Čakić: Fizički sukobi su iza nas, ostaju egzistencijalni problemi

Prije godinu dana ljudima su u zaseoku Parente konačno obnovljene kuće, ali nemaju priključenu vodu, iako im se po Zakonu o obnovi mora osigurati priključak na vodu kojeg su ranije imali. Iz Vodovoda kažu da oni nikom tko nije platio, vodu nisu priključili. No, Općina Posedarje je za Hrvate koji su doselili nakon Oluje platila priključke, ali načelnik Ivica Juričević kaže da sada Općina nema novca, rekao je Čakić

Diskriminacija  u Hrvatskoj najčešće je motivirana nacionalnim porijeklom, bojom kože, etničkom pripadnosti ili seksualnom orijentacijom. Utvrdio je to u svom godišnjem izvješću o radu Hrvatskom saboru pučki pravobranitelj Jurica Malčić.  Upravo se navedeni motivi  diskriminatornog ponašanja spominju u 60 pritužbi, ili 41,66% od ukupnih pritužbi, koje je Ured  pučkog pravobranitelja zaprimio u 2010. godini. Ovaj  trend potvrđen je i u statistici sudskih postupaka te  se, kako je naveo pučki  pravobranitelj, najviše postupaka, njih 13, vodilo  zbog diskriminacije temeljem etničke pripadnosti, a 12 zbog diskriminacije s osnova seksualne  orijentacije. Tijekom 2010.  MUP je zabilježio 34 kaznena djela vezana uz zločin  iz mržnje, pri čemu ih je  razriješeno 29, dok je  ukupno doneseno šest  osuđujućih presuda za  predmete zločina iz mržnje  počinjenih u prošloj godini,  od čega dvije nepravomoćne, stoji u izvješću  pučkog pravobranitelja iz  kojeg je vidljivo kako je  najviše takvih djela  počinjeno protiv Srba (12) i  Roma (5).
 Bez autobusa,  liječnika i trgovine
Pučki pravobranitelj je  zabilježio kako ipak, opada  broj fizičkih sukoba zbog  nacionalne netrpeljivosti te  je postupanje policije u takvim slučajevima ocijenio  boljim nego u 2009., napominjući da se sada protiv  počinitelja podnosu prekršajne prijave zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, a ne  samo zbog remećenja javnog reda i mira. Istaknuo  je, međutim, kako su u  društvu i dalje prisutni razni oblici netrpeljivosti i netolerancije s kojima se, na  prvom mjestu susreću pripadnici srpske, romske i  bošnjačke manjine.
Potpredsjednik Savjeta  za nacionalne manjine RH  Veselko Čakić slaže se s  ocjenom pučkog pravobranitelja o tome kako su  nacionalno „obojeni” fizički  obračuni uglavnom prošlost.
– To je iza nas, ali zato  ima dosta egzistencijalnih  problema, a najveći je što se  ljudi ne mogu zaposliti, a  zato se i ne mogu vratiti, jer  nemaju od čega živjeti. Jednako je velik problem autobusna nepovezanost sela  s gradskim centrima. Na  području Benkovca za neka  sela nema uopće autobusnog prijevoza. Linija koje  povezuju Benkovac i Zadar  dnevno ima 5 ili 6, ali ni  jedna ne ide preko  Smilčića, Kašića, Islama  Grčkog i Islama Latinskog  za Zadar; sve idu preko  Nadina i Škabrnje. Prijevoznik se opravdava da se  takva linija ne isplati jer  ova sela imaju malo stanovnika, ali ako bi ju  država subvencionirala, linija bi postojala. Povezanost javnim prijevozom je  nužna za opstanak ljudi na  tim prostorima; tamo nema  ni liječnika, ni trgovine, za  sve moraju ići u Zadar ili  Benkovac, a nemaju kako, a  onda se neki pitaju zašto  ljudi ne koriste svoje obnovljene kuće, navodi  Čakić.
Pučki pravobranitelj u  svom izvješću upozorava i  kako još uvijek u 13 jedinica  lokalne i područne samouprave statuti nisu usklađeni  s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih  manjina u dijelu koji se  odnosi na ostvarivanje prava na zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina  u predstavničkim i izvršnim  tijelima te kako i dalje postoje jedinice lokalne i područne samouprave koje nisu osigurale ravnopravnu  službenu uporabu jezika i  pisma nacionalnih manjina.
Čakić podsjeća kako je u  Zadarskoj županiji ostao  još samo Grad Benkovac  koji svoj Statut nije uskladio s Ustavnim zakonom  na adekvatan način, te kako  se ovaj predmet još uvijek  nalazi pred Ustavnim sudom. Istodobno, Skupština  Zadarska županije već gotovo godinu dana odugovlači s izmjenama Statuta  kojima se treba regulirati  pravo na slobodnu uporabu  znamenja i simbola nacionalnih manjina i obilježavanja praznika nacionalnih  manjina, odnosno pravo na  isticanje zastave i intoniranje himne nacionalne manjine uz hrvatsku zastavu i  himnu u svečanim prigodama te korištenje simbola  nacionalne manjine u  pečatu i zaglavlju službenih  dokumenta tijela manjine.  Zbog toga su na srpanjskoj  sjednici vijećnici SDSS-a  Veselko Čakić i Dušan Zelić  objavili kako neće sudjelovati u donošenju odluka  Županijske skupštine dok  se Statut ne izmijeni na  zakonom predviđen način.  Statut je naime, trebao biti  izmijenjen upravo na toj  sjednici, no to se nije dogodilo jer odluka nije  „prošla” Odbor za statut i  poslovnik koji je ostao bez  kvoruma.
