Poslušnost uvijek i na svakom mjestu

Povratak se zbio nakon 26 godina, 9 mjeseci i jedanaest dana provedenih u “Zmajeviću”. Kalelargom se prolomio gromoglasni “Tebe Boga hvalimo. Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata” i zvonjava s Kolomanova zvonika
U povodu obilježavanja spomena četrdesete obljetnice povratka benediktinki iz Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević” u djelomično obnovljeni Samostan Sv. Marije koji je u Drugom svjetskom ratu, 1943. godine do temelja porušen zapaljivim bombama, u crkvi Sv. Marije u Zadru održan je prigodni duhovni i kulturni program.
Koludrice su za vrijeme izgnanstva živjele u tri samostana, u Rabu, Pagu i Cresu, a do 1970. djeluju u zadarskom sjemeništu “Zmajević”. Zadarske benediktinke su u sjemeništu “Zmajević” boravile do 27. rujna 1970. godine kada su u svečanoj procesiji prešle u Samostan Sv. Marije. Koludrice su predvođene časnom majkom Anastazijom Čizmin izvele prigodni recital s pjevanim programom, a zatim je crkveni povjesničar mons. dr. Eduard Peričić održao predavanje na temu “Četrdesetogodišnji jubilej zadarskih koludrica”, a o temi “Kulturno-konzervatorski pregled kompleksa Svete Marije” govorio je prof. Miljenko Domijan, glavni konzervator za nepokretnu baštinu u Ministarstvu kulture RH.
Povijest Samostana Sv. Marije
Nakon toga, nastupio je središnji crkveni gradski pjevački zbor koji vodi mons. dr. Pavao Kero. Ovaj je zbor prvi put pjevao prigodom prijelaza koludrica sv. Marije iz sjemeništa u samostan. Tada su zborom upravljali don Jerko Gregov i mons. dr. Pavao Kero, koji ga i danas vode. Zbor također slavi 40. godišnjicu svog djelovanja.
Tijekom večeri otvorena je i izložba fotografija koja predstavlja povijest zadarskog Samostana Sv. Marije. Izložba je otvorena do nedjelje 3. listopada kada će se u crkvi Sv. Marije slaviti sveta misa zahvalnica, s početkom u 8.30 sati.
Svečanosti je nazočio zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, nadbiskupov tajnik don Dario Tičić, generalni vikar mons. Milivoj Bolobanić te brojni svećenici, Zadrani i gosti. Programu su nazočili i gradonačelnik Zvonimir Vrančić te Ivan Šimunić, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Zadarske županije.
– Mi se s ljubavlju sjećamo svih plemenitih osoba koje su pratile benediktinsku zajednicu, svih uglednih crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika, svih naših divnih prethodnika i svih naših roditelja, prijatelja i naroda Božjega koji nas je pratio molitvom, pjesmom i liturgiju slavio, rekla je na početku programa opatica M. Anastazija Čizmin. Ona je zatim govorila o povijesti Samostana Sv. Marije i životu koludrica koje su radom i molitvom bdjele nad gradom.
Prazna krstarica vraća se u Italiju
– Crkva i samostan zajednice benediktinki svete Marije u Drugom svjetskom ratu doživjeli su razaranje, uništenje. Zapaljive bombe bile su aveti koje su postale razorne stanovnice svetišta, krova i kora, matroneja, kapitula i triju zgrada samostana te zgrade djevojačke škole. U tajanstvena spremišta brižne su koludrice pohranile što se moglo pohraniti. I dogodi se da toga ljeta Gospodnjega 1943. mjeseca kolovoza, kad zadarski nadbiskup Pietro Doimo Munzani u pratnji najvišeg vojnog starješinstva Mussolinieva garnizona u Zadru dođe, valjda već dvanaesti put, da preuzme sve srebro i zlato Zadra pohranjeno u zvoniku Sv. Marije te ga ukrca u talijansku krstaricu koja je čekala u luci da ga odveze u Italiju. Svake hvale dostojna, blage uspomene Madre Tereza Manzoni, gotovo osamdesetogodišnja benediktinka, raskrilila je ruke pred ulazom u kapitul i zapriječila prolaz… I okupator se povukao. A krstarica, prazna, vratila u Italiju. A pred zvonikom Sv. Marije, uz ćeliju Većenege, uz pohranjeno blago Zadra, noću i danju, pod kišom i bombama, gladne u razvalini, benediktinke čuvaju stražu, rekla je M. Anastazija Čizmin, poglavarica Samostana Sv. Marije u Zadru. Nadalje, M. Anastazija je opisala život benediktinki u teškim uvjetima.
Sakralno blago u utrobi zvonika
– Benediktinke čuvaju stražu, naoružane, Božjim znanjem znale su naučeno u pravi čas upotrijebiti. Tako su stražu održavale i zlu odoljele, slabe, uistinu slabe – hrabre žene! Preživio Kolomanov zvonik postao je Noina arka za koludrice i umjetničko i kulturno blago kako samostana, tako i nadbiskupije te riznice Nina i sarkofaga sv. Šime. U mirnim vremenima sv. Šime dostojno stoji u svom svetištu, a u ljutim i pogibeljnim vremenima postaje stanovnik Svete Marije, govori opatica Anastazija Čizmin.
