Premijerov kratkoročni kredit

Slika korisnika admin

Dok je premijer Milanović vidao rane od gubitka predsjedničkih izbora svoga kandidata Ive Josipovića i dok se pitao što to zbori Vilibor, aktivist Živog zida Ivan Sinčić koji je doživio uspjeh na spomenutim izborima prije svega zbog vike na grabežljive banke - dogodio se galopirajući tečaj švicarskog franka i neočekivano ponudio premijeru kratkoročni politički kredit.

Naime, upravo po pitanju kredita u francima premijer je osjetio da ima priliku povući popularni vatrogasni potez - fiksirati tečaj franka za zadužene građane, obrtnike i OPG-ove i tako istodobno barem fiksirati svoju padajuću političku poziciju, a onda kao odskočnu dasku još dodati otpis dugova najsiromašnijim građanima pa zavijoriti svoju socijaldemokratsku zastavu. Svjestan da se zbog tzv. socijalnih mjera može prozvati za podilaženje građanima u godini parlamentarnih izbora, za vrtoglavi rast franka uvijek može reći da ono što nitko nije mogao predvidjeti nije ni on mogao tempirati u, izgleda maratonsku, predizbornu kampanju kao nešto čime će početi trčati svoj (po)časni politički krug. S francima u rukavu premijer je zaigrao na kartu sve ili ništa pa su neki već požurili ocijeniti kako se SDP budi. Istodobno, cjelovito rješenje problema kredita u švicarskim francima, što znači i sprječavanje dobrog dijela neizbježnih deložacija, izbilo bi asa iz rukava Ivana Sinčića koji je na aktivnostima Živog zida i sprječavanju deložacija sazidao neočekivani politički uspjeh, a da gotovo ništa drugo dovoljno politički artikulirano nije ni ponudio. Pokupivši protestne glasove i glasove očajnika suočenih s ovrhama i deložacijama otkrio je Sinčić kako diše dobar dio glasačkog tijela pa tako otvorio oči premijeru koji šansu da se uključi u priču o švicarcima nikako nije ni smio propustiti. Je li politički kredit u švicarcima premalen da pokrije sve gubitke SDP-a i je li podignut prekasno zapravo će pokazati parlamentarni izbori. No, može se, već sada osluškujući bilo građana, zaključiti kako probuđeni premijer bez još nekih velikih poteza ne treba niti sanjati o ponovnom osvajanju vlasti. Tim više što mu ni okupljanje tzv. ljevice i istomišljenika ne ide ni blizu dobro kao Karamarku okupljanje na desnici. Na stranu to što su građani umorni od njihovih zamornih svjetonazorskih buncanja, jer kad glasuju - opet se uglavnom okreću na svoju stranu.

Tako da se ideološki neobojen Sinčićev Živi zid, ni lijevo ni desno, vrlo lako može urušiti pred ideološkim bujicama koje će se teško izbjeći unatoč zaklinjanju svih na političkoj sceni kako im je najsvetije gospodarstvo i izlazak iz krize te da misle na socijalno ugrožene građane. U činjenici da je Hrvatska u EU visoko na ljestvici siromašnih, prostora za političko djelovanje u tom smislu pametni će političari znati naći, a već im je svima morala postati jasna i dugoročna neodrživost glomaznog sustava, županija, gradova i općina koji je uglavnom nesposoban da sam sebe hrani i vapi za državnim jaslama. Istraživanja su, naime, pokazala kako bi građani pozdravili baš korak u tom smjeru, no još su uvijek na djelu velike reformske priče bez konkretnih koraka.

Živi zid jest potkresao grane ORaH-u jer se pojavio u pravom trenutku i prema istraživanju rejtinga na političkoj sceni postao treća snaga, no ne treba previše mozgati da bi se prisjetilo kako je još donedavno ORaH cvjetao pa počeo venuti.

Pred građanima je zasigurno buran politički period u kojemu će vladajući činiti sve da pokažu kako samo što nam nisu procvjetale ruže, a oporba kako samo što nam nisu potonule lađe.

Trećoj opciji zasad ostaje da odgovor nađe tko bi na kraju mogao platiti politički danak za švicarski franak...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno