MONOGRAFIJA ‘GOSPA U MASLINIKU – PRVIH DEVETSTO GODINA’ Najveće stvari se dogaðaju u srcima ljudi!

Monografija ‘Gospa u masliniku – prvih devetsto godina’ autora Nebojše Gunjevića i Šime Ćurka, predstavljena je u župnoj crkvi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru u srijedu 28. studenog. Monografija je objavljena povodom ovogodišnjeg jubileja devet stoljeća prvog spomena drevne crkve Gospe maslinske na Belafuži, 50 godina postojanja belafuške župe Uznesenja BDM utemeljene 1. prosinca 1968. g. i 20. godišnjice posvete nove župne crkve Uznesenja BDM (1118.-1968.-1998.-2018.).
O tom vrijednom djelu koje ima 304 stranice, 600 fotografija i 20 slikovnih prikaza govorili su autori Gunjević i Ćurko, angažirani belafuški župljani i don Antun Šuljić, direktor Kršćanske sadašnjosti koji je bio župni vikar na Belafuži od 1986. do 1992. g., za vrijeme dok je djelovao u Nadbiskupskoj školi za spremanje svećenika. „U knjizi će župljani naći sebe, svoj trag u vremenu i prošlosti, kojega smo kao župna zajednica ostavili u pedeset zlatnih godina postojanja u okviru devet Gospinih stoljeća. Kad god slavimo obljetnice, ne slavimo stare zidine, slike i pergamene, nego povijest koju je Bog ispisivao u srcima i dušama ljudi. Sve se događalo u srcima ljudima. To je najvažnije“ rekao je belafuški župnik don Dario Tičić. Knjiga je dragocjeni dokument vremena i za budućnost, kao kada mi gledamo stare spise i fotografije u starim izdanjima. „Zanimljiva je slika kako zadarski nadbiskup Petar Dujam Maupas (1813.-1891.) stoji okružen vojnicima ispred crkve Gospe maslinske, vjerojatno je bio neki blagoslov barjaka. Svi zadarski nadbiskupi bili su hodočasnici Gospi Maslinskoj. Knjiga je izraz zahvale za devet stoljeća svih milosti i svega što je Gospa dala preko toga svetišta i u 50 godina od osnivanja župe. Veliko hvala Bogu i svim suradnicima“ rekao je župnik Tičić. Podsjetio je kako je kapitularni vikar Marijan Oblak ustanovio župu Uznesenja BDM na Belafuži na blagdan Gospe od Zdravlja 21. studenoga 1968., a 1. prosinca, na prvu nedjelju došašća, don Šimu Perića, dotadašnjeg župnika Silbe i Premude, uveo je u službu župnika na Belafuži.
„Ta knjiga na svoj način predstavlja credo. Credo je uvijek ispovijest vjere. Vjera se može manifestirati na razne načine. Ali uvijek je ono nešto što ostaje kao zajedničko, a to je svjedočenje onoga što Bog čini u svojoj Crkvi, konkretno tu u osnovnoj jedinici Crkve, u župi. Ta monografija je dobrodošla, s njom potvrđujemo svoj identitet. Knjiga svjedoči ono što je veće od nas, čemu služimo i što je srž cijele te proslave – a to je Bog koji je sve u svemu. Knjiga je svjedok, ta knjiga postaje nezaobilazno mjesto za proučavanje povijesti ali i za ono što se iz te knjige dobiva, a to je svjedočanstvo o životu vjere i kroz razgovore s pet svećenika“ rekao je don Antun Šuljić koji je govorio uime pokojnog belafuškog župnika Ratka Šešana , jer je don Antun bio njegov suradnik. Brojni povijesni podaci, uvod u povijest kršćanstva u Zadru, na Belafuži i u tom svetištu, kroz povijest i razgovore sa svećenicima, kroz duhovna zvanja koja su u župi niknula iz vjere zajednice i drugi vrijedni prilozi, po svemu tome upoznaje se bîlo te župe, rekao je don Antun, istaknuvši da je ta knjiga svjedočanstvo kako je Bog djelovao u župi Uznesenja BDM.
Gunjević kao autor koncepta i urednik toga djela istaknuo je, iz svoga novinarskog iskustva, kako ljudi osobito vole čitati razgovore. Zato su on i Ćurko razgovarali s pet belafuških župnika. Gunjević je želio „da ti razgovori budu živi“, zato su ostavili autentičnima neke izraze u razgovoru, ne obrađujući živi govor do neke ‘umjetne’ razine, da osoba ima osjećaj kao da ona razgovara sa župnikom, poznajući kako se izražava. Gunjević je zahvalio župniku Tičiću na podršci i suradnji te Bogu što mu je dao priliku sudjelovati u tom velikom djelu koje je uzelo sve njegove i Ćurkove dane dok je knjiga nastajala u zadnjih šest mjeseci intenzivnog rada. Od travnja ove godine cijelo vrijeme od jutra su živjeli stvarajući tu iznimno bogatu knjigu ispunjenu sadržajnim tekstovima, crno-bijelim i fotografijama u boji.
„To je bila kerigma, navještaj, evangelizacija, pokazivanje Božje i Gospine ljubavi. Knjiga pokazuje moj doživljaj Boga i susret s Bogom u župi. Takvih ljudi je puno. Svatko vidi duhovni rast u župi i koliko je Bog blagoslovio župu Belafuža u svakom pogledu. Vjerujem da će ta knjiga, ako proizvede, potakne samo jedno zvanje, jer je tu uključeno pet divnih svećenika koji mogu biti uzor mladim ljudima koje Bog zove da mu se potpuno predaju i služe zajednici; ako jedan bude takav, Bog je učinio puno preko nas“ rekao je Gunjević.
