Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Priča o srednjovjekovlju na pakoštanski način

Autor: Mihovil Gunjača

28.08.2009. 22:00
Priča o srednjovjekovlju na pakoštanski način

Foto: Sebastian GOVORČIN



U filmovima kralj Artur prikazan je kao vitez u prekrasnom, sjajnom oklopu koji je u njegovo vrijeme bio potpuno nepoznat. Ali s obzirom da je to imidž koji su filmovi i televizija, uostalom, kao i romani s temom viteza, urezali u svijest gledateljstva i čitateljstva, on upravo tako mora biti prikazan. Inače, publika ne bi doživljavala prikazano kao realno. To znači da i u ovom našem spektaklu u povijesnoj Vrani naslijeđe povijesne stvarnosti može postojati samo kao interpetacija, odnosno, tipično opće mjesto “vizualizacije” srednjovjekovlja
Pakoštanci su razumjeli da je u ovoj dragoj turističkoj zemlji, s više epigonstva nego kreativnosti, najmudrije pretvarati prošlost u turistički proizvod. Tako oni ovih dana opipljive ostatke prošlosti kreiraju u “mentalne suvenire” koji se u fotoaparatima i kamerama nose kući. Atrakcije povijesnog naslijeđa priređuju u autentičnom ambijentu nekadašnjeg srednjovjekovnog grada-utvrde-samostana Vrane, posjeda hrvatskih vladara, također, u i oko susjednog mu Mašković hana, karavansaraja paše Jusufa Maškovića. U sastojcima od povijesti i priča, legendi i tajnovitosti mjesta, doslovce: jučer, danas i sutra – priređuju se viteške igre.
Mitovi i legende
U duhu ranijeg srednjovjekovlja, kad se već iskristalizirao feudalni poredak, na spomenutim povijesnim lokalitetima postavljeni su tabori. Vitezovi, mačevaovci, strijelci, kopljanici, dvorske dame, inkvizicija, konji. Opsade, igrokazi, srednjovjekovna glazba i ples, odvući će u povijest, mitove i legende, urbani puk i turiste sa zadarsko-biogradsko-pakoštanske rivijere, u slikovit i po mnogo čemu tajanstven prostor mističnog, krvoločnog i burnog srednjeg vijeka.
Može se postaviti i pitanje: kako sačuvati naslijeđe povijesti kada je ono definitivno nestalo? Mora li “rekonstrukcija” tog mutnog doba biti vjerna, kada je sačuvano vrlo malo materijalnih preostataka, barem kada je riječ o spomenutim lokalitetima? Može se odgovoriti i posredno, osobito kada se radi o prvorazrednoj turističkoj, nepretencioznoj, atrakciji, a ne o znanstvenom pristupu.
U filmovima kralj Artur prikazan je kao vitez u prekrasnom, sjajnom oklopu koji je u njegovo vrijeme bio potpuno nepoznat. Ali s obzirom da je to imidž koji su filmovi i televizija, uostalom, kao i romani s temom viteza, urezali u svijest gledateljstva i čitateljstva, on upravo tako mora biti prikazan. Inače, publika ne bi doživljavala prikazano kao realno. To znači da i u ovom našem spektaklu u povijesnoj Vrani naslijeđe povijesne stvarnosti može postojati samo kao interpretacija, odnosno, tipično opće mjesto “vizualizacije” srednjovjekovlja.
Inventivnost umjesto spomenika
“Odgovorit ću vam u petak, kad budem shvatio kako je ustrojen svijet” – reče Veliki manipulator – cinik, pokušavajući prošlost učiniti silom koja modelira krajolik budućnosti.
Pakoštane su rubno, više ruralno nego urbano područje Zadarske županije. Otuda i manjak markantnih spomenika kulturne baštine. Nema fortifikacija, palača, katedrala, muzejskih zbirki itd. Iako je njihov turistički proizvod moćan, vrlo razrađen i dobro strukturiran, itekako se osjeća nedostatak stvarnih kulturnih dobara. Mislim da je upravo taj deficit kod pakoštanskih “struktura” izazvao pojačanu inventivnost i kreativnost. Jer razvijati svoju priču itekako je danas bitno na postmodernom tržištu.
Kako na ono malo “njihovih” povijesnih lokaliteta spektakularnost ne izvire sama po sebi, iz ostataka prošlosti – valja je stvoriti!
Bio bi to krupan zalogaj i za razvijenije sredine, kako u financijskom, tako i organizacijskom spektru.
– Nije ovo prva važna manifestacija s kojom smo se uhvatili u koštac. Radili smo prvo državno prvenstvo mažoretkinja. Uspješno smo položili ispit i to nam je bilo veliko iskustvo. Kada je riječ o Viteškom turniru u Vrani, ekipa koja je već dobro uigrana u Općini i Turističkoj zajednici, može i mora taj trodnevni spektakl odraditi dobro, kaže načelnik Općine Milivoj Kurtov i nastavlja o financijama:
