Cijeli život u praonici

O tome kakva je bila radnica dovoljno govori podatak da je jednom prilikom sakupila toliko slobodnih dana da je, kada se odlučila iskoristiti ih, potom bila slobodna jednu cijelu godinu
Praonica rublja tvrtke Turisthotel ove će godine obilježiti četiri desetljeća rada. Značajan jubilej za tvrtku čije usluge koristi većina hotela, turističkih naselja, kao i bolnica iz Zadarske, ali i susjednih županija. Ipak, u Gaženicu smo se proteklog tjedna zaputili u povodu nešto drukčije obljetnice. Više od 35 godina, nezaobilazno lice u praonici rublja bilo je ono Milke Perice, dojučerašnje predradnice i žene koja je cijeli radni vijek provela u istom kolektivu. U inat vremenu, zahtjevnim radnim uvjetima, modernizacijama i novim tehnologijama, ratu i krizama, Milka je bila konstanta i zaštitni znak Turisthotelovog pogona.
Na njenu veliku žalost, zbog odlaska u mirovinu koncem prošle godine morala se pozdraviti s kolegama, odnosno s desetljećima dobro joj poznate svakodnevice. Za nju je, kako kaže, to bio posebno emotivan trenutak prilikom kojeg nije smogla snage niti oprostiti se s ostalim radnicima. Ljubičasti mantil, glačala i perilice, danas 67-godišnjakinja, zamijenila je slobodnim vremenom i igrom s unukama. Reklo bi se, primjereno njezinoj dobi, no za vrijeme razgovora, njen pogled često će odlutati provjeriti što se radi u praonici, a spomen na bivše radno mjesto puniti oči suzama.
Davne ’74. godine bio je njen prvi dan u praonici.
– Sjećam se da sam došla u noćnu smjenu. Bila sam uzbuđena i sretna jer sam dobila posao. Tada je radilo samo šest žena, a danas ih je većina. Mnogo toga se promijenilo od mog prvog radnog dana, uvjeti su danas kudikamo bolji – prisjeća se novopečena umirovljenica.
Posljednjih 15 godina, Milka je radila kao predradnica, odnosno „šefica” kako je i danas zovu zaposlenici praonice. – Vjerojatno mislite da sam imala svoj ured – kroz smijeh će gospođa Perica, no ja sam radila jednako kao i svi ostali. Ovaj posao nije lagan, ali ja sam ga s guštom obavljala. Tek sada ne znam što ću.
U 35 godina, promijenilo se tako sedam Milkinih šefova, a posljednji je bio Josip Surijan, voditelj praonice.
– Ja sam u praonicu došao doslovno s fakulteta, a gospođa Milka me je uputila u cijeli tehnološki proces kojim sam tek trebao ovladati. Poznajemo se dvije godine, iz kojih imam samo pozitivna iskustva u radu s njom. O tome kakva je bila radnica dovoljno govori podatak da je jednom prilikom sakupila toliko slobodnih dana da je, kada se odlučila iskoristiti ih, potom bila slobodna jednu cijelu godinu. Kada se vratila izgledala je kao starica, ali već nakon 20-ak dana doslovno se preporodila i bila ona stara Milka – kaže Surijan.
Nakon razgovora s dugogodišnjom voditeljicom smjene krenuli smo u obilazak praonice. Očekivano, dolazak „šefice” nije prošao nezapaženo.
– Vidi je, naša se Milka sredila kao Jadranka Kosor – primijetio je jedan od radnika.
Ako sam ja Jadranka, onda ni ti nisi ništa lošiji od Pahora – Milka uzvraća kompliment.
Razgledavajući tunel-liniju, veće i manje perilice, sušare i glačala, Milka s nostalgijom priča o svakom od njih. Istovremeno, imamo osjećaj da bi, kad je već došla u praonicu, najradije ostala odraditi jednu smjenu.
Siniša Stručić, Jadranka Fabulić i Jadranka Baljak neki su od radnika koji se rado prisjećaju godina provedenih s Milkom.
– Bila je odlična, samo najbolje o njoj – jednoglasni su kad je „šefica” u pitanju.
Od Josipa Surijana saznali smo da će Milka unatoč odlasku u mirovinu, povremeno i dalje moći raditi u praonici.
– U ljetno vrijeme, kada imamo potrebu za sezonskim radnicima, s gospođom Milkom možemo sklopiti ugovor o djelu. To znači da na njeno iskustvo i savjete mi i dalje računamo.
Dok ga sluša Milka zadovoljno klima glavom, a do početka sezone, kada će opet biti voditeljeva desna ruka, gospođi Perici će kao podsjetnik na 35 godina napornog rada poslužiti mirovina od „čak” 1600 kuna – dovoljan razlog za suzu više.