Privatni otok - jučer, danas i sutra

Slika korisnika admin
vir0309_1
Velimir BRKIĆ
Pogled s Virskog mosta na prvu srušenu bespravnu gradnju u bivšoj državi

Otok Vir se u povijesnim dokumentima prvi put spominje 1069. godine u Povelji Kralja Petra Krešimira IV, poznatoj pod nazivom Mare nostrum Dalmatikum i to pod imenom Ueru, odnosno Veru, naziv kojem znanstvenici pretpostavljaju staromediteransko podrijetlo, a njegovo značenje je pašnjak. Nakon Kandijskih ratova krajem 17. stoljeća, Virom vlada moćna vlastelinska obitelj Crnica. Gospodarili su Virom oko 300 godina, sve do početka 20. stoljeća kada je grof Crnica sjeo je za kartaški stol s ondašnjim veletrgovcem Bakmazom i izgubio otok. Nakon nekoliko godina Bakmaz je nekadašnjim kmetovima i seljacima ponudio zemlju na otkup, a ugovor je sklopljen na blagdan Sv. Kasijana 13. kolovoza 1908. godine. Bilo kako bilo, Vir je od tada privatan otok, a na njemu nema ni općinskog ni državnog zemljišta, osim putova i cesta te je vjerojatno jedina takva općina u Hrvatskoj.

Otok moreplovaca

Prije su na otoku bila tek tri naselja, Vir (centar), Lozice i Torovi te otočić Školjić, a sada ih ima zasigurno 24, 25. Ima i preko 9.000 kuća s oko 12.000 stanova. Stalno je naseljeno oko 600 kuća u kojima živi oko 2.500 stanovnika, dok preko ljeta broj ljudi na otoku naraste na preko 50.000. Domaća prezimena su Budija, Bašić, Buškulić, Radović, Olić, Vučetić, Žepina, Kapović, Glavan, Peruza, Rukavina, Ćepulo, Čepić, Dabičić, Jurčević, Liverić, Matešić, Orlić, Kera, Grlić, Gržeta... nabrajaju 87-godišnji Mate Radović i društvo.

- Do Drugog svjetskog rata nekako se preživljavalo baveći se ratarstvom i stočarstvom. Otokom je tada paslo bar sedam-osam tisuća ovaca. Danas nema ni jedne. Neposredno nakon rata velik broj Virana u potrazi za boljom korom kuha odlazi u inozemstvo, drugi su tražili posao na prekooceanskim brodovima. Svaka je obitelj imala bar jednog, ako ne i više moreplovaca. Potom mladi odlaze na školovanje, a mlađe obitelji iseljavaju, uglavnom u Rijeku i Zadar. Istovremeno veliki broj pomoraca ostaje u SAD-u. Šezdesetih godina na otoku ostaju živjeti uglavnom žene pomoraca s djecom i pretežito stariji, prisjeća se barba Mate.

Raspodjelom otoka prije jednog stoljeća Virani su zapravo postali vlasnici svoje sudbine, jer je svaka od tadašnjih 89 obitelji otkupila po 260 hektara zemlje na otoku dužine 10,12 kilometara, najveće širine 4,25 kilometara i obalne linije od 31,43 kilometara. No, u posljednjih 35-40 godina Virani su rasprodali dio svoje djedovine, zbog čega je Vir postao simbol divlje izgradnje.

Neslavni epiteti

- Sve je započelo 70-ih godina prošlog stoljeća najavom izgradnje nuklearne centrale na otoku, između Torova i svjetionika. Pored očite neimaštine najava nuklearke, poput pokreta otpora, dodatno je utjecala na prodaju po prvotnoj cijeni od tek 6-7 tadašnjih njemačkih maraka (24-28 kuna) po metru četvornom. Poslije je cijena rasla. A od 60 posto državnog i općinskog (Zadar) poreza Viranima se nije vraćalo i ulagalo u otok niti jedan tadašnji dinar, tvrde domicilni Virani. Ipak, ondašnja je država morala odustati od plana izgradnje elektrane, jer se gotovo raseljeni otok kraj Privlake odjednom počeo pretvarati u meku za vikendaše koji su zemlju kupovali iznimno povoljno i masovno.

