Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Najviše kupuju domaći i Slovenci

28.07.2011. 22:00
Najviše kupuju domaći i Slovenci


Ako stvarno imate par tisuća kila, onda je bolje odvesti na otkup. Ali ja sam imao oko tisuću kila do tisuću i po, počeo s breskvama pa malo trišanja i tako. Otkupne cijene su loše i inače, lošije je nego prošlu godinu, kazao nam je Vinko Vrsaljko u Gornjem Zemuniku, kojemu robu kupuju najviše domaći ljudi
U srcu sezone ne samo turističke, nego i one poljoprivredne, širom Zadarske županije, uzduž mnogobrojnih cesta koje je presijecaju, mnogi proizvođači odlučuju iskušati svoju sreću u izravnoj prodaji kupcima na štandovima postavljenima uz cestu, često i uz njihove obiteljske kuće ili poljoprivredna imanja.
Način prodaje uz cestu, koji je danas opće raširen, svoje početke ima u mjestu Sukošan, gdje su uglavnom žene počele s ovom vrstom trženja prije više od dvadeset godina. Prvi štand s voćem i povrćem koji i još danas djeluje, onaj je koji drži Marija Gašparović u Sukošanu, koja nam je kazala kako je sve počelo:
– Iz Debeljaka sam došla tu kad sam se udala, na lipo, svekar mi je bio vridan bilo je puno toga za prodati, a nisu imali koga. Sićam se, bile su breskve, išlo se svaki dan na pijacu u grad. I kad su ti turisti počeli, gledali su i sve govore ‘dajte da uberemo’. Još tad nije ni bio štand. I tako je to počelo, gledala sam njih i to sve i kako smo opet pobrali, stavila sam navečer jednu sidalicu i dobro je bilo, i sutra je došao stol. A kako se moj svekar svačim bavija, imali smo raznu ponudu i tako je nastao prvi štand uz cestu, otkrila nam je Marija Gašparović.
Od jutra do mraka
Marija i danas drži štand u Sukošanu na kojem se može naći bogat izbor voća, povrća i drugih poljoprivrednih proizvoda, a za promet tvrdi da su od turista najbolji kupci Slovenci, a zatim Nijemci, no kupuju i domaći ljudi.
Pored Marije Gašparović u Sukošanu nalazi se i štand na kojem zatičemo Lidiju Milošević, koja nam potvrđuje da su i kod nje gosti iz susjedne Slovenije najbolji kupci.
– Bila sam ja probala i na pijaci, a onda smo stavili štand i dobro je, iako znate, tu vam ja stojim od sedam ujutro do jedanaest navečer. Tako vam je to, kaže nam Lidija Milošević.
Na cesti koja od Sukošana, preko Debeljaka i Zemunika vodi dalje prema Obrovcu i Gračacu, manje je štandova s poljoprivrednim proizvodima. Ipak, u Gornjem Zemuniku zatičemo Vinka Vrsaljka koji prodaje svoje voće i povrće na malo i misli da je to za ljude s manjim količinama najbolji način prodaje.
– Ako stvarno imate par tisuća kila, onda je bolje odvesti na otkup. Ali ja sam imao oko tisuću kila do tisuću i po, počeo s breskvama pa malo trišanja i tako. Otkupne cijene su loše i inače, lošije je nego prošlu godinu, kazao nam je Vrsaljko kojemu robu kupuju najviše domaći ljudi.
– Stranci rijetko uzimaju. Ako i dođu, onda uzmu, recimo, dvi breskve, dvi rajčice i sve tako. Naši ljudi pretežito kupuju, pogotovo ovi koji prolaze i idu za Kruševo, zatim Pridraga i onaj tamo dio, oni toga toliko nemaju. Oni su puno bolji kupci od stranaca koji jako gledaju i biraju, a slabo kupuju, kaže Vrsaljko koji se ne slaže s praksom koju je vidio na nekim štandovima da ljudi tamo drže sir, mliječne i mesne proizvode i misli da se to ne bi smjelo činiti. Kod njega je na štandu samo voće i povrće.
– Ja sam zadovoljan. Tu mi je ispred kuće, doma sam, kuham ručak, ljudi mi svirnu kad prođu. Ovo je meni ujedno i odmor i zabava, rekao nam je Vinko Vrsaljko s kojim smo popričali i o aktualnom stanju u poljoprivredi, viđenom očima maloga proizvođača iz ovih krajeva.
U Gornjem Zemuniku
– Ne ide ta politika baš u dobrom smjeru, nema zadruge di bi čovjek koji proizvede mogao prodati. Evo, ja znam za čovjeka gore u Islamu ima dva vagona čentruna, još mu nisu došli, ali on ne zna što će s njima daje ih po kunu, po osamdeset-devedeset lipa, a uzmite da je samo sadnica kunu i osamdeset, a tu su još gorivo, gnojivo pa rad, rekao nam je Vinko Vrsaljko u Zemuniku Gornjem.
Na Jadranskoj magistrali brojni su štandovi s voćem i povrćem širom Zadarske županije na kojima mnogi proizvođači okušavaju svoju sreću s trženjem ovih proizvoda na malo, izravno kupcima. Jedni od takvih su i bračni par Rončević, Mile i Kata.
– Teško je biti zadovoljan kad nemate gdje prodati. Nažalost je tako. Lakše je proizvesti nego prodati, kazao nam je Mile Rončević koji je, kako nam je ispričao, radio u poljoprivredi četrdeset godina u vinogradarstvu i voćarstvu nekadašnjeg Poljoprivrednog kombinata Zadar, tako da ima dobar uvid u poljoprivredu.
Moje je mišljenje je da bi najbolje bilo, ako bi to bilo moguće, napraviti jednu državnu otkupnu stanicu. To bi najbolje bilo. Recimo, ja sad imam tonu do dvije pomidora za ubrati i bojim se da će sve to propasti. Jer kad ću ja to prodati ako ovdje prodam dvije do tri kile dnevno? Nikad. Ali kad bi se uz tu, recimo, otkupnu državnu stanicu napravila jedna tvornica za zimskih proizvoda, za preradu. I ne mora onda biti otkup četiri ili pet kuna, neka je i osamdeset lipa, ali da je zagarantiran i da ja pet tona dovezem, pet tona istovarim i da znam da mi je osamdeset lipa kilo i da će to mi biti isplaćeno. A ovako ostaje na njivi, jer moram birati koji je bolji da bih mogao ovoga kupca privoliti da kupi. No kad bi se napravilo ovo što sam prije kazao, otvorila bi se i radna mjesta, zaposlili bi se ljudi, kaže Mile Rončević koji ističe kako prodaje isključivo vlastite proizvode, a dio zemlje da bi ih proizveo uzima i u zakup, no uvjeren je da bi država trebala više utjecati na poljoprivrednu proizvodnju.
– Da se jasno kaže da se sadi pomidor, luk ili već čega treba i da se garantira otkup, a ne ja sam zasadio petsto ili tisuću sadnica i bojim se da će sve propasti. Da ima fazana i jarebica, pojeli bi sve. Jer nemaš kome prodati. Danas od jutros nitko još nije stao niti išta kupio, a evo, sad je jedan sat, kazali su nam Katica i Mile Rončević na svom štandu kod skretanja za autocestu.
Putom do Zadra, u Gornjem Poličniku, Poličniku i Murvici Gornjoj također je obilje štandova s poljoprivrednim proizvodima. Premda svi prodavači također nisu zadovoljni, vidi se da je ovaj način prodavanja proizvoda, od onih vremena kad je tek započelo u Sukošanu, do danas stekao mnoge pristaše širom Zadarske županije.