Vjerujem da će Zadar biti najbolji kad bude najpotrebnije

Rusi su se potpuno otvorili prema ostatku svijeta, ali vidljivo je da nemaju toliku sportsku kulturu poput zapadnih zemalja. To se osjeti na svakom koraku. Dobro, postoji recimo pet-šest vrhunskih dvorana gdje igramo, no ostale su vrlo loše. Ni blizu nisu jednoj Španjolskoj ili Italiji – objašnjava Popović
Zasluženi odmor ovih dana ima i Marko Popović, košarkaš ruskog UNICSZ Kazana i jedna od najjačih karika hrvatske košarkaške reprezentacije. Zadranina je košarkaški put, nakon što je igrao za Zadar, Cibonu, Pamesu, Efes Pilsen i Žalgiris, odveo u Rusiju. Nakon vrlo naporno polusezone, Popović se ovih dana nalazi u Zadru.
– Desetak dana sam kući i sada već krećem natrag. Zaista mi je trebala ova stanka. Gotovo dvije godine igram u kontinuitetu. Bez stanke. I mogu reći da me uhvatila i određena kriza. Odmor mi je zaista bio potreban i mogu reći da mi je zaista dobro došao. Valjalo je zaliječiti određene ozljede. Sezona je duga. Bit će još mnogo utakmica i sada sam uhvatio malo svježine – kazao je Popović, koji je krenuo prema “obećanoj zemlji” za mnoge sportaše. Za ruske klubove potpisuje sve više i više zvučnih imena.
Izdašna Rusija
– Poznato je da je Rusija financijski najizdašnija zemlja i radi toga su mnogi poznati sportaši iz niza sportova odlučili svoju karijeru nastaviti baš tamo. Sada kada globalna kriza zahvaća sve segmente, izgleda da se Rusija dobro drži s tim, iako kažu da će se i tamo osjetiti. Za sada s plaćanjem nisam imao nikakvih problema. Sve je u tom uređeno na vrlo visokom nivou.
Kakva je ruska liga?
– Radi se zaista o vrlo dobroj ligi. Poznato je koliko je odličnih košarkaša ove sezone završilo u Rusiji. Ipak, postoji velika razlika između prvih šest-sedam klubova i ostalih pet. Nije cijela liga na tako visokoj razini.
Kako izdržavate problem s gostovanjima?
– Moram priznati da nije jednostavno. Putovanja na gostovanja su zaista duga. Provodiš u avionu po pet, šest ili deset sati. Mijenjaš vremenske zone. Stoga je domaća momčad uvijek u velikoj prednosti u odnosu na gostujuću. Svi ti segmenti čine ligu izrazito napornom.
U Rusiji se dogodio sportski i košarkaški bum. Uloženo je mnogo novaca. Kako ta ulaganja prate ostali segmenti, poput dvorana, navijača…
– Rusi su se potpuno otvorili prema ostatku svijeta, ali vidljivo je da nemaju toliku sportsku kulturu poput zapadnih zemalja. To se osjeti na svakom koraku. Dobro, postoji recimo pet-šest vrhunskih dvorana gdje igramo, no ostale su vrlo loše. Ni blizu nisu jednoj Španjolskoj ili Italiji. S navijačima je ista stvar. Naš klub recimo nema preveliku podršku i to nam nedostaje. Ni blizu nije kao kad sam igrao u Žalgirisu. S druge strane, meni je dobro. Mi kao momčad imamo odlične uvjete za rad. Što se mene tiče imam zaista dobar odnos s trenerom, suigračima i ljudima iz kluba.
Oscilacije u šutu
Kako ste zadovoljni svojim igrama u ovoj polusezoni?
– U globalu mogu biti apsolutno zadovoljan. Igram između 20 i 30 minuta po utakmici i brojke mi nisu loše. Oko 10 koševa, tri asistencije te jedna ukradena lopta. To je zaista dobro, s obzirom na jačinu lige. Nešto lošije sam odigrao u prosincu. Nakupile su mi se neke stvari i upao sam u tu krizu, pogotovo sa šutom. Općenito poprilično osciliram sa šutom. Ima utakmica gdje trice gađam 5-6, ili 3-4, a onda se dogodi utakmica gdje puknem 10 lopti i sve promašim. Sigurno da na to utječe i snaga lige te dužina putovanja, ali ne tražim alibi. Nadam se da ću to popraviti. Ima tu i objektivnih problema, poput pravila da u svakom trenutku na terenu moraju biti dva Rusa. I tu se događa poprilično mnogo rotacija. No, trener me dobro pripremio na te solucije, tako da ipak sve to dobro funkcionira. Osim toga sada stalno igram na poziciji organizatora igre, dok sam posljednjih nekoliko sezone više igrao na poziciji beka-šutera. Sada mi je mnogo teže doći do prostora za šut. Više se umaram, a jednom kad proslijediš loptu, rijetko je ponovno vidiš.
Niti momčad ne stoji loše u prvenstvu?
– Tu smo negdje oko 4.-5. mjesta i to nas zadovoljava. Jasno je da je CSKA najveći favorit, zatim Dinamo pa Himky. Tu smo onda negdje mi. Tu su najjače momčadi.
Čujete li se s ostalim suigračima iz reprezentacije?
– Najviše se čujem s Prkačinom, a koliko stignem i s Rozićem, Kasunom, Vujčićem. Znam popričati i s Ukićem, iako je to malo teže sada radi druge vremenske zone. No, ide mu u NBA. Drago mi je radi toga. Manje-više sam sa svima u kontaktu.
Ove sezone većina reprezentativaca pruža zaista dobre partije u svojim klubovima?
– Događa nam se ono što smo i najavljivali. Reprezentacija je već dugo zajedno. Imamo dovoljno iskustva, podigli smo se u kvaliteti i dobili smo svi na samopouzdanju. To se sada vidi i na našim igrama u klubovima. Prošli smo jedan, mogu reći prirodan put, od Švedske preko Beograda i Španjolske i završili smo na Olimpijskim igrama.
Znači li to da se i od reprezentacije mogu očekivati dobre igre?
– Sigurno. Dobili smo to iskustvo i sada nam nije cilj više proći skupinu pa onda što bude. Sada se mora hvatati rezultat. Očekujem da ćemo na Europskom prvenstvu osvojiti medalju.
Pratite li stanje u KK Zadar?
– Apsolutno. U ovom trenutku momčad se našla u poprilično nezahvalnoj situaciji. Usred sezone ostali su bez trenera, a hvata se Euroliga. No, najjači se dokažu onda kada je to najpotrebnije i vjerujem da će i Zadar biti pravi kada se to od njega bude najviše očekivalo.

