Drago mi je da pjevam to što volim i da mogu živjeti isključivo od toga

Popularni istarski glazbenik prošle godine počeo je odvojeni život od Ivane Nobilo s kojom ima kćer Piju. No, kako kaže poslje nevere dolazi sunce. Dok se to ne dogodi, snima novi album što izlazi na proljeće
Poznati hrvatski pjevač Tony Cetinski već nekoliko godina za redom druži se s novinarima u austrijskom skijalištu Nassfeldu. Nije bilo drugačije ni ove godine, no budući da svako vrijeme sa sobom nosi i neke promjene, tako je ove godine ponosni tata na snijeg poveo i petnaestogodišnjeg sina Christiana.
Otac i sin Cetinski uživali su u spuštanju bijelim padinama Nassfelda zajedno s novinarima, a cijelo je druženje ostavilo i dovoljno prostora da se s Tonyjem pretresu teme iz svijeta i života jedne glazbene zvijezde, ali i obiteljskog čovjeka. No počinjemo s novim albumom.
Kako napreduje rad na novom albumu?
– Novi album izlazi na proljeće, gotove su sve pjesme, sad Nikša Bratoš priprema prve varijante aranžmana odnosno produkcije, a poslije ja ulazim u studio i dajem finalni oblik pjesmama i tekstu. Nakon toga opet prearanžiranje i produkcija. Prvi singl bi trebao izaći nešto ranije, a album na proljeće.
Publika me “diže”
Sad već svaki “pjesmopisac” na estradi želi napisati pjesmu za vas. Navodno vam je stigla gomila pjesama?
– Jest, no mi smo bili otvoreni i prije za takve suradnje, čak smo i na web stranici imali nagradnu igru i poziv, i super je to fora, no da bi tu foru koristio trebaš imati neki kostur, većinu materijala uobličenu. I tu je stvarno Miro Buljan opet nadmašio samog sebe. A za ove ostale pjesme sve ovisi jesu li prošle selekciju, mi onda radimo i interne ankete, jesu li se uklopile u cjelokupni muzički oblik albuma itd.
Koliko vas, odnosno veseli li vas snimanje novih pjesama?
– Ovo me veseli više od bilo kojeg snimanja dosad. Svi uvijek kažu kako će taj sljedeći album biti super, najbolji do sada. Mi to nikad nismo govorili, a novinari su često pitali da kako ćemo sada nadmašiti prethodni album. Vrlo jednostavno, ne razmišljam o tome kad ulazim u studio. Jer kad bih razmišljao, to bi me maknulo od važnih stvari, a to je pjesma.
A snimanje ili izvođenje uživo na koncertima. Što vas više vozi?
– E to je teško pitanje. Interesantno i teško. Zato što se nakon toliko godina terena zaželiš nečeg novog, kao što se i publika zaželi novih pjesama, iako mislim da bih mogao raditi još toliko godina s ovim pjesmama, stvarno dobro funkcioniraju. Ali ipak zaželiš se nečega drugačijeg od toga što trenutno radiš.
Nisam se umorio od terena, obožavam koncerte, bile to Arene ili klubovi, svaki ambijent ima nešto svoje. Publika je ta koja me diže i ja se nadam da i ja dižem nju, ali jako me veseli ući opet u studio. Ovo je četvrti album u suradnji s Buljanom, ali ovoga puta za razliku od prošlog vraćam se i suradnji s Nikšom Bratošem i siguran sam da će biti drugačije od prošlih albuma, jer Nikša ima svojih kvaliteta, on nije tip koji nameće svoj ego, svoju produkciju, nego se zna prilagoditi izvođačima s kojima radi. Možda je na pomolu ekipa koja bi mogla ostati i do kraja, s obzirom na već 20 godina moje karijere.
Nastupi po regiji
U kombinaciji glazbe koju radite i fame koja se oko vas stvorila uglavnom se obraćate mlađoj publici. Hoće li to tako i ostati?
– Ma, već to nije tako. Dolaze mi i stariji, mojih godina, pa bih rekao da se obraćam publici željnoj ljubavi. Iznenadio sam se koliko u cijeloj regiji ima ljudi koji dolaze u parovima i mogu samo konstatirati da su ljudi željni ljubavi i ljubavne tematike. Drago mi je da ne moram pjevati neke druge stvari, teme i gluposti jer pjevam to što volim i mogu živjeti isključivo od toga.
Drago mi je da ste spomenuli regiju. Za doček Nove godine nastupali ste u Crnoj Gori, što je sada sve manje političko pitanje…
