Stižu li na Zemunik specijalne postrojbe?

Odavno je poznato kako će 93. zračna baza Zemunik jednoga dana biti centar za obuku zrakoplovstva NATO-a, no uvijek se postavljalo pitanje u kojem obliku. Još s početka 2000-tih u NATO-u su prepoznali prednosti lokacije aerodroma pored Zadra, no detalji kakva će se  obuka i za koje pilote NATO-ovih helikoptera obavljati na Zemuniku, za  sad nije poznato. Poznato je samo da se odnedavna, nakon potpisivanja  ugovora s Bugarskom, Mađarskom i Slovenijom u Bruxellesu, radi o uspostavi Multinacionalnog središta za obuku helikopterskih posada za  provedbu zadaća specijalnih zračnih snaga (Multinational Special Aviation Program – MSAP). Također je poznato da se za te potrebe obnavlja  jedan smještajni objekt u bazi. Specijalne postrojbe obučavale su se na  aerodromu Udbina gdje je održano i nekoliko međunarodnih vježbi pod  nazivom Jackal Stone.

Dugogodišnja suradnja s NATO-om
– Kao prvo, nije sporno da Zadar predstavlja gotovo idealnu lokaciju za  centar koji bi se bavio zrakoplovnom obukom. Na temelju povoljnih klimatskih uvjeta, postojeće infrastrukture i kadrova koji znaju podučavati,  posljednjih je godina bila oživljena ova djelatnost s polaznicima iz inozemstva. To je predstavljalo i dobrodošao izvor dodatnih prihoda za  obrambeni sektor RH. I to sve je dobro. Kako je jasno da Bliski istok  predstavlja jednu od regija koje imaju novaca te aktivno ulažu u razvoj  svojih obrambenih kapaciteta, nije ni čudno da su polaznici za takve naplatne obuke u Hrvatsku dolazili iz tog svijeta. No, iako države te regije  često potajice imaju kontakata s Izraelom, ne bi čudilo da se ne žele dovesti u situaciju gdje bi njihov vojni kadar mogao u Hrvatskoj imati bliske susrete s izraelskim zrakoplovcima. Kako o tim temama nije mnogo  objavljeno iz MORH-a, možda tu ima još razloga za prekid ove višegodišnje suradnje, ali ne bi bilo čudno da je tu riječ o posljedici jačanja vojnih veza Hrvatske i Izraela, rekao je u uvodu vojni analitičar portala  OBRIS Igor Tabak.
Hrvatska je više godina u suradnji s pojedinim NATO partnerima provodila i obuke te uvježbavanja zrakoplovnih timova za misije mentoriranja u Afganistanu. Međutim, Hrvatska posljednjih godina nije bitnije  ulagala u svoje obučne kapacitete niti se podržavalo privatne inicijative,  koje su tu pokušale raditi s perspektivom nekih budućih javno-privatnih  partnerstava. 
– Češka je za helikoptere ruskog podrijetla otvorila simulacijski centar,  a onda i preuzela čitavu tu obuku za Afganistan. Iako je to djelatnost koja  sadržajno polagano ide kraju, budući da Afganistan prelazi na američke  helikoptere, i tu je Hrvatska faktično izgubila aktivnost. Pri tome, iako i  mi pokazujemo sklonost prelasku na usporedivu helikoptersku tehniku  iz SAD-a, Hrvatska ta svoja nastojanja nije uskladila s partnerima i inozemstvom – tako da ujedno svojim promjenama ne pratimo promjene u  Afganistanu, ne bi li možda uskočili u kakvu komercijalnu obuku na tim  novim, zapadnim letjelicama. Time je u praksi izgubljena još jedna grana obučnih aktivnosti, dodao je Tabak.

MSAP središte kao perspektiva izvođenja obuka
MSAP središte, koje bi uz nešto sreće trebalo početi živjeti u idućih godinu dana, predstavlja perspektivu budućeg izvođenja naprednih zrakoplovnih obuka u međunarodnom okružju. Tabak ističe kako još nisu jasni puni dosezi ovoga centra, pa ne bi čudilo da se na raspolaganju nađu i  dva američka helikoptera UH-60, o čijoj je budućoj donaciji nedavno  MORH obavijestio javnost u Hrvatskoj. Ako do toga i ne dođe, još uvijek  bi te zapadne letjelice mogle hrvatskom Zapovjedništvu za specijalne  operacije omogućiti da ima jaki glas u budućem NATO centru koji se itekako uklapa u njihov svakodnevni posao. Razvojem ove inicijative RH bi  mogla barem donekle prebroditi spomenute redukcije u opsegu zrakoplovnih obuka koje se provode na Zemuniku. Sve to u očekivanju budućih komercijalnih zrakoplovnih obuka koje su izvor prihoda i posao  koji treba poticati. No te komercijalne obuke i njihov financijski efekt nisu poznati. U MORH-u se brane da je to zbog odredaba međunarodnog  sporazuma, kao npr. s Omanom pa se do sad spekuliralo da je riječ o nekoliko desetaka milijuna kuna.