Boat-ride men of Zadar

Zimi nema smisla voziti nakon 18 sati jer nema putnika i grad je pust. Ljeti je posve drugačija situacija. Turisti obično u ranijim jutarnjim satima krenu prema Poluotoku u obilazak grada i znamenitosti ili, pak, u večernjim satima. Za njih je ova plovidba prava atrakcija i zbilja guštaju, kazuje Karlo

U ponedjeljak na tri mjesta, pored mosta, na Obali kneza Trpimira i na Liburskoj obali postavljeni su smjerokazi koji upućuju gdje se nalazi pristanište poznatih zadarskih barkajola.
Na tamnosmeđim oznakama stoji naziv za barkajole na engleskom jeziku Boat ride men of Zadar te slika barkajola i svjetionika.
Zadarski barkajol Karlo Sindičić kazao je da je zajedno sa svojim kolegama ranije postavio oznaku za barkajole na Obali kneza Trpimira, no ne zna je li ta oznaka i dalje ostala.
Ploveći na svojoj barci dugi niz godina, Sindičić je promatrajući putnike uočio kako društvena previranja i politička strujanja utječu na mijenjanje potrošačkih navika, ali i životnog standarda.
– Prije Domovinskog rata u jutarnjoj smjeni vozila su dva broda u kojima bi bilo od 15 do 16 osoba koje su odlazile na svoja radna mjesta u ranim jutarnjim satima. U to vrijeme radile su tvornice Maraska, Bagat, Jadranaka i Primorka. Za učenike i radnike uvedene su pokazne mjesečne karte, no s vremenom su počeli zlorabiti ovu povlasticu posuđujući iskaznice drugima, kazuje Karlo. Završetkom radnog vremena i nastave, opet bi se povećao broj putnika na liniji od Trpimirove do Liburnske obale i tako svaki dan u istom periodu u jutarnjim satima od 6 do 7 i poslijepodne od 15 do 16 sati.
Danas je sasvim drugačija situacija, tvrdi Sindičić. Jutarnja smjena počinje u 6 sati, a u zimskim mjesecima završava u 18 sati i 30 minuta. Ljeti barkajoli voze do ponoć ili 1 sat, a ponekad kad su fešte u gradu i cijelu noć.
– Zimi nema smisla voziti nakon 18 sati jer nema putnika i grad je pust. Ljeti je posve drugačija situacija. Turisti obično u ranijim jutarnjim satima krenu prema Poluotoku u obilazak grada i znamenitosti ili, pak, u večernjim satima. Za njih je ova plovidba prava atrakcija i zbilja guštaju, kazuje Karlo.
Upravljajući svojim brodom, Karlo ima prilike svakodnevno vidjeti kako je kriza doista zahvatila obiteljske proračune.
– Nekad davno, prije Domovinskog rata domaćice su se svojim kućama vraćale s vrećicama punim spize. Brojne vrećice ljuljale bi se uz noge. Današnje domaćice mogu na jednom prstu nositi dnevnu spizu u prozirnim vrećicama pa si možete predočiti koliko su toga nakupovale, govori Karlo.
U odnosu na vrijeme prije Domovinskog rata kad je bilo puno više putnika, danas je promet drastično opao.
– Danas sam prvog putnika prevezao oko 10.30 sati. Uglavnom na ovoj liniji prometuju domaćice koje svrate do FINE, banke, djeci na roditeljski u školu i tako svaki dan, zaključuje razgovor barkajol Karlo kojega su na suprotnoj obali čekala tri putnika.