Volim ovaj grad kao da sam u njemu rođen

Naš najveći problem u ovom trenutku je taj što se ne možemo koncentrirati samo na igru. Toliko se stvari događa svaki dan oko kluba da je to jednostavno nemoguće. Želio bih da se mi igrači možemo koncentrirati samo na košarku jer bi nam u tom slučaju sve bilo puno lakše
Mnogo se stvari promijenilo u KK Zadar od početka sezone. Otišao je trener, trojica igrača, bilo je problema s ozljedama, plaćama, igrom na gostovanjima (taj problem tek treba riješiti), no cilj je još uvijek isti – preskočiti Cibonu u utrci za Euroligu i ostvariti plasman u elitno europsko natjecanje iduće sezone. Bez obzira na sve probleme Zadar je još uvijek u boljem položaju od vječnog rivala, no sada ulazimo u završnicu sezone u kojoj će svaka pobjeda, svaki bod i svaki koš biti od krucijalne važnosti. Stoga je isto tako važno da se svi oni kojima je Zadar u srcu, bez obzira na to što se možda ne slažu s nekim potezima uprave, trenera ili igrača, ujedine s jednim ciljem – plasmanom u Euroligu. Jedan od onih kojemu je do toga najviše stalo je Juby Johnson, čovjek koji je sam po sebi fascinantna pojava u europskoj košarci budući da se većina njegovih sunarodnjaka u jednom klubu uglavnom zadržava godinu do dvije. Njemu je Zadru ovo već peta sezona.
Volim Zadar kao da sam tu rođen
– U Zadru sam s nekim stvarima sretan, s nekima nisam, ali smatram da je najvažnija odanost klubu i ovim sjajnim navijačima koji nas prate na svakoj utakmici. Ipak, u klubu se događa toliko toga što ljudi zapravo i ne znaju. Naš najveći problem u ovom trenutku je taj što se ne možemo koncentrirati samo na igru. Toliko se stvari događa svaki dan oko kluba da je to jednostavno nemoguće. Ja ne mogu pričati o tome što se sve događa u klubu ali ima puno stvari koje nas ometaju u normalnom svakodnevnom radu. Želio bih da se mi igrači možemo koncentrirati samo na košarku jer bi nam u tom slučaju sve bilo puno lakše. U ovom trenutku ima previše stvari koje nas ometaju i zbunjuju – kaže Juby i pojašnjava što ga to još uvijek drži u Zadru.
– Katkada u klub dođu igrači koji ostaju samo jednu sezonu, a neki od njih nastoje samo poboljšati svoju osobnu statistiku. Prošle dvije sezone, dok je Aco bio trener, imao sam veliku slobodu u napadu, a istovremeno sam zadržao visoku razinu igre u obrani. Odigrao sam dobru sezonu nakon koje sam imao ponude mnogo velikih europskih klubova ali sam ipak odlučio ostati. Jedan hrvatski menadžer mi je nudio čak i prelazak u Cibonu ali o tome nisam razmišljao niti sekunde jer mislim da bi na taj način prevario Zadar i zadarske navijače. Sretan sam što sam dio projekta koji bi Zadar trebao odvesti u Euroligu. Nisam iz Zadra ali volim ovaj grad kao da sam tu rođen. Želim osvajati trofeje i plasirati se u Euroligu isto kao i svaki navijač Zadra.
Vjera u Euroligu bez obzira na sve
Ove je sezone od samoga početka (sukob Aco-Beck) štošta pošlo krivim smjerom, no Zadrani još uvijek nisu izgubili nadu u ostvarenje konačnog cilja. Dapače baš sada je došao trenutak kada moraju vjerovati najviše.
– Dosta ljudi govori da je ova momčad bolja od one lanjske. Ja izuzetno volim i cijenim moje sadašnje suigrače ali nitko ne može reći da je ova momčad bolja od one prošle sezone. Mi još uvijek ove sezone nismo osvojili ništa i tek moramo dokazati da smo bolji nego lani. Vrlo je važno stvoriti kemiju unutar momčadi i da svi mi budemo na istoj razini, a to je jako teško ako svake godine igrači dolaze i odlaze. Mislim da su neki igrači od prošle sezone morali ostati u klubu jer su bili važan dio momčadi. Nedostaje mi igrač kao što je bio Brewer. On je bio pravi ratnik i ja sam obožavao igrati s njim jer je uvijek davao i više od onoga što je u tom trenutku mogao. Uvijek smo se međusobno motivirali i znali smo da možemo računati jedan na drugoga u bilo kojem trenutku na terenu. I to nije vrijedilo samo za nas dvojicu, već za sve igrače i cijela je momčad bila vrlo povezana. Ipak, morate razumjeti da se igrači sami ne mogu plasirati u Euroligu. Moramo se svi podrediti tom cilju, igrači, uprava, navijači i svi ostali koji na ovaj ili onaj način imaju veze sa Zadrom. Sigurno je da se nije lako plasirati u Euroligu ali ja vjerujem da mi to možemo. I zato se cijeli grad mora ujediniti i pomoći nam da to ostvarimo,  mišljenja je Juby koji, kao i većina njegovih suigrača, uvijek ističe kako pobjeda momčadi mora biti ispred učinka pojedinca.
– Ako želim ja mogu šutnuti svaku loptu ali ja nisam takav igrač. Ja sam pobjednik i jedino što želim je da momčad pobjeđuje. Zbog toga na svakoj utakmici dajem sve od sebe do posljednjeg atoma snage i to mi nitko ne može osporiti. Ja sam ove sezone igrao šest utakmica na kojima sigurno nisam trebao igrati zbog ozljede. Obje utakmice protiv Maroussija igrao sam s visokom temperaturom i to sam učinio samo za dobrobit momčadi. Ruka me i dalje boli, svaki put kada šutiram osjećam bol ali igram kako bi pomogao momčadi, a ne radi moje osobne statistike. Nije me briga tko zabija koševe, želim samo da momčad pobjeđuje. Jedino što želim jest pobjeda, zaljubljen sam u pobjede i zato uvijek kažem da sam pobjednik. A kada i izgubim svaki puta mogu pogledati svakog navijača u oči bez srama jer znam da sam na terenu dao sve od sebe.
Povećati agresivnost na gostovanjima
Ove sezone Zadru se ipak dogodio poneki poraz više nego što je trebao, a to se prvenstveno odnosi na susrete s Vojvodinom i Heliosom.
– Morali smo pobijediti Helios, to nam je svima jasno i nitko ne traži opravdanja za taj poraz. Ali isto tako morate znati da je u jednoj košarkaškoj utakmici sve moguće. Oni nisu promašili šut, to se događa. I mi katkada igramo protiv velike momčadi i dobijemo utakmicu jer je to bila naša večer. Morate biti svjesni da pobjeda nikada nije upisana unaprijed, bez obzira na ime protivnika. Za pobjedu se uvijek treba izboriti na parketu bilo to protiv posljednje ili prve momčadi na tablici. Jako sam ljut što smo izgubili tih nekoliko utakmica ali to je prošlost i sada se moramo koncentrirati samo na ono što je pred nama.
A pred Zadrom stoji Krka. Još jedno neugodno slovensko gostovanje i još jedan imperativ pobjede za momčad Denisa Pleslića.
– Moramo igrati tvrdo, prljavo, agresivno, čvrsto jer nam nitko neće pokloniti pobjedu. Svaku utakmicu počevši od ove protiv Krke moramo igrati kao da je odlučujuća. Na svakoj utakmici moramo ostaviti srce na parketu za ovaj klub i tu ne smije biti iznimke. Na gostovanjima moramo imati isti onaj pristup kakav imamo u našoj dvorani i to je ključ svega. Moramo igrati kao da nam je to utakmica na život ili smrt, u košarkaškom smislu naravno.
Zadar je u ovom trenutku četvrti, Cibona je peta. Da tako ostane Zadrani moraju pobijediti sve utakmice do kraja i ne smiju se osvrtati iza sebe i gledati što rade ostali.
– Netko kaže da je Cibona bolja od nas, a ja se pitam nismo li ih mi pobijedili već dvaput ove sezone? Ne smijemo krenuti s pretpostavkom da ćemo možda neke utakmice izgubiti, a Cibona dobiti. Mi moramo gledati našu momčad i vjerovati da ćemo svaku utakmicu do kraja pobijediti. Ja sam siguran da to možemo napraviti – zaključio je Johnson koji se na kraju posebno želio zahvaliti svim onim ljudima koji svakodnevno rade mnogo stvari za dobrobit kluba iako u javnosti nisu toliko eksponirani, a to su prije svega pomoćni trener Jure Šango, fizioterapeut Mladen Babić, doktor Srzentić i tajnica Vana Dundov.