Ćurko je rekao da svoj život ne bi mogao odvojiti od života župe i nekadašnjeg župnika Mustaća jer je on došao u njihovu obitelj kad je Ćurku poginuo brat. „Bog je tada ušao u našu obitelj. Don Ivan Mustać i njegovi nasljednici imali su toliko milosti u novoj evangelizaciji. To je spasilo moj život“ rekao je Ćurko, istaknuvši da se sa župom baš može suživjeti i osjeća pripadnost. Bio mu je užitak raditi na toj knjizi u kojoj će svatko tražiti sebe. „Učinismo što smo bili dužni učiniti. Nitko od nas ne može svojim roditeljima dovoljno zahvaliti što su nam dali život. Meni je župa Belafuža dala život. Ja se ne mogu toj župi odužiti niti s nekom knjigom. To je nemoguće. Tu sam primio život“ rekao je Ćurko. Podsjetio je kako je početak te župe bio težak materijalno i u svakom drugom pogledu te istaknuo da su svećenička i redovnička zvanja iz župe kao i pozivi na brak znak Božje prisutnosti.
Ćurko je istaknuo kako su svi svećenici u razgovorima rekli: „Najveće stvari su se dogodile u srcima ljudi“. To se i ne može opisati u ikojoj knjizi. Najveća radost je vidjeti kad se čovjek obrati. Nema veće radosti, nema te građevine koja može zamijeniti tu radost“ rekao je Ćurko, istaknuvši misao don Antuna Šuljića iz propovijedi koju je rekao na misi prvog dana trodnevnice u pripravi za župni jubilej: „Mi ne slavimo građevine, zidove i njihove obljetnice, nego slavimo život, Božje djelo koje se unutar njega događalo. Bog je surađivao sa svakim župnikom na dobro. Bog sa svakim tko mu se preda surađuje na dobro“ rekao je Ćurko.
Župa Belafuža je među zadarskim župama čija je crkva u Došašću jako posjećena narodom koji dolazi slaviti mise zornice. Nakon što su zornice počeli slaviti Janjevci u Kistanjama, prve zornice u Zadarskoj nadbiskupiji zadnjih desetljeća počele su upravo na Belafuži 1996. g. u vrijeme župnika Mustaća, pa se to proširilo dalje u župama diljem Nadbiskupije.
Na predstavljanju knjige bili su i nekadašnji župnici Anđeljko Buljat i prvi belafuški župnik Šime Perić. Kad je don Šime došao za župnika, u sadašnjoj župnoj kući koja je bila nacionalizirana živjelo je sedam obitelji, odnosno 22 osobe. U svojih 16 godina župničke službe don Šime je uspio sve ih primjereno drugdje smjestiti i osposobiti župnu kuću za pastoralno djelovanje. Jedna osoba živjela je u župnoj kući još sve 1998. g.
Knjiga počinje Proslovom ‘Sveto maslinsko Gospino tlo’ koji je napisao sadašnji župnik don Dario Tičić. Dio ‘Povijest – priča o svetištu u maslinama’ napisao je Gunjević. Slijede razgovori koje su Gunjević i Ćurko obavili s pet belafuških župnika. Mons. Šime Perić (1968.-1985.) – Radnik u masliniku; Don Ratko Šešan (1985.-1992) – Moćni naš zagovornik; Mons. Ivan Mustać (1992.-2001.) – Nova evangelizacija i nova crkva; Don Anđelko Buljat (2001.-2014.) – Akcija i kontemplacija i mr. sc. Don Dario Tičić (2014.-) – Ljubav prema vjeri, liturgiji i baštini.
Slijede Prilozi koje je napisao Ćurko: Zvanja potekla iz župe (svećenici Mario Soljačić, Zdenko Dundović, Antonio Skroče, fra Nikica Devčić, o. Marko Dokoza, s. Laura Cukar i Franka Marija od Bezgrešne (Franka Skroče); List Gospa Maslinska: Dragocjena župna kronika koju su pisali (i) laici, koji prikazuje nastanak župnog lista te Prilozi Majka Kristova i Blagovijest: Zlatna Vrata i Put ljubavi, križni put, autora Nebojše Gunjevića.
Na kraju knjige objavljeni su Dokumenti: Trajna povlastica (župa je nekoliko mjeseci prije svoga osnivanja dobila posebnu povlasticu, potpuni oprost svima koji se na svetkovinu Marijina Uznesenja ispovjede, pričeste i izmole Vjerovanje na nakanu Svetog Oca), Dekret o osnivaju župe, Himna Gospi maslinskoj te razgovor belafuške župljanke Marije Ćurko s Thomasom A. Vargasom, Filipincem koji je bio župni vikar u vrijeme župnika Buljata.
Na predstavljanju knjige Himan Gospi Maslinskoj otpjevao je župni zbor mladih s Belafuže. „1990-ih godina počelo se nazrijevati što će se dogoditi. Don Antun Šuljić je u sjemeništu Zmajević bio prof. Njemačkog jezika i Povijesti umjetnosti . Napisao je stihove ‘Zvijezdo naša, naša Mati, o maslinska… Kad se to počelo pjevati, sjećam se da se govorilo: ‘To je napisao don Tonči na Belafuži’ podsjetio je župnik Tičić zahvalivši svima na sudjelovanju i potaknuvši da se promiče duh župe i po toj knjizi.
Knjigu je lektorirala Marija Ćurko, a nakladnik monografije je belafuška župa Uznesenja BDM.