Studentsko savjetovalište prvi put ima listu čekanja

Slika korisnika admin
Marija KNEŽEVIĆ

Studentsko savjetovalište sastavnica je Sveučilišta u Zadru osnovana s misijom pružanja psihološke pomoći i podrške studentima koji studiraju na Sveučilištu i djelatnicima Sveučilišta koji su na različite načine uključeni u rad sa studentima. Savjetovalište je s radom počelo u veljači 2008. godine, dakle uskoro obilježava devet godina postojanja. U njemu su zaposlene dvije osobe, a svi ostali, njih petero koji su djelatnici drugih sastavnica Sveučilišta, tamo volontiraju. Ovaj put razgovarali smo sa prof. Ivicom Milanjom, psihologom i psihoterapeutom, stručnim suradnikom u Savjetovalištu.

- Naše aktivnosti su širokog spektra, a težište nam je na psihološkoj pomoći studentima tijekom studiranja. Ključna je prihološka podrška kroz savjetovanje, odnosno psihoterapiju. Imamo i radionice koje su većinom orijentirane prema osobnom rastu i razvoju, ali ima i onih koje su edukativne, na kojima učimo kako napisati životopis, kako se predstaviti za razgovor za posao, a ove godine učit ćemo i kako pristupiti EU fondovima.

Koliko ste vidljivi studentima, odnosno koliko oni znaju da postojite i da ste tu za njih?

To je pitanje s kojim smo se dugo mučili, tražili istraživanja i pratili što se događa. Uvijek smo mislili da nismo dovoljno vidljivi. Međutim, valjda je trebalo proći par godina da studenti shvate da postoji sastavnica Sveučilišta koja je tu isključivo zbog njih i njihovog boljitka. U zadnje dvije godine bilježimo izrazito veliki porast traženja naših usluga. U posljednjih par mjeseci prvi put imamo listu čekanja, a mislili smo da se to nikad neće dogoditi. Pojavili su se i novi kanali komunikacije, e-mail je zastario i sad nam se većinom javljaju preko društvenih mreža. Studentski zbor nam je jako važan i nedavno smo, na obostranu inicijativu, pojačali suradnju s njima i na tragu smo nove strategije, želimo pomoći ranjivim skupinama studenata.

Kako u početku izgleda ta komunikacija?

Mi u početku dozvoljavamo sve oblike pristupa, od društvenih mreža, poziva, e-mailova... U prvom kontaktu procijenimo trebaju li oni baš nas ili ipak nekog drugog, a ako smo mi njihova prava adresa, pozovemo ih da dođu i da vidimo koji oblik pomoći im možemo pružiti.

Koji su najčešći problemi s kojima vam se studenti obraćaju?

Često se dogodi da studenti dođu s jednom pričom, a kasnije se, kroz terapiju, uspostavi kako to nije glavni problem koji ih muči. Na početku kažu ono što im je lakše izreći, a kasnije, kad steknu povjerenje, kažu što im je zapravo na duši. Prema statističkom grafikonu, 29 posto studenata koji dolaze u Savjetovalište muče interpersonalni odnosi, njih 17 posto samopoštovanje i identitet, 14 posto teškoće iz akademskog kruga, 12 posto anksioznost, 8 posto depresije i teškoće raspoloženja, 6 posto gubitak i 10 posto otpada na razne ostale stvari.

Koliko slučajeva obradite u godinu dana?

U prošloj godini imali smo 54 nova zahtjeva samo za savjetovanjem, a tu je još onih koje imamo iz godine prije, a njih je između 30 i 40. Samo na radionicama u prosincu sudjelovalo je 260 sudionika, a dobra je stvar i što im nakon toga dajemo diplome koje mogu priložiti kao dodatak diplomi, ali i u životopis.

Što se tiče anksioznosti i napadaja panike, jesu li oni češći nego prije i imate li situacija u kojoj vas netko nazove i kaže vam da je pod velikim stresom i mora odmah doći?

Prvi razgovor kod nas nije savjetodavni, već se radi o trijaži i uzimanju podataka. Ukoliko je već na tom prvom susretu osoba emocionalno rastrojena i pod velikim pritiskom, odmah krećemo s podrškom i ne dozvoljavamo da student u lošem stanju ode od nas. Ako je osoba stabilna, ali je njezin slučaj i dalje hitan, nastojimo da što prije dobije pomoć. Dakle, lista čekanja ne ide kronološki, nego po prioritetima.

Napadaj panike definiramo unutar anksiozne skupine poremećaja, ne mogu samo njega izdvojiti, ali mogu reći da ih imamo dosta. Takvi napadaji obično se pojave kada je osoba dugo pod stresom. Toga ima dosta u općoj populaciji, ne samo među studentima.

Kulminiraju li oni najviše u vrijeme ispitnih rokova?

Ne mogu točno odgovoriti na to pitanje, ali znam da nam broj zahtjeva tijekom godine nije isti. Prvi dio akademske godine, do recimo 12. mjeseca, imamo najmanje opterećenje. Vrhunac nam je oko drugog i šestog mjeseca, a to jest vrijeme ispitnih rokova.

 INTERVENCIJA NAKON SAMOUBOJSTVA STUDENTA

Jeste li nakon slučaja samoubojstva studenta od prije nekoliko mjeseci imali više traženja pomoći od strane studenata?

Kada se taj slučaj dogodio mi smo bili među prvima koji su obaviješteni i kolegica koja je u tom trenutku bila na radnom mjestu otišla je tamo i snimila situaciju. Ponudili smo studentima mogućnost individualne pomoći i oni su to iskoristili. U sljedećih tjedan dana bilo je četiri ili pet novih zahtjeva zbog teškog nošenja s gubitkom i traume zbog tragičnog događaja. Tu smo odradili jedan oblik krizne individualne intervencije. Krizna intervencija kao takva na Sveučilištu nije pokrenuta jer je procijenjeno da nema potrebe za pokretanjem psihološke krizne intervencije. A u slučaju da je bila pokrenuta, ne bismo je radili mi koji djelujemo pri Sveučilištu, nego vanjska jedinica. Pravilo kod takvih intervencija jest da ih ne provode osobe zaposlene unutar ustanove u kojoj se dogodio krizni događaj.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno