica izviriti da im opet pokaže brk.