Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Stalno dokazivanje završava gubitkom entuzijazma!

28.11.2013. 23:00
Stalno dokazivanje završava gubitkom entuzijazma!


Iako se “burnout” sindrom ili sindrom sagorijevanja na poslu počeo istraživati još prije nekoliko desetljeća, ova pojava, koja za posljedicu može imati ozbiljne zdravstvene poteškoće, široj je javnosti još uvijek nedovoljno poznata. Štoviše, i mnoge osobe koje pate od ovog sindroma nisu svjesne da boluju upravo od “burnouta” kojega često zamjenjuju za “običnu” depresiju uzrokovanu stresom na radnome mjestu.
Sindrom sagorijevanja na poslu posljednjih nekoliko godina u značajnom je porastu čemu pridonosi gospodarska kriza, recesija, nezaposlenost, nesigurnost za radno mjesto i shodno tome grčevita borba za njegovim očuvanjem, ali i neodgovarajuća zaštita prava radnika koji su prisiljeni na duže radno vrijeme i stalno dokazivanje poslodavcu.
Procjenjuje se da danas u svijetu od ovog sindroma pati čak trećina zaposlenih, a pogađa i poznate osobe poput turske glumice Meryem Uzerli, koja je nedavno zbog “burnout” sindroma odustala od uloge Hurem u popularnoj seriji “Sulejman Veličanstveni.”
Tri skupine simptoma
Ovaj sindrom češće se javlja kod mlađih i ambicioznih osoba koje su poslu i karijeri u većoj mjeri podredile svoj život zbog čega su se profesionalno “potrošile.” Također, uslijed prevelikog radnog opterećenja i stalne potrebe za profesionalnim dokazivanjem zabilježeni su i slučajevi samoubojstava, što navodi kako je riječ o ozbiljnom, pa i opasnom fenomenu.
Što je “burnout” sindrom i kakve sve posljedice ima na psihičko zdravlje, pojašnjava zadarski psihijatar dr. Darko Labura.
– “Burnout” ili profesionalno sagorijevanje opisuje se kao niz tjelesnih i mentalnih simptoma iscrpljenosti, odnosno kao produljeni odgovor na kronične osobne emocionalne i interpersonalne stresne događaje na radnome mjestu. Osoba koja pati od tog sindroma ima kroničnu napetost jer ima osjećaj da je sve što radi nedovoljno i nedostatno. Sve to uzrokuje osjećaje kao što su bespomoćnost, umor, iscrpljenost i kognitivni gubitak. “Burnout” nije poseban psihijatrijski entitet, nije izdvojen poremećaj i klasificiran u međunarodnim klasifikacijama, već je psihosocijalni fenomen, jednako kao i mobing, ali osoba može imati simptome koji mogu upućivati na nastanak psihijatrijskog poremećaja, kazuje dr. Darko Labura.
– Kad je riječ o simptomima, navodi dalje dr. Labura, “burnout” sindrom se manifestira s tri osnovne skupine simptoma: emocionalnom iscrpljenošću, osjećajem promjene vlastite osobnosti, te percepcijom smanjenog osobnog postignuća. Emocionalna iscrpljenost odnosi se na osjećaj osiromašenosti ili oslabljenosti emocionalnim sadržajima što na kraju rezultira gubitkom energije i motiva, dok osjećaj promjene doživljavanja sebe, označava emocionalno distanciranje i gubitak idealizma u radu, što se najčešće iskazuje u negativnim stavovima osobe prema učinkovitosti posla. Takva osoba se pita zašto to radi, misli kako to nema smisla itd. Percepcija smanjenog osobnog postignuća uključuje smanjenje osjećaja uspješnosti i postignuća na poslu, kazuje psihijatar Labura.
Također, istraživanja često pokazuju povezanost između profesionalnog sagorijevanja i smanjene kvalitete i kvantitete učinkovitosti izvedbe na radnom mjestu, što dovodi do apsurdne situacije da upravo stalni poticaj za rad i dokazivanje na poslu u konačnici završavaju gubitkom entuzijazma, volje i vjere u vlastite snage.
