Dinamo u novčaniku

IZOSTANAK ŠLAGA NA TORTI
Znam da pretjerujem i da se u ovakvim mojim komentarima mogu naći i tragovi sadističkog razmišljanja i duboko ukorijenjene zlobe, ali moram opet nešto reći o hrvatskom nogometu. Eto Dinamo nas, kao i svake godine usrećuje svojim “europskim” utakmicama, tj. pretkolima Lige prvaka u kojima, naravno, svaki put ispadne. Ne znam što se još treba dogoditi, kakvu još sramotu mogu prirediti svojim navijačima (kojih, vrlo zanimljivo još ima, iako su na utakmici proslave titule imali par stotina prodanih ulaznica) i koliko nisko mogu još pasti, pa da prekinu sa svojim stalnim tlapnjama i maštarijama.
Ove su godine bili toliko bezobrazni da su se, nakon domaćih 5:1 protiv Kopra, već proglasili pobjednicima, tako da je glavni trener čak umjesto da bude na uzvratnoj utakmici otišao gledati sljedećeg protivnika. Ipak, nekako su se izvukli s 0:3 i jedva prošli dalje. Ono što je zanimljivo to je ponašanje tv-komentatora (Ćosić, čini mi se) koji je utakmicu počeo prilično bahato, najavljujući sigurnu pobjedu da bi, kako su primali golove, malo po malo mijenjao ploču i završio kritizirajući i igru i ponašanje. Velika je šteta, nama koji godinama trpimo njihovo bahaćenje, što nije bilo razgovora s pojedincima (osobito s Mamićem), što nije bilo posebne, prigodne emisije sa stručnim komentarima, gospodinom Teom, provjerenim prijateljem zagrebačkog kluba, i ostalim stručnim suradnicima. A bilo bi još zanimljivije da su primili taj četvrti gol i odmah ispali, bez da nas dave još par utakmica dok se ne pojavi neki pravi protivnik. E, to bi tek bio šlag na torti.
BESKRAJNA PRIČA
Upravo sam završio ovaj prilog kada u HRT-ovim vijestima opet ista priča. Dinamo se sprema za sljedeći “europski” susret, ovaj put protiv nekakvog “Šerifa” iz neke istočne zemlje. I umjesto da, nakon sramote u Gorici, zamole za tihu sućut, da se pokriju ušima, da se blamaža što prije zaboravi, oni opet trtljaju o Europi. Zajec govori da će pokazati “pravo europsko Dinamovo lice”. Kako ne razumije, da je “Dinamovo europsko lice” ekvivalent za jad i bijedu. Eto, sada vidite da u ovoj našoj sredini zbilja nema kraja perverzijama, i da smo osuđeni trpjeti njihove nadmene stupidnosti. Najžalosnije je vidjeti toga Zajeca, za kojega sam mislio da je realan i korektan čovjek, kako uskače u tu bolesnu igru.
POSLOVI ZA “MLADE”
Taman sam se mislio ubiti kada mi je televizija rekla najvažniju vijest moga života. Počeo je teniski turnir u Umagu, kako važno naglašavaju “najstariji teniski turnir u Hrvatskoj”. Moš’ mislit’, “najstariji u Hrvatskoj”. To mi zvuči kao da sam sam sebe proglasio “najboljim gitaristom u svojoj zgradi”. Trebalo je naglasiti da umaški turnir zapošljava stotine mladih ljudi, a od toga 80 hostesa. Što to znači? Zašto je važno da je zaposlen netko mlađi, i da je cura dobila posao kao hostesa? Znači li to da je to puno bolje nego zaposliti nekoga u srednjim godinama koji je privatizacijskom čarolijom ostao bez posla? Je li važno raditi kao hostesa jer je to neko bitno i ugledno zanimanje koje će u biografiji mlade osobe puno značiti u budućnosti, ili hostesa možda može zbariti nekog imućnog stranca i tako riješiti neka egzistencijalna pitanja?
Kada već govorimo o ovakvim manifestacijama, tako zdušno medijski eksponiranim na našim televizijama, lijepo bi bilo spomenuti da je ovoga ponedjeljka centralni termin na HRT 2 zauzeo meč između jednog našeg, očigledno mlađeg tenisača i jednog Talijana. Ne znam o kojem se kolu ili pretkolu radilo, ali mora da je jako važno kada ga direktno prenose. Jedini problem u svemu tome je što kamera ne laže, pa lijepo vidimo (u stvari, ne vidimo nikoga) da su tribine sablasno prazne i da publiku to uopće ne zanima. Možda su se svi zbili na onoj tribini na kojoj je kamera… Možda su bili baš na onim pozicijama koje nisu snimljene… Ma ne, činjenica je da je sve bilo prazno i da se to jasno i vidi. Zašto se direktno prenosi nešto što nikoga ne zanima, i zašto se hvale zapošljavanjem mladih na manifestaciji koju ionako dijelom financira i hrvatska država, nikako mi nije jasno, ali mi je jasno da bi jednako bilo (što se tiče zainteresiranih za prijenos) da su prenosili večer meditativne poezije Marija Padelina. Deset zainteresiranih, i to reda radi.
PUCA NAM SRCE I JOŠ NEŠTO
Eto, počneš s nogometom i završiš s istim. Otkrilo da se navodno namjestila čuvena utakmica između Dinama i Hajduka koju su zaboravili čak i oni koji su je igrali i to pet minuta nakon završetka. Prozivaju se uvijek ista imena, spominje se neki Šapornja (ili tako nekako) koji je u Njemačkoj uhapšen već desetak puta, a i Mamić je opet imao svoj šou u sklopu kojega je spomenuo i Jasenovac (ili Bleiburg, nisam točno zapamtio). Spikerica kaže da će “i oni koji sa srcem žive za svoj klub, sa sumnjom gledati svaki gol”. A ja sam nesretnik mislio da se za klub živi novčanikom, a ne srcem. Jedan pak navijač kaže da je to “da ti pukne srce”. Zanimljivo. Meni pak više puca jedan drugi organ.