– Ove će godine veći teret podnijeti Općina uz pomoć naših domaćih sponzora i donatora koji će svakako participirati u troškovima. Vidite, mi u svaki projekt ulazimo hrabro ali i oprezno. Zato, za ovu prvu godinu, nismo tražili neku veću pomoć sa strane. Ovo je sad “pilot” projekt koji će postati tradicija. Ovo je način na koji mi namjeravamo postići dva cilja. Obogatiti turističku ponudu, i drugo, valorizirati povijesnu ulogu Vrane. Mi nismo ni velika ni bogata općina da gradimo muzeje i tim medijem turistima, strancima predočimo našu prošlost i povijest. Ovo je dobar, relativno jeftin i nadasve spektakularan način da to učinimo. Neka to bilježi fotoaparat i kamera u rukama turista, jer ionako, najčešće, prospektić i katalog brzo otplove u reciklažu.
Oplemenjivanje turističkog programa
Ljetna kultura: priredbe, koncerti, javni spektakli napajaju se u pravilu proračunskim sredstvima, dotacijama i iz sličnih izvora. O samofinanciranju iluzorno je i govoriti. Nije ni realno. Ipak, intrigira pitanje mogu li se izračunati posredni i izravni učinci takvih ulaganja. Kako su postavljene Viteške igre u Vrani?
– Neki gosti koji su u kampovima sigurno će produžiti boravak barem za dva dana da bi vidjeli ovu kulturnu atrakciju. Mi i u ovoj kriznoj godini bilježimo porast gostiju. To znači da smo sve ove protekle godine dobro radili. To je bitna stvar. Uvijek pokušavamo osmisliti što više sadržaja o kojima pitate. Kontinuirano oplemenjujemo naš turistički program. Eto, primjerice, jedan gost iz kampa tako je izreklamirao Pakoštane, naše sadržaje i programe, cijelu Hrvatsku, da je 20 obitelji došlo ovamo na ljetovanje samo na osnovi tog jednog internetskog portala. I po tome se vidi koliko je važan ovaj izravan “marketing”, osim onog globalnog koji radi TZ. I to su važni razlozi zašto smo ušli u ovaj projekt.
Kurtov računa da će već za koju godinu nositi i ozbiljniji vlastiti prihod. Manifestacija će, uz minimalno veće troškove, trajati 4-6 dana, kako bi “uhvatila” valove turista koji se smjenjuju, jedne u odlasku, a druge u dolasku. Veliki brojevi, ugostiteljski sadržaji, specifična gastronomska ponuda, temeljena na starim tradicionalnim jelima nuđenim na lokalitetu, sponzorstvom i slično, projekti moraju dati i pristojnu komercijalnu razinu.
– U iduće dvije godine to nećemo postići, ali za 3-4 godine realizirat ćemo postavljeni cilj, uvjeren je Kurtov.
Kako su se zahuktali, prema svemu se čini, da će ovaj novootkriveni turistički potencijal kulturnog naslijeđa biti novo pogonsko gorivo koje na višu razinu gura pakoštanski turizam.
Arheološki i konzervatorski radovi u Vrani
– Moj cilj bit će zadovoljen kada budemo imali tisuću aktivnih sudionika u toj manifestaciji. Kada je informacija o ovome što radimo krenula prema vani, javili su se brojni iz Hrvatske koji su bili voljni doći i sudjelovati. Ali, mi upravo iz financijskih razloga nismo mogli primiti sve te ljude. Da idemo dugoročno vidljivo je iz podatka da upravo, uz podršku Općine i TZ, osnivamo vlastitu vitešku udrugu. Već smo počeli s obukom mačevalaca i strjeličara. Uskoro ćemo pribaviti opremu, odgovarajuće rekvizite, baviti se kostimima, scenografijom i slično. Sretna je okolnost da na području općine imamo dva kluba koji rade s konjima i već u ovoj prvoj manifestaciji bit će u funkciji Igara, iznosi Kurtov što odmah nakon sezone smjeraju učiniti.
Kada je riječ, uvjetno govoreći, o takozvanim proizvodima kulturnog turizma dolazi se, ne tako rijetko, u paradoksalnu situaciju. Teško se usklađuje potreba za očuvanjem i potreba za eksploatacijom povijesnih lokaliteta. Kakvo rješenje za ovu pakoštansku situaciju vidi Kurtov?
– Mi smo sada krenuli u jedan projekt koji je odobren od europskih fondova. Dobivamo dva milijuna eura za obnovu Maškovića hana. S tim poslom kreće se najvjerojatnije početkom iduće godine. Dakle, bit će revitaliziran i stavljen u funkciju. Drugo što namjeravamo jest potaknuti, inicirati, jasno, s kompetentnim institucijama, otvaranje arheoloških i konzervatorskih radova na starohrvatskom povijesnom gradu Vrani, kako bismo taj lokalitet doveli u poziciju da bude posjećivan i da se o njemu napišu relevantni tekstovi kako bi posjetitelji znali što je taj grad – utvrda – samostan u povijesti Hrvatske značio. Kako vidite, brinemo o revitalizaciji i vraćanju u život gotovo zaboravljene baštine i smiješno je u ovoj situaciji govoriti o strahu od njihove devastacije.