– Providnost je dopustila da se uništi materijalno zdanje zgrade svete Marije, ali ne i živuće i kulturno blago Crkve. Nijedna koludrica nije poginula. Sačuvano je sve što je zvonik mogao primiti u svoje krilo. Sakralno blago u utrobi zvonika i živuće blago na prvom katu zvonika u Vekeneginoj kapeli preživjelo je strahote bombardiranja zapaljivim bombama, crkve, kapitula, samostana i škole. Sakralno je blago ostalo u zvoniku, a koludrice su morale potražiti sklonište. Prvo sklonište bilo je ubožište sv. Frane, pa bolnica, a onda su sestre u suzama i jecajima morale napustiti svoj topli dom prepustivši plamenu ostatak još neporušenih zidina i krenule u Nin k obitelji Stulić, iz koje je bila koludrica Marija Klementina. Zatim su dobile prostraniji smještaj u obiteljskoj kući Šalov, nasuprot velebnoj crkvi Sv. Križa. Potom su sestre raseljene. Primila su ih tri samostana benediktinki: Cres, Rab i Pag. Mukotrpno putovanje odvelo ih je iz svoje matice u druge benediktinske obitelji. U tim zajednicama preživjele su gorke dane do svršetka rata, ali uvijek zahvalne za utočište kao tadašnje prognanice, tako i danas živuća zajednica. Nakon nepunih mjesec dana Madre Tereza Manzoni – kustosica sakralnog blaga umrla je od neprebolne žalosti, navela je poglavarica Samostana Sv. Marije govoreći zatim o teškim okolnostima života crkve i Samostana Sv. Marije. U takvim uvjetima, istaknuta je ustrajnost sestara u molitvi, vjernosti Bogu uz jaku vjeru, neslomljivi duh i postojanu nadu.
– Kakav li se stravični prizor pojavio pred očima koludrica kada su nakon mučnog putovanja malom lađom ušle u zadarsku luku. Ugledale su crkvu i samostan pretvorene u hrpu ruševina. Na poluporušenom oltaru stoji neoštećena Marija, Majka Žalosna. U toj godini Gospodnjoj 1945./6. zadarska je Crkva primila izgnanice u svoje krilo, čulo se u riječima M. Anastazije.
– Crkva, nadbiskup mons. Pietro Doimo Munzani primi koludrice Svete Marije u poluporušeno Malo sjemenište “Zmajević”. Koludrice su se danomice u krajnjem siromaštvu čeličile za život s Isusom Kristom. Zanimljivo, bile su jako vesele, a smijale su se i u dopušteno vrijeme rekreacije, a i u drugo ozbiljnije i radno vrijeme. Magistra je morala ponekad upotrijebiti i stroži ton, poneku kazniti na primjer klečanjem i radom ne u zajedništvu. To je bila žrtva, ali takve su bile odgojne mjere jer benediktinka, pa i mlada i najmlađa, mora biti u ravnoteži molitve i rada, ozbiljnosti i razigranosti, studija i stjecanja krjeposti, navela je opatica Anastazija Čizmin.
M. Anastazija osvrnula se i na proslavu 900. godišnjice od utemeljenja Samostana Sv. Marije u Zadru, obilježene 1966. godine.
– Ja Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije, sin Stjepana kralja, uz pristanak Lovre, splitskog nadbiskupa, i svih biskupa našega kraljevstva, uz suglasnost našeg bana Stjepana i svih hrvatskih velmoža, udjeljujem kraljevsku sloboštinu samostanu Sv. Marije u Zadru, koji je podigla moja sestra Čika. Stoga, ako bi se netko opak usudio nanijeti kakvu štetu tome samostanu, ili mu nešto oteo, neka crkvi četverostruko nadoknadi, a sav posjed podloži kraljevskome sudu… Na dan Rođenja Gospodinova u Šibeniku, ovaj je spis pred svima uručen spomenutoj opatici Čiki, citirano je u recitalu.
Papa Pavao VI. u povodu proslave ovog jubileja Svete Marije uputio je čestitku. Na dan Gospodnji, dan 27. rujna 1970. koludrice su se svečanom procesijom predvođene nadbiskupom Marijanom Oblakom, subraćom benediktincima o. Martinom Kiriginom i o. Benediktom Celiginom, uz pratnju svih biskupa Jugoslavije, mnogobrojnih svećenika i vjernog puka vratile u svoj obnovljeni dom.
Povratak se zbio nakon 26 godina, 9 mjeseci i jedanaest dana provedenih u “Zmajeviću”. Kalelargom se prolomio gromoglasni “Tebe Boga hvalimo. Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata” i zvonjava s Kolomanova zvonika. Zvonjava raspjevano raste, zvonjava u trijumfu ulazi u stari dvor – klaustar tvoj i tako nadmoćno svladava sve prošle jade. Sveta Marija čvrsto stoji da zajedno slavimo mudrost Božju, da sa suncem – Kristom slavimo ovo križno ratno razdoblje jer samo po križu došlo je spasenje svijetu i domu tvom, sveta Marijo, zaključila je M. Anastazija Čizmin.