Prvi je još 1971. godine prodaju zemljišta započeo Joso Gržeta koji je tada bio direktor zadruge i predsjednik mjesne zajednice. A kad je 1976. godine izgrađen Virski most, prodaja zemljišta je jednostavno buknula. Započela je masovna izgradnja neplanski građenih vikendica naslaganih jednu uz drugu, bez dozvole i dokumentacije, bez vodovoda i kanalizacije. Zamislite dvokatnicu usred sezone kada se napuni ljudima, a ima samo jednu septičku jamu i nedovoljno vode. Vir je dobio epitete "spomenika divljoj gradnji" i najreprezentativnijeg primjera - silovanja krajolika! Štoviše, prva bespravna kuća uopće srušena u bivšoj državi 1989. godine je najvjerojatnije ona Zdenka Radovića čiji su ostaci još itekako vidljivi s Virskog mosta. U proljeće 2006. u velikoj akciji rušenja bespravno sagrađenih objekata na Viru su srušena 103, a bilo je predviđeno rušenje 500 objekata. Izradom urbanističkog plana tih 400 objekata je ušlo u građevinske zone pa je rušenje izbjegnuto.

Vodovod i kanalizacija

- Najvažniji projekt u povijesti Vira, nakon mosta koji ga je povezao s kopnom je početak izgradnje vodovodne i kanalizacijske mreže vrijedan 49 milijuna kuna. Zajednički ga financiraju Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Hrvatske vode i Općina Vir, a u prvoj fazi vodovod i kanalizaciju dobit će 900 virskih kućanstava u središtu mjesta. Ministarstvo zdravstva sufinanciralo je izgradnju ambulante i nove polivalentne zgrade vrtića vrijedne 5,2 milijuna kuna, a za sve spomenute projekte Općina Vir je sama otkupljivala zemljište, rekao je virski načelnik Kristijan Kapović dodajući kako je najveći razvojni problem Vira to što je sve virsko zemljište u privatnom vlasništvu te Općina za otkup zemljišta izdvaja milijunska sredstva.

Danas je otok veliko gradilište. Uređuje se trg oko bunara, dječje igralište i parkiralište na području Bunara. Izvode se intenzivni radovi na izgradnji ambulante i dječjeg vrtića kao i na I. fazi mjesne vodovodne i kanalizacijske mreže, na crpnoj stanici Vir kod Virskog mosta te na, kažu, najvećoj vodospremi u Hrvatskoj, vodospremi Vir na Torovima. Rekonstruira se i asfaltira 40-ak nerazvrstanih, glavnih i sporednih lokalnih cesta i putova...

Inače, ukupna vrijednost svih posrednih i neposrednih projekata u kojima sudjeluju resorna ministarstva u Vladi RH, Hrvatske vode i Hrvatske ceste te Općina i Županija, a koji su trenutačno u gradnji ili će tek biti započeti je oko 276 milijuna kuna. Cesta Zadar - Virski most stoji 100, magistralni pravac vodovodnog cjevovoda 60, prva faza kanalizacijske i vodovodne mreže 49, nova osnovna škola 25, dječji vrtić i ambulanta 5,2, mrtvačnica i uređenje groblja 5, izgradnja sportsko-rekreacijskog centra 5, rekonstrukcija trga 3,3, nerazvrstane ceste 5,4 (75 posto građani i 25 posto Općina), šumski i poljoprivredni protupožarni putovi 3,5, sanacija divljih odlagališta, izgradnja zelenih otoka i nabava kanti i kontejnera 10, a javna rasvjeta 5 milijuna kuna.

A subotnje gotovo petosatno "bauljanje" po otoku Viru napuniše nam dobrano glavu juga i beskonačnih, rijetko ispričanih priča o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Jedno je sasvim sigurno. U narednom razdoblju bit će itekako živo, što zbog "ugodne" buke brojnih građevinskih strojeva što zbog predstojećih lokalnih izbora. Barem do ljeta i povratka 50.000 "Virana".

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)