– Ovo je pitanje još uvijek  neriješeno, a to je trebala  biti čista formalnost, napominje Čakić dodajući kako pitanje kvoruma Odbora  nije nužna prepreka, jer prijedlog izmjene Statuta  može iznijeti trećina vijećnika, ali i župan.
Za Hrvate bilo novca,  za Srbe nema
– Analizirajući proces povratka, u brojnim predmetima zabilježeni su slučajevi  pristranog postupanja prema pripadnicima srpske nacionalne manjine. Postupci  po zahtjevima za obnovu  kuća trajali su i desetak  godina, a od stranaka je  tražena dodatna dokumentacija i po nekoliko puta u  razmaku od više godina. U  nekoliko slučajeva srpski  povratnici do danas ne mogu ostvariti priključak na  vodovodnu mrežu, iako su  im kuće prije rata imale  priključak, a susjedni objekti imaju priključak, ističe  pučki pravobranitelj u svom  izvješću, dok Čakić napominje kako upravo na zadarskom području Srbi povratnici imaju velikih problema s priključivanjem na  vodovodnu mrežu, ne samo  u Smokoviću, o čemu je već  bilo riječi i za govornicom  Županijske skupštine, već i  u zaseoku Parente u Islamu  Latinskom, na području  Općine Posedarje.
– Stječe se dojam da Vodovod pokušava iskoristiti  situaciju i izvući što više  novca od države. Prikazuju  nerealne troškovnike s  troškovima znatno većim od  stvarne cijene koštanja popravka. Traže 5 ili 8 milijuna  za obnovu cijevi u Smokoviću, iako vode kroz te  cijevi ide, jer ide u Zemunik. Godinama drže ljude bez vode, navodi Čakić  koji procjenjuje kako ovdje  nije riječ o „kočenju” na  nacionalnoj, već na financijsko-materijalnoj osnovi.
– Stanovnici Smokovića  još su 2005. platili brojila  koja im Vodovod ne želi  ugraditi. U zaseoku Parente  ljudi su puno godina imali  problem da im se uopće  dozvoli obnova kuća, jer je  na mjestu gdje su bili temelji  kuća bio zasađen travnjak.  Prije godinu dana ljudima  su konačno obnovljene  kuće, ali  nemaju priključenu vodu, iako im se  po Zakonu o obnovi mora  osigurati priključak na vodu  kojeg su ranije imali. Iz  Vodovoda kažu da oni nikom tko nije platio, vodu  nisu priključili, a Općina  Posedarje je za Hrvate koji  su doselili nakon Oluje platila priključke, ali načelnik  Ivica Juričević kaže da sada  Općina nema novca, rekao  je Čakić dodajući kako obnova još „nekako i ide”, dok  je najslabija točka zapošljavanje.
Erdutski sporazum  podiže prosjek
Pravobranitelj Malčić posebice je i upozorio upravo  na nepoštivanje zakonske  obveze proporcionalne zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima  državne uprave i lokalne  samouprave navodeći kakao je, prema podacima Ministarstva uprave, u tijelima  državne uprave zaposleno  3,93% pripadnika nacionalnih manjina, pri čemu ne  postoje podaci o udjelu pojedinih nacionalnih manjina  u ovom postotku, dok bi taj  postotak trebao iznositi  7,47%, koliko iznosi i udio  pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu. Pučki pravobranitelj  dodaje i kako je u samo 57,  od 96 jedinica lokalne i  područne samouprave koje  imaju takvu obvezu, u cijelosti ispunjena obveza  proporcionalne zastupljenost pripadnika nacionalnih  manjina u upravnim tijelima.
– I taj postotak koji se  spominje kod zapošljavanja  pripadnika nacionalnih manjina je varka, jer prosjek  podiže područje Istočne  Slavonije gdje su, po Erdutskom sporazumu, zatečeni zaposlenici ostali na  svojim radnim mjestima, pa  u nekim općinama danas  imate i prezastupljenost.  Međutim, ne možemo nikako biti zadovoljni time što  nema novozaposlenih u  drugim područjima. Na području Zadarske županije,  ako izuzmemo da možda  postoji koji izdvojeni slučaj  za kojeg ne znam, nitko od  pripadnika srpske manjine  nije dobio posao bilo gdje u  županiji, niti javnim poduzećima, niti u uredima  Državne uprave, a ovih nekoliko koji rade su bili zatečeni na poslu i ostavili ih  dok ne odu u mirovinu,  pojašnjava Čakić
– Pred nama je dug put u  borbi protiv diskriminacije,  pri čemu moramo biti svjesni da je ovo društveno zlo  nemoguće ukloniti u potpunosti. Prvi cilj je, u što  kraćem vremenu, stjecati  potrebna znanja o fenomenu diskriminacije i načinu  njezina suzbijanja, zaključuje pučki pravobranitelj koji se u svom izvješću  osobito založio za uvođenje  građanskog odgoja u škole,  ali i pozvao osobe iz struktura vlasti da osobnim primjerom iskazivanja tolerancije djeluju edukativno na  sredinu u kojoj obnašaju  dužnost.

