Što razlikuje Pleslića i Petrovića?

Nemalo je posla koji je pred Pleslićem i pred momčadi jer igru treba činiti i učiniti boljom, polako je dovesti na razinu koja jamči kontinuitet pobjeđivanja
Već se u Zadru počeo stvarati šušur kakav uvijek prati većinu velikih utakmica, derbija. A jedna od takvih utakmica na rasporedu će biti trećega dana mjeseca siječnja godine 2009. kad u Višnjiku budu igrati Zadar – Cibona u NLB ligi. Naravno da nije dobro kad se pretjerano govori o bilo čemu, neumjereno, a posebno nije kad se zna da prije te utakmice postoje još neke obveze koje Zadar treba odraditi. Osim jučerašnje revijalne utakmice u Kaštelima, na kojoj su kao trener bili Denis Pleslić, a kao igrači Juga Rok Stipčević, Damir Rančić i Marlon Garnett, obveza je Zadrana i utakmica Kupa Krešimira Ćosića s Trogirom u Trogiru. Ta će utakmica biti 30. prosinca, a kao takva, osim što je prigoda da Zadar osigura nastup na završnom turniru toga natjecanja, prigoda je i da Pleslić dobije još jasniju sliku trenutačnih mogućnosti svih igrača, kao i momčadi. Ne treba smetnuti s uma da je dio igrača imao većih ili manjih poteškoća, da dio nije vježbao punim opterećenjem ili jedno vrijeme nikako, te da je iza cijele momčadi turbulentno razdoblje u kojemu je bilo svega i svačega. Zato je nužno u Trogiru napraviti korak naprijed u odnosu na Gripe, na onu pobjedu protiv Splita, koja je (pobjeda) bila zoran znak da je momčad reagirala profesionalno. To je istaknuo i Pleslić, navlastito istaknuo termin profesionalno koji do gole kosti označava kako zapravo i treba reagirati netko tko za svoju igru i sve što uz nju ide, dobiva novac.
Denis i Aco
Zato je sad najbolje stišavati onaj šušur koji se uvijek zbiva prije Cibone, a potpuno se predati treninzima i utakmici u Trogiru. Nemalo je posla koji je pred Pleslićem i pred momčadi jer igru treba činiti i učiniti boljom, polako je dovesti na razinu koja jamči kontinuitet pobjeđivanja. Miru koji je momčadi sad najpotrebniji svakako će pridonijeti i stil Pleslićeva djelovanja. On je, naime, drugačiji od stila koji je imao Aco Petrović ili koji su imali neki drugi treneri. Petrović voli kad je oko njega nekakva strka, a ako je ne bi bilo neko vrijeme, on bi je sam izazvao. Ostavimo na tren iznimku njegove samovoljne verbalne izolacije u koju je ušao tvrdeći da mu dio zadarskih novinara koješta podmeće. S druge je strane Pleslić kao tip čovjeka koji nije sklon verbalnim eskapadama, nije sklon ni pretjeranoj spektakularnosti (iza kakve obično stoje šuplje fraze), nego je redovito u svojoj ulozi pomoćnika iskazivao samozatajnost, te tek povremene izlete u medijski prostor, ali samo u krajnjoj potrebi. Kad je bio dobio mandat da vodi utakmicu s Budućnosti u sezoni 2006/7, te sad sa Splitom, bio je novinarima na raspolaganju, ali oba puta odmjeren, pa čak i relativno oprezan, ne davši se navući na (prozirne) novinarske trikove pokušaja izvlačenja riječi koje bi, kao, trebale senzacionalistički zazvučati.
Pleslićevi aduti
Važnije, pak, od toga koliko se i u čemu razlikuje Pleslić od Petrovića u segmentu odnosa s javnošću, bit će ono što je Plesliću primarno. Priprema momčadi, priprema igre, vođenje utakmice. Desetak sezona u kojima je bio prvi suradnik niza prvih trenera, a i među njima bijaše različitih tipova ljudi i trenera, Pleslić je imao prigodu skupiti cijelo brdo informacija, podataka i primjera iz strategije, taktike, psihologije… I ne samo skupiti nego ih i obrađivati. Ono što je do sad radio za ovog ili onog svog nadređenog, sad treba raditi za sebe kao za prvog trenera. Sa Splitom je znatan dio svog iskustva i znanja usmjerio dobro, sad mu je prvi sljedeći zadatak Trogir, a onda će doći Cibona. Ocjena će uvijek ovisiti o rezultatu više, o dojmu manje, premda dojam neće biti nevažan.