Dva Marića prokazuju Plenkovića

“Gratis” ministarstvo dobio je Goran Marić koji reče kako nije ucjenjivao premijera Plenkovića, no kako nikad ne bi bio ministar bez portfelja?! Zdravko Marić dobio je odriješene ruke za poreznu reformu, no zbog nje većina građana neće kovati u zvijezde ni njega ni premijera od kojega se na početku mandata očekivalo više, bolje i pravednije. 
Tako je uvrijeđeni Goran Marić razotkrio kako Plenković i nije baš odlučan i čvrst za kakvog se izdaje, a drugi Marić, “financ” Zdravko, kako Plenkoviću baš i nije bitna socijalno pravednija slika društva.
Kada je riječ o sastavljanju Vlade dovoljno se prisjetiti kako je zaobiđeni Goran Marić pun ogorčenja pratio slaganje ministarstava bez njegova imena, kako ga Plenković nije ni spominjao kao ni njegovo naknadno smišljeno ministarstvo pa da postane očigledna premijerova popustljivost, a ne čvrsta ruka i jasna vizija u kojoj je premijerova zadnja. Plenković je bio primoran na kompromis te je i broj ministarstava morao zbog Gorana Marića nabildati na dvadeset, a što više i jedan i drugi nastoje zataškati borbu za ministarske fotelje i previranja u HDZ-u, to je njihova priča sve neuvjerljivija. Odjednom je Ministarstvo za upravljanje državnom imovinom postalo gotovo najvažnije ministarstvo, a dok se slagala ministarska shema nitko ga se nije ni sjetio! Tek kada su svi zasjeli na svoje pozicije i Marić ostao kratkih rukava krojio se novi resor po njegovoj mjeri. Nije iskusni i prekaljeni HDZ-ovac htio mrvice i biti ministar bez portfelja, gurnut mu je u ruke ogromni kapital – mrtvi, zapuštena državna imovina. Nitko ne spori kako se radi o resoru koji ima što raditi i koji bi mogao konačno staviti u fokus iskorištavanje mrtvog kapitala, zapuštene državne imovine, no indikativno je kako se oko toga dogodilo premijerovo naknadno prosvjetljenje. Plenković se, naime,  ne doima čovjekom koji bi djelovao po principu dosjetke zato teško i skriva kako se radilo o pritisku kojemu uz svu prezentiranu čvrstinu nije mogao odoljeti. Postavlja se stoga pitanje koliko će biti jak Plenkovićev burobran kad se oko nečega digne velika politička bura i koliko je njegov samopouzdan stav poza, a koliko često spominjano liderstvo.
Kada se tako otvori početak mandata onda se otvaraju i ovakva pitanja, umjesto da se politička popularnost na krilima izborne pobjede dodatno kapitalizira donošenjem promjena na zadovoljstvo građana, spremnih i na rezove ako se oni pametno razrade i pravedno rasporede. Da premijeru, a ni njegovim Marićima, neće biti lako pokazuje i prijedlog nove porezne reforme koja će možda temeljitog Zdravka Marića kroz vrijeme prikazati dobrim poznavateljem porezne politike, no trenutačno od većine građana trpi razumljive kritike.
Naime, može Marić imati financije u malom prstu, no građani su na samo jednom detalju zbrojili dva i dva i okrenuli palac dolje ministru financija. Nisu radnici ekonomski stručnjaci ni porezni maheri, oni samo znaju i osjećaju kako je duboko nepravedno ako se nekome tko ima puno daje još, daje najviše. Naime, učinak porezne reforme, kada je riječ o izmjenama poreza na dohodak najviše će osjetiti oni s visokim plaćama. Tako bi primjerice, saborski zastupnici od početka iduće godine kada bi startala porezna reforma, dobili i tisuću kuna veće plaće dok bi oni s prosječnom plaćom dobili par stotina kuna ili siću. Povećanje osobnog odbitka s 2.600 na 3.800 kuna i ukidanje najniže stope od 12 posto, dok bi se oporezivi dohodak do 17.500 kuna oporezivao po stopi od 24 posto i iznad toga s 36 posto, velikom broju građana neće donijeti neko osjetno povećanje plaća, a bolje plaćeni će trljati ruke. Bez obzira na moguće dugoročne ekonomske učinke, običnom je radniku već s ovom komparacijom nepojmljiva i nevidljiva socijalna osjetljivost i pravednost Plenkovićeve Vlade. Potpuno je promašeno i obrazlaganje kako se poreznim “nagrađivanjem” žele u zemlji zadržati visokokvalificirani kadrovi, liječnici i informatički stručnjaci koji bi dobili, ovisno o visini plaće i uzdržavanim članovima tek nekoliko stotina kuna. Ako bi to bilo ono što će ih zadržati da ne odu u inozemstvo raditi za puno veće plaće, problem iseljavanja mladih stručnjaka lako bi se riješio.
Kroz samo nekoliko detalja već na početku mandata dva su Marića prokazala Plenkovića.