Krhotine koje se više nikad ne će složiti u cjelini

Kao po nekom pravilu, zbirkla je podjeljena na šest poglavlja. Ova zbirka, kao i sve prethodne, govori o krhotinama, djeličima života koji su već nestali i o onima koji će u budućnosti nestati te se više nikad neće složiti u cjelini, kazuje Meštrić

U Multimedijalnom centru u Kukljici nedavno je održana promocija zbirke pjesama “Krhotine čakavštine” kukljiškog pjesnika Tomislava Meštrića. Izdavač zbirke je Matica Hrvatska Zadar, a u tiskanju zbirke pomogla je Općina Kukljica, TZ Kukljica, Zadarska županija i obitelj koja je željela ostati anonimna.
Brojnim posjetiteljima zbirka kukljičke čakavštine predstavila se recenzijom Božidara Šimunića koji je istaknuo kako je Meštrić duboko uronjen u svijet rodnog sela i otoka. Nadalje, Šimunić je istaknuo da u hodu vremena, vidljivo je da što je Meštrović stariji to su mu korijeni pripadnosti sve dublji te se ne daju isčupati.
Zbirka otvara brojna pitanja, etičke dileme i poglede na taj mitski čakavski svijet i prostor, a knjiga mu nosi znakovit naslov “Krhotine čakavštine”, kako nosi naslov i jedna pjesma. Dakako da čakavica neće nestati, autor i sam to pokazuje svojim novim pjesmama koje imaju dalekosežne poruke. To “skršje srebra i zlota”, kako reče autor, zapravo su krhotine ljudskih egzistencija na čakavskom prostoru. U tom procesu pjesnik ima svoju konkretnu zadaću, moralnu, ljudsku obavezu, zapisati, skupljati krhotine jer poezija je zapravo kolijevka jezika, govora, pa i čakavice.
“Krhotine čakavštine” šesta je zbirka čakavskog pjesnika Tomislava Meštrića. Svih šest zbirki imaju zajedničke teme koje je u svojim pjesmama aktualizirao Meštrić, a to su djetinjstvo i nekadašnji život na otoku koji je bio neusporedivo materijalno siromašniji u odnosu na današnje prilike, ali zato je bio, kako je istaknuo Meštrić, duhovno bogatiji.
– Kao po nekom pravilu, zbirkla je podjeljena na šest poglavlja. Ova zbirka, kao i sve prethodne, govori o krhotinama, djeličima života koji su već nestali i o onima koji će u budućnosti nestati te se više nikad neće složiti u cjelini, kazuje Meštrić.
Zbirku otvara prvo poglavlje koji nosi naziv “Ka son bi moli popišin” u kojem je pjesnik progovorio o veselom djetinjstvu i “rodama” koje u današnje vrijeme rijetko sliječu na naše korove, o praznim i devastiranim školama na otocima. O tome Meštrić ponajbolje progovara u pjesmi “Di su dica…?” te kaže “Kaj kurbaško satrveno od žalosti ne moreš viti, funestre zjopu brez staklov, vrota laju brez ključanice, na zidu sramotni grafiti.”
Drugo poglavlje “Medicina duše” obrađuje temu o romantici i ljepotama otoka i življenja na njemu.
– Treće poglavlje nosi naziv “Mlodi ribori, stori siromasi”, a govori o teškom ribarskom životu onog vremena. meštrić govori o borbi s morem i vjetrom, napornom radu, a na kraju svog radnog vijeka ribari ostaju “stori siromasi”, kazuje Meštrić.
“Kunpatite na koj ste” je četvrto poglavlje u kojima pjesnik veliča vrijedne bodulice koje su držale tri ugla kuće, odgajale djecu, obrađivale škrtu zemlju, dogledali starce i u čekanju dočekale starost.
Predzadnje poglavlje “…ma ne baciljoj” obilježavaju dvije pjesme-“Dupla žalost” i “Razapet son”.
– “Dupla žalost” govori o iseljavanju otočana i strahovitom padu priraštaja stanovništva, o napuštenim ognjištima, ugašenom kominu, o starcima koji su uz materijalnu blagodat provode starost u smaoći koja iih potiho ubija. U pjesmi “Razapet son” progovorio sam o neizmejrnoj bolesti prve generacije otočana koji su se iselili s otoka, a naselili u grad. Pjesme govore o sječanju na djetinjstvo i svoje korjene “samo tamo su mi ostali koreni i ditinjstvo koje kome jako veže, a na gradu krošnje ko me momi sebi me priteže”, kazuje stihove Meštrić.
“Pamet u glovu” posljednje je, ali i jedno od tužnijih poglavlja. Meštrić je u ovim pjesmama progovorio o suvremenim problemima današnjice, kao što su globalizacija, privatizacija, apartmanizacija, rasprodaja djedovine i ostalo.   
Uz Meštrića, poeziju je čitao Luka Milić i Klaudijo Maričić koji je pokazao kako ima i mladih koji su spremni skupljati te “krhotine čakavštine” i učiti zadržavati čakavski izričaj.
Na kraju večeri pjesnik Tomislav Meštrić bio je vrlo zadovoljan što je svoju zbirku predstavio svojim mještanima te je svaki od nazočnih imao priliku prepoznati sebe, nekog drugog ili vrijeme o kome pjesnik govori
Posjetitelje je oduševio nastup “Trio val” koji je otpjevao autorovu pjesmu “Sanjam te sanjam” koju je uglazbio kukljičanin Jurica Ranj. KUD “Kukljica” također se priključio u programu i otpjevao par pjesama. Voditelj večeri bila je Vesna Benić koja je na kraju večeri pozvala posjetitelje na ugodno zajedničko druženje.