Juniorsko prvenstvo Europe i sezona 72./73.

Slika korisnika valentinam
40 GODINA JAZINA
U Zadru je od 15. – 23. 07.1972. održano juniorsko prvenstvo Europe. Mirko Novosel je trener, Ivo Učo Pulanić pomoćnik, a ja sam igrač u toj reprezentaciji. Ova sportska manifestacija bila je vrlo značajna za Zadar jer je to bila prigoda da se "urede" Jazine
Ćiro Perinčić, Jazine, na rukama navijača, nakon pobjedonosnog koša protiv Lokomotive

Otišao je Đuro Stipčević. U legendu, i to istinsku, a takvima smatram one igrače koji su u Zadru odigrali 10 i više godina, s izuzecima, naravno, Krešo, Stojko Vranković i Arijan Komazec, a ne znam ima li nas 15 u cijeloj povijesti Kluba.

Đuro je 10-11 godina igrao ne u Zadru, nego u postavi, prvih 5. Najveći „fajter“ sigurno. Većina igrača ne voli reket i događanja u njemu, a Đuro je guštao u tom hrvanju, guranju, laktanju, „tuči“ protiv znatno viših, snažnijih protivničkih centara. A tek blokovi na vrhu reketa za Pina, koji je nakon njih zabio „mali milijun“ koševa. Neka ti je laka hrvatska zemlja.

Juniorsko prvenstvo Europe '72.

U Zadru je od 15. do 23.7.1972. održano juniorsko prvenstvo Europe. Mirko Novosel je trener, Ivo Učo Pulanić pomoćnik, a ja sam igrač u toj reprezentaciji. Ova sportska manifestacija bila je vrlo značajna za Zadar jer je to bila prigoda da se „urede“ Jazine. Postavljeni su novi, viseći koševi, promijenjen parket, uređene tribine, svlačionice, postavljeno grijanje, itd..Svojim igrama „zapalili“ smo Jazine, protiv Grčke +35, Bugarske +34, Francuske +13, Čehoslovačke +38, Italije +23, polufinale protiv SSSR-a 66:59 (četverostruki prvaci Europe, bez poraza), te u finalu ponovno pobjeda protiv Italije i prvaci smo Europe.

Dragan Kićanović, Mirza Delibašić i ja, udarni smo igrači, odlično je igrao i Branko Macura (Jerkov je bio povrijeđen), te Milan Grabovac, i Milan Miličević iz riječkog Kvarnera, od igrača iz hrvatskih klubova.

Najbolju utakmicu odigrao sam protiv Italije, 22 poena, „stotine skokova“ dohvaćenih lopti, 14 poena od 24 (ukopno, reprezentacije) u prvom poluvremenu, uz oduševljenje prepunih Jazina. Jedno zakucavanje izvan reketa svom silinom, pamtit će svi koji su bili na toj utakmici.„Vidimo se dogodine“, poručio je trener Novosel nekolicini igrača za koje je bio siguran da će postati seniorski reprezentativci.

Zadar je sigurno pogriješio što nije učinio sve da angažira Željka Jerkova iz te ekipe (igrao je u Puli i tražio veći klub), jer nam je dobar klasični centar bio neophodan za stvaranje nove, vrhunske mlade momčadi. A da i ne govorim kakva bi to momčad bila s Krešom, kad se vrati za godinu dana.

Dakle, ostaje juniorska momčad, koju vodi jedan od najvećih zaljubljenika, košarkaških zanesenjaka, Ivo Učo Pulanić.

Nakon Ostarčevića, Matulovića i Fabijanića (generacija 1952.), dolazi '53. koju predvodi vrlo talentirani Branko Bakija (B. Šuljak, P. Grdović).

Branko je figurirao za Pinovog nasljednika na poziciji playmakera, ali da bi se razvio u pravoga igrača treba igrati, a to je jako teško jer Pino igra izvrsno i ne želi baš iz igre. Tako da Branku, kao ni igračima prije njega na toj poziciji (Čubrić, Laura, Brajković, V. Vanjak), ostaju samo mrvice. Pamtit će ga igrači iz te sezone, kada je na kraju utakmice protiv Bosne zavrtio loptu na kažiprstu desne ruke i digao gledatelje na noge. Otići će iz košarke vrlo rano, nakon odigrane još samo dvije sezone, u 23. godini i otisnuo se u poslovne vode.