 POVRATAK VUJČIĆA

U reprezentaciju se vraća Nikola Vujičić?
– To je velika prednost za tu momčad. Poznato je koliko je Vujčić kvalitetan igrač, koliko sudjeluje u kreaciji igre, a također može stvoriti i višak u napadu. Osim toga uvijek je dobro imati kvalitetnog igrača više u reprezentaciji, ma tko on bio.
Ostanak Jasmina Repeše na čelu reprezentacije?
– Odlična stvar. Najbolja koja nam se mogla dogoditi. S njim i Draženom Anzulovićem na klupi možemo učiniti dobre stvari.

 SVAĐA NA HRVATSKOM

Suigrač vam je kolega iz reprezentacije Krešo Lončar. Koliko pomaže što se u momčadi nalaze dvojica Hrvata?
– Mnogo. Uvijek možeš s nekim popričati, otići na kavu, posvađati se na našem jeziku. Dobro, to se ne događa često i nije nešto opasno, ali je dobro kada možeš sa suigračem pričati na našem jeziku.

 ŽIVOT NA SJEVERU

Kako ste se privikli na život u Kazanu?
– Nije loše. Grad je zaista velik. Ima otprilike oko milijun i pol stanovnika. Moj radijus kretanja nije toliko velik. Najčešće idem iz dvorane do stana i obrnuto. Tu i tamo izađemo na piće ili večeru i to je to. Već dugo sam profesionalac i znam svoj ritual. Sve ostalo mi je gubljenje vremena i energije.
S kim živite?
– Živim s djevojkom. Zaista mi je mnogo lakše uz nju. Stalno je sa mnom iako studira. Ali izvanredno pa otiđe na ispite i vrati se. Lakše nam je tako.