PONUDA IMA, ALI U MISLIMA JE SAMO ZADAR

– I u ovom trenutku imam lijepe ponude iz drugih klubova koji mi odmah nude ugovor i za iduću sezonu ali to meni nije važno. Ja sam sada u Zadru i želim pobjeđivati sa Zadrom. I prošle sezone je bilo mnogo ponuda ali ja sam želio ostati tu. Sigurno je da nisam najplaćeniji igrač u klubu ali kada sam potpisivao ugovor znao sam što potpisujem. Imao sam višestruko veće ponude prije sezone ali ovdje imam nešto što je vrijednije od novca. Zadar mi je ponudio novi ugovor ali ga još uvijek nisam potpisao jer sam za sada koncentriran samo na ovu sezonu – kaže Juby.

 ZADAR ZASLUŽUJE EUROLIGU

– Ovaj grad zaslužuje Euroligu i zato toliko žarko želim da ostvarimo taj cilj. Znam koliko bi to značilo navijačima Zadra isto kao što značim koliko im znači dobiti Cibonu ili Partizana. Kada sam stigao prvu godinu u Zadar to nisam razumio, ali kada smo pobijedili Cibonu i osvojili prvenstvo, kada sam vidio suze na očima tih ljudi tek tada sam shvatio kolika je to ljubav i privrženost. Naši navijači vole pobjeđivati baš kao ja. I zato ih mogu razumjeti kada su ljuti nakon poraza. Ali isto tako oni moraju i nas igrače. I mi smo ljudi i možemo imati loš dan na poslu baš kao i svi ostali. Svi mi ponekad imamo privatne probleme, a to nije uvijek lako sakriti i katkada se može odraziti i na igri. I zato ne treba nikoga osuđivati.