Iz Zadarske županije samo dvije pritužbe

Tijekom 2010. godine u Uredu pučkog pravobranitelja u radu je bilo  ukupno 2.260 predmeta, od čega 1.823 novozaprimljenih pritužbi. Od  toga je bilo 186 diskriminacijskih predmeta, od čega 144 pritužbe  zaprimljene 2010., a ukupno je dovršeno njih 129, pri čemu je u 32  slučaja utvrđeno kako diskriminacije nije bilo. Pučki pravobranitelj  zaprimio je lani pet prijava zbog diskriminacije temeljem seksualne  orijentacije, jednu zbog diskriminacije temeljem izražavanja rodnog  identiteta, šest zbog spola, četiri zbog vjeroispovijesti, devet zbog  invaliditeta, sedam zbog članstva u sindikatu, deset zbog dobi, šest  zbog društvenog položaja i dvije zbog imovnog stanja. Najviše pritužbi,  njih 39, pristiglo je s područja Grada Zagreba, a iz Zadarske županije  samo dvije. No, iz toga ne treba zaključiti kako je Zadarska županija  iznadprosječno tolerantno okruženje. Pučki pravobranitelj Jurica Malčić  u svom izvješću upozorava kako je upravo nedostatno prijavljivanje  diskriminacije jedan od problema sustava zaštite, te navodi kako prema  podacima Europske agencije za ljudska prava čak 82% osoba koje  smatraju da su bile diskriminirane ne prijavljuju takve pojave.
– Broj pritužbi upućuje na trend skrivanja, prešućivanja i neprijavljivanja diskriminacije i u Hrvatskoj, ističe Malčić podsjećajući  kako su razlozi neprijavljivanja nepoznavanje prava, nepovjerenje u  sustav zaštite, kao i strah od negativnih posljedica i sekundarne  viktimizacije. Malčić navodi kako je problem neprijavljivanja diskriminacije posebno prisutan među manjinskim skupinama; nacionalnim, rodnim i seksualnim.

134 pritužbe na diskriminaciju žena, 73 na diskriminaciju muškaraca

Pučkom pravobranitelju više su se na diskriminaciju prituživali  muškarci nego žene, ali kada se predmetima Ureda pučkog pravobranitelja pridodaju predmeti u kojima su postupale i pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, za osobe s invaliditetom i za  djecu, pokazuje se statistička činjenica da su se zbog diskriminacije,  ukupno gledano, gotovo dvostruko češće prituživale žene. Naime,  47% pritužbi pučkom pravobranitelju odnosi se na prijavljenu  diskriminaciju nad muškarcima, dok je diskriminacija nad ženama  prijavljena u 30% pritužbi. Kada se zbroje pritužbe svim pravobraniteljstvima u kojima je postupano po Zakonu o suzbijanju  diskriminacije dobije se podatak po kojem se 134 pritužbe odnose na  diskriminaciju žena, a 73 na diskriminaciju muškaraca. Uz to je  ukupno u svim spomenutim pravobraniteljstvima zabilježeno 117  pritužbi na diskriminaciju temeljem spola, 19 zbog bračnog ili  obiteljskog statusa, 20 zbog invaliditeta, a 15 zbog spolne orijentacije,  pri čemu je zanimljivo primijetiti kako nije prijavio diskriminaciju zbog  političkih uvjerenja.

Riješeno samo 9 od 78 sudskih postupaka

Prema izvješću pučkog pravobranitelja u 2010. godini ukupno se  vodilo 78 sudskih postupka zbog diskriminacije, a doneseno je svega  devet sudskih odluka. Od 14 kaznenih postupaka povezanih s diskriminacijom, pri čemu je 7 naslijeđeno iz prethodnog razdoblja,  dovršena su samo dva postupka u kojima su osuđujuće presude  izrečene prema tri osobe. Od 15 prekršajnih postupaka ostalo je 11  neriješenih, dok su pravomoćno okončana samo tri parnična postupka  od njih 39.