– Za mene nije bilo političko pitanje ni puno ranije, iako su na primjer INA ili velike korporacije surađivale i radile posao u cijeloj regiji…
O mafiji da ne govorimo…
– I o prodavanju oružja (smijeh), svemu, pa zašto bi mi umjetnici ostali uskraćeni.
Ali vaš prijatelj Oliver Dragojević ipak ne želi preko?
– To je njegova volja i to poštujem, jednako kao što on poštuje moju. Ja sam dugo razmišljao prije nego što sam otišao preko granice, jer mene su zvali, ne biste vjerovali, čak i za vrijeme rata. Ali jedno vrijeme je trebalo proći prije nego što je došlo vrijeme za to. Da glazba pobijedi “ludilo” i da živimo normalno. Puno je klinaca rođeno nakon što je rat završio, i ti klinci su danas neopterećeni i nadam se da će takvi i ostati i ne ponoviti gluposti koje su se dešavale ranije.
O sinu
Ovdje ste sa sinom, s njim dijelite strast i prema snijegu i prema muzici. Što on sluša?
– Sve osim mene (smijeh). Šalim se, inače je jako talentiran, svira gitaru i u tome je dobar. Prvo je poskidao sve moje omiljene bendove: AC/DC, Guns N’ Roses, Slayer…
Dakle nije se zakačio na kuruzu?
– Nema šanse! Kao da sam u vremeplovu, on me sada podsjeća na ono što sam ja nekada slušao. Nevjerojatno.
A pjevanje?
– Ne zanima ga toliko. U sportu je dobar. Rukomet, tenis, kao i ja, mada ga nikad nisam tjerao niti mu sugerirao, ali najvažnije mi je da je u školi uvijek dobar, ima prosjek iznad 4,8 i to mi je drago i ponosan sam na njega.
Evo nas u Nassfeldu. Primjećujete li neke promjene u odnosu na prošlu godinu?
– Pa čini mi se da su ove godine dali naglasak na familijarno, ima dosta momenata u kojima se vide djeca – od hotela do staza. Bio sam naravno i na drugim skijalištima, ali ovo ima prednost što i nije tako daleko, ima naših ljudi, nisu prenapuhane cijene, a dosta je naših i zaposleno sezonski, što je dobro.
Volim sivo
U našim ste, hrvatskim okvirima dosta toga postigli: popularnost, egzistencijalnu podmirenost… Je li vrijeme i za neke druge snove?
– Pa nisam se dosad ni usudio sanjati pjevanje s Carrerasom, Domingom, Montserrat Caballe, Michaelom Boltonom, a to mi se ostvarilo, ali naravno da nisam čovjek bez ambicija i ne bih volio ostati na jednom mjestu tapkati.
Zadnji put kad smo razgovarali ovdje prije godinu dana govorili ste o projektima koji ne bi bili komercijalni, koji bi bili malo off. Što je s tim?
– Mislim da nisu još vremena za to. Obećao sam svojim prijateljima iz djetinjstva da ću napraviti rock album i napravit ću ga, to je jedna od tih stvari. Ne želim biti kuruza i uvijek vodim diskusiju s tim jednim mojim prijateljem iz Rovinja koji je jako hrabar i za kojeg je ili crno ili bijelo, što znači da je onda češće crno. A ja sam tip koji voli sivo. To ne znači podilaziti, ali neka sredina, da je nešto dobro zapakirano, a da me nije sram s tim izaći na binu – mislim da ću još neko vrijeme baš tako raditi.
Tko je još ostao od velikana s kojima biste radili?
– Freddie Mercury i Michael Jackson, ali to budem tamo (smijeh).
Dobro, Milan Bandić bi rekao Freddie može, ali mi znamo ipak da ne može.

Čekam sunce

U zadnje vrijeme bilo je dosta bura u obitelji. Od optužbi prema majci, preko rastave. Kako se nosite s tim?
– Pa nije lako, ali to je sve život, kažu da nakon bure i nevere dolazi sunce. Čekam to sunce.

Skladateljski talent show

Već dugo sudjelujete u jednoj od muzičkih talent emisija. Zašto niti jedna od njih ne traži skladatelje, autore muzike?
– Pa baš to sam ja predlagao, i to puno ranije. Imao sam ideju da se napravi nešto tog tipa, ali i ne samo to, nego da u emisiji bude i pravi skladatelj koji bi pokazivao kako se radi na pjesmi. Bila je jedna takva ideja pa nije prošlo. Ali netko će sigurno to napraviti vani pa ćemo mi već kupiti licencu.