Superbaka Zorka ima 97 godina i život je nije mazio, ali je - sretna

Slika korisnika admin
Velimir BRKIĆ
Baka Zorka s načelnikom Pertenjacom, dopredsjednikom vijeća Kardumom i obitelji sina Zorana

Najstariju mještanku Polače, 97-godišnju Zorku Kulaš rođenu Erstić u Medviđi, u njezinom obiteljskom domu u kojem žive tri generacije iste obitelji, u povodu božićno-novogodišnjih blagdana posjetio je načelnik Viktor Prtenjača u pratnji dopredsjednika Općinskog vijeća Šime Kulaša.

Načelnik je svoju najstariju sumještanku darovao prigodnim poklonima, proveo vrijeme s njom i njezinom obitelji s kojom živi u ugodnom druženje i razgovoru te joj zaželio puno zdravlja i vitalnosti u poznim godinama.

"Tek slabije vidim"

- Zdravlje je, hvala dragom Bogu u redu, tek slabije vidim, kazala je najstarija stanovnica Općine Polača.

U braku sa svojim Zoranom, zvanim Zore Kulašem rodila je šestero djece koji su joj podarili 16 unuka, 22 praunuka i jednog prapraunuka. Dvoje djece je umrlo, a suprug Zore se vodi kao nestali u Domovinskom ratu.

- Kći Jelena živi u slovenskom Kopru, Bojana u talijanskoj Anconi, sin Juko u Nizozemskoj, a ima kuću u Turnju, dok ja živim sa sinom Zoranom, nevistom Katom i obitelji unuka Ivice, govori nadasve vitalna, bistra i dobrog pamćenja baka Zorka, iako na plećima nosi gotovo stoljeće života.

Izvrsnog zgleda, lucidna i simpatična majka, baka, prabaka i praprabaka u životu je prošla sve i svašta i zasigurno joj pristaje epitet majke superbake. Umro joj je sin, lovočuvar Karlo Kulaš, a prije šest mjeseci u stravičnoj prometnoj nesreći kod Jankolovice poginula joj je kćer Marija Žilić i zet Ivan Žilić. Međutim, to nije kraj što se tiče obiteljskih tragedija.

- Na početku Domovinskog rata, 18. rujna 1991., cijela Polača je pod naletom okupatora otišla u izbjeglištvo. Moj tada 75-godišnji Zore je toliko patio za svojom rodnom kućom i Polačom, srce i duša mu nisu dali mira, da se nakon 11 dana, 29. rujna, vratio nazad vidjeti što se događa, je li kuća zapaljena ili nije. Policija ga od tada vodi kao nestalog, jer se više nije vratio. Od tada ne znamo njegovu sudbinu, ne znamo istinu, nitko ništa o njemu ne zna. Teško je živjeti a ne znati što je s tvojim čovikom, glavom kuće, tužno će baka Zorka.

Puno raditi, malo jesti

Skromna cijeloga života, pa tako i u svojoj priči, kazala nam kako je njenog Zoru i nju najviše radovalo kada bi vidjeli da njihov posao napreduje, imaju hrane za cijelu zimu, djeca rastu i postaju svoji ljudi.

- Samo me obitelj i rad održa', a Bog drži. Ja u njega virujen. A treba i puno raditi te redovito, malo i zdravo jesti, imati dobre potomke, moliti, otkrila nam je formulu dugovječnoti superbaka Zorka.

Život ju je naučio kako je jako važno imati dobre odnose s ljudima oko sebe, da bude radišna i vedrog duha, da živi u ljubavi bližnjih.

- Ja sam bila stalno u pokretu. Voljela sam raditi i kretati se. Nikad nisam bila nezaposlena. Život me je činio sretnom, prvenstveno zbog naše vrijedne i poslušne djece. Živjeti se mora skromno, jer je skromnost veselje, sreća i zadovoljstvo, poručila je majka Zorka Kulaš.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika pupuc
Bilo bi zgodno i da je praunucima bake Zorke uplatio naknadu za rođenje djeteta. Njih četvero nisu dovoljno dobri za jeftinu promidžbu pa za njih nema naknade kao i za mnoge druge koji nisu podobni da "dobiju" ono što je navodno socijalno osjetljiv načelnik zabranio da "dobiju". Ne vjeruj načelniku ni kada darove nosi...