Priča o malom kosu pod nazivom – Zoro crvenog nosa

»Gužvasto« je bilo jučer u Multimedijalnoj dvorani zadarske Gradske knjižnice i tražilo se mjesto više jer je poznata zadarska književnica i umirovljena profesorica hrvatskog jezika i književnosti te diplomirana knjižničarka Elvira Katić predstavljala svoju prvu slikovnicu za djecu pod nazivom Zoro crvenog nosa. Uz autoricu Elviru Katić, knjigu je predstavio i ilustrator Robert Maršić te recenzentica Nina Dokoza, a slikovnicu je lektorirao Damir Sikirić.
Osim puno malih glavica koje su bile u publici sa svojim mamama i tatama, u programu predstavljanja slikovnice sudjelovali su i učenici zadarske Osnovne škole Šime Budinića. Oni su uz pomoć svoje učiteljice Nine priču i uprizorili.
– Upustila sam se u ovu avanturu pisanja slikovnice i tako sam sretna zbog toga. To je jedno predivno iskustvo. Slikovnica je nastala zahvaljajući mom malom princu, mom Karlu kojem darujem Zora jer sam njegova baka. Iz tog malog kufera koji se zove »Karlova mala knjiga« vjerujem da će izletjeti još pokoja priča i pričica. Već sljedeća je u »U kućici puž…« i opet ćemo sresti poznate i drage likove – Zora i liju Miju i zeca Jurka, ježa Čupka… I tako će se širiti krug naših prijatelja, rekla je jučer svojim malim prijateljima u Knjižnici Elvira Katić dodajući kako ih je Zoro proglasio prijateljima i zahvalio što su došli vidjeti i sami kakve je boje njegov nos.

Različiti, a isti
– Ali, pravom prijatelju nije važno je li crven ili žut. Jesmo li isti ili različiti. Slažete se sa mnom, jel da?, upitala je mališane autorica slikovnice Elvira Katić, dok su oni uglas vikali: »Daaaa….!« i zapljeskali ručicama.
– Ovoga je puta Elvira Katić, barem nakratko odškrinula vrata neiscrpne riznice u kojoj nas je kroz priču o malom kosu Zoru uvela u prpošan dječji svijet. Svojom pričom u stihovima, ona šalje nekoliko snažnih poruka jer je riječ o toploj priči koja veliča snagu i važnost obitelji, naglašavajući brigu koju njeni članovi pokazuju jedni za druge. Suočavanje sa strahom bio je trenutak u kojem je Zoro zaplakao jer se sjetio obitelji u čijem je okrilju siguran i zaštićen. Upravo stoga autorica slikovnice ponavlja stihove u kojima Loa i Ur primjećuju odsutstvo brata te se vesele trenutku kad je on opet među njima. Ovo je, dakle, priča o potpori i prijateljstvu u kojem nije mjerilo boja nosa, već činjenica da jedni druge uvažavamo i prihvaćamo onakvima kakvi jesmo, ističući da nije loše biti drugačiji, napisala je u recenziji ove slikovnice učiteljica Nina Dokoza.

Priča o obitelji i prijateljstvu
Elvira Katić na kraju nam je otkrila kako je sada »led probijen« te da je ova slikovnica tek prva u nizu od sljedećih još šest koliko ih planira prenijeti na papir. Jer, poznavajući Elviru to doista samo treba sjesti i napisati…
Naime, podsjećamo – Elvira Katić je do sada objavila niz knjiga poezije i proze, napisala je i pripremila više recitala te je dobitnica i više uglednih nagrada i priznanja za svoj književni, ali i stručni rad kao knjižničarka u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. gdje je radila prije umirovljenja.