Rješenje u promjeni posla
Sagorijevanje na poslu može biti povezano s mobingom na poslu, ali ne nužno jer profesionalno sagorijevanje može biti i posljedica sociopsiholoških fenomena – utrke za dobitkom, natjecanjem, životnim okolnostima, opsesivnosti, ali i osjećajem manje vrijednosti i osjećajem nepovjerenja u vlastite mogućnosti.
Istraživanja uglavnom potvrđuju opću pretpostavku da su povećani zahtjevi na radnom mjestu (npr. previše poslova u prekratkom vremenu), snažno i konzistentno povezani s profesionalnim sagorijevanjem, a posebno s dimenzijom emocionalne iscrpljenosti.
– Prosječna, do tada mentalno zdrava osoba, može prevladati sva psihološka zbivanja i promjene koje donosi stanje profesionalnog sagorijevanja uz uvjet da se promjene okolnosti koje su dovele do nastajanja ovog sindroma, kao i uz uvjet da se izvrši korekcija osobnih shvaćanja, interpersonalni odnosi ili promijeni posao i životne okolnosti ukoliko je to neophodno, navodi dr. Darko Labura.
U drugim, pak, situacijama, kada vlastiti mentalni i obrambeni mehanizmi ne mogu kompenzirati niti savladati sve promjene nastale u profesionalnom sagorijevanju, tada se mogu javiti simptomi koji su najbliži posebnom psihičkom poremećaju koji se zove poremećaj prilagodbe i označen je po međunarodnoj klasifikaciji oznakom F 43.2.
Riječ je, kaže dr. Labura, o stanju subjektivnog distresa i emocionalnog poremećaja koji obično remete socijalno funkcioniranje, a nastaju u razdoblju prilagodbe na životne promjene ili su posljedice stresnog događanja. Drugim riječima, tada je profesionalno sagorijevanje dosegnulo takav intenzitet da osoba ne može funkcionirati na radnom mjestu i radnom okruženju. U takvim slučajevima manifestacije su različite – od depresivnog raspoloženja, anksioznosti ili mješavine jednog i drugog. Može se javiti kratkotrajna depresivna reakcija koja traje do mjesec dana, ali i produljena depresivna reakcija koja se javlja kao odgovor na produljeno izlaganje stresnoj situaciji, a čije trajanje ne prelazi dvije godine.
Također, može nastati poremećaj i s drugim emocijama kao što su zabrinutost, ljutnja, napetost, poremećaj ophođenja, pogotovo u mlađih osoba, pa i agresivnost, disocijalno ponašanje, kao i sukobi na radnom mjestu s drugim osobama.
Od samopomoći do psihijatra
– Naravno, upozorava psihijatar Labura, mogu nastati i još dublji poremećaji u osoba koje već imaju psihijatrijsko oboljenje ili je ono bilo latentno pa se sada pojavilo, kao što je velika depresija sa suicidalnim tendencijama, psihotična kriza, recidiv alkoholičara ili ovisnika.
– Osobama pogođenima “burnout” sindromom, kaže dr. Darko Labura, savjetuju se mjere samopomoći, primjerice, da isplaniraju vrijeme za nesmetano razmišljanje i opuštanje, pokušaju izbjegavati stalnu brigu, da ne odgađaju obaveze, ne pretrpavaju se dnevnim obvezama, kao i sve ostale mjere za suzbijanje stresa poput pravilne ravnoteže života koja uključuje raspodjelu vremena na duhovne i fizičke aktivnosti, na obitelj, društvo, intelektualne aktivnosti, kulturu, sve do kvalitetne prehrane ili optimističnog predefiniranja situacije.
U slučaju pogoršanja ovog sindroma i nastanka depresivnih smetnji potrebno je potražiti stručnu pomoć pri čemu će psihijatar odrediti potrebu uključivanja psihofarmaka odnosno antidepresiva. U slučaju nastanka psihotičnih simptoma preporučuje se terapija antipsihoticima, a kod nastanka suicidalnih misli i hospitalizacija na psihijatrijskom odjelu, kaže na kraju dr. Darko Labura.
Broj “žrtava” sindroma sagorijevanja, koji podjednako ugrožava oba spola, posljednjih nekoliko desetljeća u stalnom je porastu jer je današnji životni ritam, količina radnih zadataka i kratkoća rokova za njihovo izvršenje u sve većem raskoraku s načinom života kojemu je prilagođen čovjekov mentalni i emocionalni sustav.