Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Fond za zaštitu okoliša “zamaglio” 700 milijuna

28.11.2010. 23:00
Fond za zaštitu okoliša “zamaglio” 700 milijuna


Od ambalažne naknade u Fond je stiglo 2,1 milijardi kuna, a na poslove s ambalažom potrošeno 2,8 milijardi, pa će se istražitelji vjerojatno pozabaviti i tim “minusom”
Vinko Mladineo, 68-godišnji direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost podnio je, kako se doznaje, žalbu na određeni mu, jednomjesečni pritvor. Jedino nedjelo zbog kojeg se, službeno, sumnjiči Mladinea, jest izvlačenje 5,6 milijuna kuna iz Fonda prema Fimi-mediji, no kako se neslužbeno može čuti, suradnja s Nevenkom Jurak samo je vrh sante leda po kojoj bi istražitelji trebali udarati. Mladineo, blizak prijatelj Ive Sanadera, diplomirani je pravnik iz Splita koji je dolaskom Sanadera na vlast 2004. postao direktor novog Fonda za zaštitu okoliša, te ponovno 2008. godine, makar je već tada zadovoljavao sve uvjete za odlazak u mirovinu. Dotad, zahvaljujući povratu plastične ambalaže i kojekakvim drugim naknadama za okoliš, koje plaćaju gospodarstvenici i građani, Fond je već postao profitabilna državna agencija, i ugodno mjesto za “uhljebljenje”.
Osmišljena “špranca”
Dok je 2005. godine zapošljavao 33 ljudi od ukupno njih 59 predviđenih sistematizacijom radnih mjesta, danas ih broji 124, a u šest godina na administraciju Fonda potrošena su ukupno 232 milijuna kuna. Od 2004. do kraja 2009. godine Fond je zaradio 4,6 milijardi kuna, pri čemu je samo od ambalažne naknade prikupio 2,12 milijardi kuna, a od naknada koje se, na ime zaštite okoliša, plaćaju prilikom registracije auta, još 1,23 milijarde. No, dok je od ambalažne naknade u Fond stiglo 2,1 milijardi kuna, u tom je periodu na poslove s ambalažom potrošeno 2,8 milijardi kuna, pa će se istražitelji vjerojatno pozabaviti i tim “minusom” od 700 milijun kuna, koji je negdje morao završiti.
A dok su građani i gospodarstvo uredno plaćali svoje ekološke namete Fondu, drugi su se, po dobro osmišljenoj “špranci”, bogatili. Prije negoli bi neki okolišni pravilnik u Vladi uopće bio donesen, kao na primjer onaj o sakupljanju i oporabi ambalažnog otpada, već bi počela gradnja proizvodnog pogona koji će se tim otpadom baviti. Tako je bilo s, primjerice, tvrtkom BBS u Novom Marofu, prvim pogonom za reciklažu plastike u vlasništvu bivše saborske zastupnice HDZ-a Barbare Bešenić, koja se, kako je već ranije pisao naš list, nalazi pod sumnjom da je državi uzela 80 milijuna kuna, zatajivši preradu 3.700 tona PET ambalaže.
Unosan posao
Barbara Bešinić se, zahvaljujući prijateljskim kontaktima u Ministarstvu zaštite okoliša i Fondu, prva u Hrvatskoj 2006. godine počela baviti recikliranjem PET ambalaže, za taj se posao pripremajući već prije negoli je Pravilnik o ambalažnom otpadu uopće donesen. Kad se 2005. godine pravilnik počeo pripremati, Bešenićka je već pripremala i svoj pogon. U prosincu te godine je od Fonda za razvoj dobila četiri milijuna eura te još tri milijuna kuna od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a od države je svo vrijeme, kao poticaj za rad, prikupljenju staru ambalažu otkupljivala po 60 posto manjoj cijeni od tržišnih, što je našem listu nedavno potvrdio i sam Mladineo.
Općenito, za programe i projekte oporabe i iskorištavanja vrijednih svojstava otpada Fond je isplatio desetke milijuna kuna tvrtkama za preradu plastike, guma, papira i ostale sirovine, te se nameće pitanje tko iza tih tvrtki stoji, tko im je “pokrovitelj”, i zašto od države jeftino dobivaju sirovinu za rad, po cijenama daleko ispod tržišnih. Osim toga, država im, preko Fonda, subvencionira i kamate na kredite te isplaćuje novac unatoč dugovima u kojima se neke nalaze. Reciklažerima se ambalaža, čije je sakupljanje plaćalo gospodarstvo, prodavala preko Fonda za svega 50 eura po toni, a oni bi je onda van izvozili, samljevenu, za 400 eura.
 


Preispitati sanacijske poslove


Hrvatske eko udruge već su prije tri godine protiv Vinka Mladinea podnijele prijavu, i to zbog, kako navodi Vjeran Piršić iz Eko-Kvarnera, razloga daleko ozbiljnijih negoli što je slučaj s Fimi-medijom. Preispitati treba, kaže, sanacijske poslove Fonda, jer su svi rađeni po istoj “špranci” – namjesti se natječaj, a posao onda “prenapuše”. Tako je sanacija igrališta u Vranjicu, prvotno procijenjena na pet i pol milijuna kuna, narasla do nevjerojatnih 60 milijuna, a sanacija Tvornice glinice u Obrovcu, procijenjena na 56 milijuna kuna, navodno je skočila na 240. U preskupim su sanacijama, navodi Piršić, u pravilu uvijek sudjelovale iste tvrtke – zadarska “Sirovina odlagalište”, IGH i APO.