Suša spalila otoke, ovčari spašavaju stada

Ovce jedva preživljavaju, borim se za njihov život da ne crknu. Svaki dan im dopremim 200 litara vode koje je na otoku sve manje. Izvori presušuju, u moje 72 godine života izvor u Slatini nije presušio, priča paški ovčar Ivan Kustić
 Neka bude sunčano i toplo vrijeme, preduskrsna je mantra u svim turističkim destinacijama, ali ove godine, čak će se i turistički djelatnici složiti s tim da nam treba kiša, jer otoci su suhi, priroda ni približno bujna kako priliči proljeću, pa pate poljoprivredni nasadi, masline, ponajviše ovce.
Paški ovčari muku muče s održavanjem svojih ovaca na životu. Ekstremna suša, koja na tom otoku traje već godinu i pol dana, ugrožava stado Ivana Kustića. Pedesetak njegovih ovaca, kaže, jedva preživljava.
Potraga za travom
– Borim se za njihov život da ne crknu. Svaki dan dopremim im 200 litara vode koje je na otoku sve manje. Izvori presušuju, u moje 72 godine života izvor u Slatini nije presušio. Znao se smanjiti tok, no ovo što sad imamo nikad se nije dogodilo. Kako nema dovoljno vode, nema ni sijena pa ga odemo u Liku kupiti. Balu sijena od djeteline plaćam 20 kuna. Od ljeta prošle godine dosad kupio sam oko 1.000 bala i potrošio oko 20 tisuća kuna. Gledajući kroz troškove, ovce pojedu sve mlijeko što daju pa svi mi ovčari radimo bez i minimalne dobiti, kaže paški ovčar Ivan Kustić.
Zatekli smo ga kako iz prikolice koju je dovukao autom izvlači svoje ovce. Stalno mijenja lokacije tražeći neophodnu vodu, ali i svježu travu. Sada je ovce, u borbi s nepredvidivom prirodom koja donosi teško i dugo razdoblje suše, vratio u bazu. Dnevno njegove ovce daju oko 15 litara milijeka. Odnosno, tri ovce litru koju prodaje proizvođačima paškog sira po cijeni od oko 10 kuna. No kad ukalkulira mjesečnu cijenu potrošene vode i troškove sijena, ništa mu ne ostane. Ako dnevno uprihodi 150 kuna od prodaje mlijeka, toliko će potrošiti za vodu i ličko sijeno.
– Nedostaje nam kiša. Malo snijega koje je po zimi nanijelo i velika bura, tempratura u minusu zbog čega su ribe masovno ugibale – nama ovčarima to nije značilo ništa. A s obzirom da naše ovce daju manje mlijeka, bit će i manje paškog sira, kaže Kustić.
Nema ni sijena
Ante Oštarić, predsjednik Uprave “Paške sirane”, najstarije i najveće otočke sirane sa 78 zaposlenih koja proizvodi najviše ovčjeg milijeka u Hrvatskoj, otvoreno je izrazio strah da neće imati sijena za prehranu čak 3.000 ovaca u vlasništvu kompanije.
– Stalno zovemo dobavljače sijena, no na tržištu ga nema. Sve zalihe su potrošene i bojim se da ovce nećemo imati čime prehraniti. Problem je što nema kiše, nema vode, a kad toga nema, nema ni vegetacije. Svakodnevno naša cisterna s 10 tisuća litara vode obilazi lokacije gdje se nalazi naših 3.000 ovaca. Osim za naše ovce, vodu dopremamo i našim kooperantima od kojih otkupljujemo mlijeko. Ako u mjesec dana ne padne kiše, ne znam što ćemo. Da bar bude jutarnje rose, ali ni toga nema, kaže Oštarić prognozirajući da će ovce u lošijoj kondiciji teško preživjeti razdoblje velikih suša i nedostatka hrane. Sve će se to, priznaje, odraziti na smanjenu proizvodnju paškog sira.
– Samo nam dragi Bog može pomoći, kaže Oštarić.
Na nesreću paških ovčara i proizvođača sira, veće količine kiše, barem zasad, u prognozama se ne naziru.
Zabrinuti su i rapski i creski poljoprivrednici.
Franjo Tomulić iz Supetarske drage na Rabu svom stadu ovaca dnevno nosi 50 litara vode za piće u brdo gdje se stoka nalazi, a vodu uzima iz vodovoda.
– Manje lokve u brdima Supetarske drage, u kojima se inače sakuplja kišnica, su presušile. Još nešto ima vode u dvjema većim lokvama na brdu Drage, a riječ je lokvama koje mi zovemo Pašnjak-Fruga i Fruška lokva. No, one su meni, s obzirom na to gdje mi se stoka nalazi, predaleko, a nažalost nemam ni vozilo. Tako da sam primoran ručno nositi vodu za ovce, kazao nam je Franjo Tomulić, koji otkriva da su i mnogi drugi njegovi susjedi stočari ogorčeni situacijom koju uzrokuje ova suša.
– A budući da kiša nema, nema ni proljetne trave, koju ovce sada traže. Stoka sada ne želi sijeno, ona želi cvjetiće, pupoljke biljaka, šparoge. A nema ni stare zimske trave, jer je ona što bi mi rekli – spaljena. Tako da ne znam gdje ova situacija vodi. Ne padne li kiša, može se očekivati da će to loše završiti za ovce, rekao je Franjo Tomulić.

 UGROŽENA PROIZVODNJA PAŠKOG SIRA

Predsjednik Udruženja uzgajivača paških  ovaca Dubravko Pernjak, prema čijim je  procjenama trenutno na Pagu registrirano oko 30 tisuća ovaca kroz 480 domaćinstava koje se bave njihovim uzgojem, kaže da se zbog suše i nedostatka  hrane može očekivati da će se na Pagu  ove godine umjesto planiranih 300 tona,  maksimalno proizvesti 250 tona paškog  sira, autohtonog otočkog proizvoda.      
– Situacija je jako teška. Za zimu se inače  adekvatno pripremamo za prehranu i  dohranu ovaca. No sada nam unatoč pripremi nedostaje hrane. Upravo se nalazim na području gdje moram prebaciti  ovce. To je tako škrto. Trava je ponegdje  zelena, ali je nema ni približno dovljno.  Zbog svega toga je vrlo vjerojatno da će  sezona mužnje prestati i mjesec dana  prije očekivanog, što će proizvesti velike  gubitke. Spema nam se katastrofa, kaže  Pernjak.
S obzirom da je i ovčar i otkupljivač mlijeka koji ima siranu, procjenuje da će u  siranama biti i do 20 posto manje mlijeka.
– Ma kome da se žalimo, Bogu na nebu!  Nema tu pomoći, kao što nema ni sijena  za prehranu ovaca. A ići u Liku po sijeno,  to je čisti gubitak, kaže Pernjak.