ISTRAŽIVANJE Svi osnovci bi na fakultet, ali svaki drugi ne piše zadaće niti čita

Svaki drugi osnovac želi upisati gimnaziju, a trogodišnje strukovne škole niti svaki deseti. Vjeruju da gimnazijsko obrazovanje i diploma fakulteta omogućuju bolji posao, viši društveni status, kvalitetniji život, odlazak u inozemstvo, proširuju mogućnost odabira zanimanja. Prednosti strukovnog obrazovanja, s druge strane,  osnovci vide u bržem zapošljavanju, a smatraju i da strukovne škole u jednakoj mjeri omogućavaju stjecanje korisnih znanja i vještina kao i gimnazije. Velika većina djece u osnovnoj školi želi upisati fakultet, a nerijetko iza te ambicije stoje očekivanja njihovih roditelja. Iako vrlo dobro artikuliraju svoje stavove već od prvog razreda osnovne škole, imaju vrlo malo informacija o obrazovnom sustavu.
Neki su to od rezultata istraživanja Obrazovanje kao cilj, želja i nada, što ga je jučer u Zagrebu predstavio Boris Jokić, istraživač iz Instituta za društvena istraživanja (IDI), koji je na istraživanju radio dvije godine uz još sedam kolega s IDI-ja i Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 
–  Svi učenici žele završiti osnovnu školu i to je dobro, Hrvatska je po (ne)napuštanju škole među najboljima u Europi. Činjenica je i da trogodišnje strukovne škole, koje upisuje 20 posto populacije, poželjnim smatra tek od šest do 8 posto djece, što je pogubno za gospodarstvo – upozorava Jokić.
Djeca vjeruju da osobe bez fakulteta imaju mnogo slobodnog vremena, ali im rastu šanse da žive u siromaštvu. S druge strane, smatraju da prijatelji, sretna obitelj, zabavljanje u životu, ne ovise o fakultetskoj diplomi, dok je ona ipak jamac ispunjenijeg života, ugleda, zadovoljstva, sigurnog, stabilnog posla s dobrom zaradom, koji k tome vole raditi.

Psihološko opterećenje
Dok prvašići uopće ne znaju koliko će godina ići u školu, u višim razredima smatraju da bolja obrazovanost vodi uspjehu u životu, i stvaranju bolje osobe. Međutim, sedmaši ne znaju ništa o srednjoj školi, još manje o fakultetu, znaju samo da moraju skupljati nekakve bodove i dobre ocjene, ističe Jokić.
 Istodobno, roditelji u Hrvatskoj postavljaju se strateški, što može predstavljati psihološko opterećenje za dijete: svi od djece očekuju da upišu fakultet, a skloni su i satima sjediti uz djecu ne bi li ih natjerali da uče i obavljaju svoje zadaće.
– Učenici i sami priznaju da od petog razreda uče neredovito. Svaki dan ne uči njih 68,6 posto, a 57 posto uči samo pred ispit. To znači da hrvatsko školstvo ne razvija redovitost učenja ni strategiju kako učiti – ocjenjuje Jokić. Djeca od petog do osmog razreda uglavnom ne pišu domaće zadaće – u petom razredu 82 posto djece zadaće ne piše gotovo nikad ili rijetko, dok u osmom razredu, kad su pred njima već upisi u srednju školu, zadaće ne piše gotovo 50 posto đaka. U petom razredu osim lektire ništa ne čita više od 30 posto djece, a u osmom razredu gotovo 50 posto. Više od polovine osjeća se ipak preopterećeno školskim obvezama. Petaši najviše uče povijest, njih 41,9 posto, a posvećuju joj puno više vremena nego ostalim predmetima. I u osmom razredu povijest je na prvom mjestu s 29 posto, a upola manje uči se biologija i matematika. 

Biomedicina i zdravstvo
Djeca u osnovnoj školi su nam pozitivna u odnosu na sebe i svoje sposobnosti, nema životnog ishoda koji misle da neće ostvariti. Jedine loše prognoze za iduća dva desetljeća vežu uz budućnost Hrvatske, dok svoju budućnost vide vrlo pozitivnom. Kad je o obrazovnim područjima riječ, u najvećoj se mjeri opredjeljuju za biomedicinu i zdravstvo (oko 10 posto), računarstvo (9 posto), rad s ljudima (8 posto) te za uslužne djelatnosti (7 posto). Glavna su zanimanja u kojima se vide informatičar programer, doktor ili medicinsko osoblje.
– Mladi ljudi i njihovi roditelji obrazovanje smatraju najvažnijom stvari u svom životu. Imaju aspiracije na razini razvijenih država s pozitivnijim izgledima od njihovih jer se u većoj mjeri opredjeljuju za biomedicinsko područje i rad s ljudima. Razvijena Europa to nema. Pitanje je samo hoće li se te aspiracije ostvariti u Hrvatskoj ili negdje drugdje – veli Jokić, te zaključuje da Hrvatska ima puno potencijala, ali i opasnost da se taj potencijal ne ostvari ovdje.

Top zanimanja za osnovce
Tijekom intervjua s istraživačima, na pitanje o tome što žele biti kad odrastu, djeca su dala ovakve odgovore:
5. razred
 ili znanstvenica ili kuharica
 psiholog, a ako ne uspijem, onda nogometaš
 pjevač, ali ne dosadan, nego zabavan, nešto kao Jole
 umjetnica, spisateljica, novinarka, ali morat ću naći
  neki realniji posao
U dobi od 10 do 11 godina vodeća su zanimanja doktor, veterinar, nogometaš, učitelj…
 
8.  razred
 kemičar, no razmatram i politiku
 kondukterka, da pregledavam karte i čuvam red u vlaku
 kuhar, ali ne u restoranu, nego manjem objektu, pizze i sl.
 sanitarni inspektor
 bilo što, samo da je dobro plaćeno
U dobi od 14 do 15 godina vodeća su zanimanja informatičar programer, doktor, medicinsko osoblje.

Preporuke istraživača
 od 1. razreda uvesti programe upoznavanja sa svijetom rada
 od 1. razreda sustavno poučavati strategijama učenja
 uvesti programe s ciljem redovitosti učenja
 aktivno promovirati čitanje
 promovirati pozitivne primjere uspjeha u Hrvatskoj