Pipreme za novu sezonu

Kao obično, pripreme za novu sezonu počinju turnirima u Italiji. Idemo na dva turnira, 7 dana, ali ostat ćemo preko 20 dana. Kako? To ne zna ni Houdini („Dobar posao u Italiji“). Mali milijun šala i zafrkancija, ispričat ću neke...

U glavnoj ulozi Bruno Marcelić, koji je nakon Vele Čubrića naslijedio poziciju prvog zabavljača, vic-majstora, u stvaranju dobre atmosfere. Na jednoj utakmici, na Siciliji, Bruno dobiva 5. penal i mora vani. Prilazi sucu, pruža ruku, sudac uzvraća, rukuju se, ali Bruno mu stisne šaku takvom žestinom, silinom, da mu prsti ostaju „slipljeni“. Sudac se okreće zapisničkom stolu, pokazuje znak, ali nitko ne razumije kakav. Nije 1 prst (time-out), nisu 4 prsta (tehnička), neki novi znak, a naša klupa umire od smijeha.

Pa trener, Trpimir Lokin:„Što ti je, sudac, što stalno sviraš, imaš temperaturu, kaže Trpe sucu, poziva ga na razgovor, hvata za zviždaljku, istrgne mu je s vrata, baci na pod i zgazi. „Sad sviraj", kaže. Gužva, dolaze karabinjeri i žele Trpu ispratiti jer je isključen s utakmice. Ali Trpe sjedi na klupi, čvrsto se rukama uhvatio za nju i ne mrda. A tko će klupu s još 7 igrača podignuti i odnijeti...i dolazi „najmudriji“ među nama i kaže: “Ajde, Trpe, napravi jedan dobar, pametan potez, napusti klupu.."

Opet Bruno, dobiva 5. penal, pruža ruku sucu i želi ga poljubiti, sudac prihvaća i onda ga Bruno ugrize za lice...“Pa što ti je bilo Bruno“, pitamo ga u svlačionici poslije. „Pusti me, 20 dana u Italiji, samo paštašuta, daj malo mesa“...

Sezona '72./'73.

Počinje sezona, navijači pomalo strahuju jer nema ni jednog pojačanja, a u prošloj smo se do posljednje sekunde borili za ostanak. I gle čuda, igramo jako dobro i nakon 11 kola imamo nevjerojatnih 8:3. Pobijedili smo Rabotnički 81:82, Beograd 82:72, C. Zvezdu 72:70, Željezničar (SA) 76:72, Kombinat 98:85 (zabijam 29 p.), Željezniičar (KA) 67:61, Lokomotivu 74:72 (zabijam zadnji, pobjedonosni koš), Bosnu 69:59, a izgubili smo od Jugoplastike 93:81, Olimpije 76:64, Radničkog 98:88. Još jedna pobjeda i poraz i s omjerom 9:4, 5. smo na kraju prvog dijela.Neočekivano i izvrsno.Zabio 217 poena, u tom prvom dijelu. Na utakmici protiv Borca, umjesto Gorana Brajkovića koji je napustio košarku u 25. godini, dolazi Branko Skroče i zabija svoje prve poene za prvu momčad. Do kraja sezone neće igrati puno, ali za 6 mjeseci, u novoj sezoni „sjest će“ na poziciju broj 2 – beka šutera i tu suvereno ostati više od desetljeća.

Drugi dio nismo bili tako uspješni, 4 pobjede i 9 poraza, te smo s omjerom 13:13, 9. na kraju sezone. Novi prvak je Radnički iz Beograda (Ražnjatović, Marović, Damjanović, Jarić, Ivković).U drugom dijelu zabio sam 259 poena, ukupno 476, 18 u prosjeku, približio se brojci od 500 poena u sezoni, što je za 18-godišnjaka gotovo pa nevjerojatno, i ne znam je li  itko ikada s 18 godina zabio više.

U međuvremenu, završio sam juniorski staž, završnicom juniorskog prvenstva bivše države u Zadru. Bili smo 3., ali samo iz razloga što sam prije polufinala protiv riječkog Kvarnera igrao prvenstvenu utakmicu protiv Bosne, pa odmah nakon nje, bez odmora, to polufinale. I u toj kategoriji sam vjerojatno rekorder u Klubu. Naime, odigrao sam 4 završnice juniorskih prvenstava. '70. u Slavonskom Brodu, kao predkadet, '71., Domžale, kao kadet, '72., kao mlađi junior i '73., Zadar, kao junior.

U sljedećem nastavku: Povratak Kreše iz Amerike i novi naslov rvaka '73./'74.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4.3 (6 glasova)